Nova reklamna kampanja

Genitalno osakaćivanje žena (FGM) obuhvaća sve postupke koji djelomično ili potpuno uklanjaju vanjski dio spolovila ili bilo koje drugo ozljeđivanje ženskih spolnih organa iz nemedicinskih razloga – tako Svjetska zdravstvena organizacija definira stravičan način ozljeđivanja žena poznatiji pod pojmom obrezivanje, a kojem je izloženo između 100 i 140 milijuna djevojaka i žena. Prema istom izvoru, godišnje je još oko tri milijuna njih izloženo riziku da bolnim zahvatom budu trajno osakaćene kako bi udovoljile monstruoznim idejama o “uskoći” i “suhosti” koje pružaju veći užitak muškarcima prilikom koitusa, “razvoju boljih moralnih odlika”, jer samo žena koja ne osjeća zadovoljstvo prilikom seksualnog čina može biti dostojna bračna družica. Genitalno osakaćivanje obuhvaća djelomično ili potpuno odstranjivanje klitorisa, malih i velikih usmina, te bilo koje drugo ozljeđivanje spolovila, a čije stravične posljedice poput nemogućnosti postizanja užitka prilikom spolnog odnosa, dapače jezivih bolova istom prilikom čine kap u moru užasa trajnih infekcija, cisti, apscesa, neplodnosti i trauma. Svjetska zdravstvena organizacija bilježi osakaćivanje žena u 28 zemalja Afrike, Azije i Srednjeg istoka, Srednje i Južne Amerike. Također, bilježi i dokaze o povećanju broja osakaćivanja djevojaka i žena u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Europi.

Dvomilenijsko brendiranje nasilja

Da, zbog odgovora čitatelju u Glasu Koncila koji su u proteklih desetak dana objavili skoro svi mediji u Hrvatskoj, a koji glasi: “Kad je pak riječ o obrezivanju žena, koje se još vrši u nekim, osobito muslimanskim sredinama, to nema znakovne veze s biblijskim ni kuranskim obrezanjem, nije obred nego samo običaj. I nije riječ ni o kakvom obrezivanju kožice nego o čupanju dražice djevojčicama prije početka puberteta da se tako budućoj ženi onemogući doživljaj spolne naslade. Žena tako ostaje manje zahtjevna, samo vrijedna i vjerna supruga i majka. Možda je to bilo posebno prikladno muškarcima koji su morali imati više žena”.

Svi su tekstovi nosili oznaku “skandaloznog stava” hrvatske Katoličke crkve koja, dakle, ne nalazi za shodno obrezivanje žena proglasiti nasiljem, nego dapače potvrđuje stav svih onih (nebitno koje vjerske opcije) koji taj zločin opetovano ponavljaju, da ima smisla i nadasve je potreban – ženama i treba uskratiti seksualnu žudnju jer, za Boga miloga, tko bi im udovoljio. Ponad svega takva uzbuđena, željna seksa sasvim sigurno ne može biti “vrijedna i vjerna supruga i majka”. Oznaka skandalozno, međutim, u ovom slučaju potpuno je promašen termin – jer koga takav stav Katoličke crkve još skandalizira?! Zar u dosadašnjem radu, djelovanju i iskazu Katolička crkva nije dovoljno pokazala svu devijantnost i izopačenost kada je ljudska seksualnost u pitanju? Svećenička pedofilija, tajne žene i tajna djeca, abortusi časnih sestara… svakodnevica su te institucije koja pod egidom “mira i čistoće” i nadalje uspješno prodaje svoj brand – nasilje. Jer, ako netko zna važnost i dimenzije ljudske seksualnosti, upravo užitka koje donosi, znaju profesionalci Katoličke crkve. I kako njezino zauzdavanje, grešnost priznanja, uživanja samog duboko traumatizira ljudska bića. Takvi nesigurni, u procijepu naloga “dobrog i čistog” i “loše i prljave” vlastite žudnje, idealni su kupci – laži. Propagandni leci nasilja u obliku edukativnih materijala o nauci vjere, prema vlastitom i tijelu drugog, uguravaju se djeci pod nos od najranije dobi. Skandalozno?!? Dakako! No koliko je, na primjer, roditelja odbilo pripustiti djecu u shopping mall Katoličke crkve koja je dvomilenijskim usavršavanjem sustava reklamnu kampanju dovela do savršenstva – dovoljno je samo redovito izbaciti novi slogan, poruku, spot koji obećava mjesto u raju.

Ekumenska razmjena običaja

Bez mnogo napora i bahatom samouvjerenošću kakve krasi društveno priznate nasilnike skovana je i reakcija na obznanjivanje pomirljivog stava o ozljeđivanju žena. Ono glasi: “U odgovoru je protumačena razlika između obrednog – onog koje ima veze s religijom – i običajnog obrezanja u koje spada i obrezanje žena u nekim muslimanskim sredinama te je navedeno kako se u tim muslimanskim sredinama obrazlaže obrezanje žena. U tekstu nema ni slova slaganja pisca toga odgovora ili Glasa Koncila s tim običajem u nekim muslimanskim sredinama ili njegova odobravanja (…)” (www.glas-koncila.hr). Svatko tko pomisli da je autor tog “običajnog objašnjenja” neko nemušto piskaralo koje nezrelo potiče vjerske razlike, skandalozni je pristaša laži o odobravanom i institucionaliziranom nasilju. Ni ružičasti celofan neznanja više ne može amnestirati (skandalozni!) pristanak i šutnju. Crkva razvija biznis, valjda kako podariti smisao života “istjerivaču vraga”, opravdati trošenje novca poreznih obveznika za njegovo postojanje – ako će dokono vrtjeti palčevima, apanaža bi mogla biti i uskraćena.

Uživate u seksualnom činu? Doživljavate orgazam? Skandalozno! Da se takvo nešto ne bi dogodilo i vašoj djeci, prijavite ih. Istjerajte vraga iz njih. Ne bude li egzorcist uspješan u vradžbinama, uvijek postoji mogućnost ekumenskog uvoza običaja. Na to, naime, pastvu pomalo navikava Glas Koncila.