Biserka Cvjetičanin  

Nove tehnologije i promjene u kulturnim navikama

kolumna

U mnogim europskim zemljama provode se istraživanja o promjenama u kulturnim navikama i sudjelovanju u kulturnom životu koje se zbivaju pod utjecajem sve novijih tehnologija informiranja i komuniciranja. Nedavno je ugledni Europski audiovizualni opservatorij u svojem godišnjaku za 2004., Multimedia i nove tehnologije, objavio niz podataka o porastu interaktivnih softvera, videoigara, on-line distribucije filmova. U Hrvatskoj istraživanja o utjecaju novih tehnologija na kulturne navike nema. Ispitivanje koje je u području obrazovanja proveo Centar za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja pokazalo je, na određenom uzorku, da dvije trećine učitelja nikad ne koristi računalo ili ga koriste rijetko, te da se više od polovice učitelja nikad nije koristilo Internetom. U nastavi se uglavnom ne koristi ni informatička tehnologija, nego tradicionalni izvori informacija. Kada bi se u obzir uzeli samo ovi podaci, moglo bi se reći da nove tehnologije sporo prodiru u suvremenu školu. Međutim, situacija je ipak drukčija, učenici i studenti mnogo više koriste računala, preuzimaju sve više informacija s Interneta, posvećuju se surfanju i igranju, mijenjajući vlastiti način učenja i kulturne navike.

Multiplicirani izvori informacija

Kako i koliko nove tehnologije utječu na promjene kulturnih navika, omogućuju li afirmaciju nekih zanemarenih i slabije korištenih kulturnih aktivnosti ili novih oblika koji izmiču stereotipima, i još mnogo drugih pitanja, zasad ostaje bez odgovora. Kao i u drugim zemljama, i kod nas informacija smjera preobrazbi u "potrošački proizvod", ali bez konzistentnih istraživanja teško će se moći procijeniti promjene u kulturnim navikama pod utjecajem novih tehnologija.

Istraživanje koje je nedavno proveo francuski Opservatorij za javnu raspravu (Observatoire du débat public) pokazalo je da su se navike Francuza duboko promijenile posljednjih godina. Multiplicirani su izvori informiranja, Francuzi "pabirče" (upravo je taj izraz upotrijebio Opservatorij) sve više informacija s Interneta, radija, televizije i iz dnevnih novina (besplatnih i plaćenih). Informacija je, navodi se u istraživanju, postala osnovna potreba, kao što su hrana, stan ili odjeća. Ta bulimija izraz je osjećaja nesigurnosti u pogledu razvoja svijeta, kao i potrebe za izravnim praćenjem događaja. Mijenja se fokus interesa – sitne vijesti (kronika), sport i burza pojavljuju se kao nove teme putem kojih korisnici informacija nastoje shvatiti svijet. Radio i Internet zasad najviše profitiraju u toj gladi za informacijama. Analiza pokazuje da se vijesti na radiju nikada nisu toliko slušale, te da je pristup općim informacijama na Internetu u stalnoj, visokoj progresiji. Ovi se mediji nadmeću s televizijom koja, na primjer, sa svojim kanalom znanja (France 5) ima velik porast praćenja. Dnevni plaćeni tisak prolazi kroz teškoće, jer gubi čitatelje, dok besplatne novine doživljavaju uspon u velikim gradovima.

Nestanak tradicionalnih navika

Tradicionalne navike nestaju. Nekoć ustaljen ritam i ritual jutarnjeg slušanja radija, zatim čitanja "svojih" dnevnih novina, te večernje "mise", tj. televizijskog dnevnika, u mnogome se promijenio. Izvori su se multiplicirali, a osobito se promijenio odnos prema informaciji. Francuzi je redovito preuzimaju ("pabirče") tijekom cijeloga dana od jednog medija do drugog, pa tako prelaze s radija na Internet, s novina na televiziju. Prema Erwanu Lecoeuru, znanstvenom direktoru Opservatorija, mnogostruko korištenje informacija iz različitih izvora pokazuje želju korisnika da se osjete povezanima sa svijetom i s drugima, da ne budu isključeni iz zajednice onih koji imaju znanje. Naravno, istraživanje je pokazalo i druge razloge, na primjer, želju da budu upozoreni na opasnosti, pa makar se one zbivale na drugom kraju svijeta. Činjenica je da više ne postoji jedan referentni izvor informacija prema kojem se pojedinac sustavno i ekskluzivno okreće, nego su se oni multiplicirali, a pritom je pojedincu važno, naglašava Lecoeur, da dobije informaciju kontinuirano, na najbrži i najjednostavniji način, prepuštajući se fast-food logici. To često dovodi do površnog znanja, prihvaćanja prave poplave "sirovih" informacija, što mnogi nastoje izbjeći čitanjem novina ili daljnjim, dubljim istraživanjima na Internetu.

Produbljivanje činjenica i usmjeravanje na selektivnu informaciju pokazuju promjenu interesa od "politike koja umara" na nove teme, kao što su mala kronika, burza ili nekretnine. (Zanimljivo je da je u našoj sredini također porastao interes za ove teme, pa je, na primjer, tjedni prilog Jutarnjeg lista o nekretninama postao zanimljiv i prati se i među onima koji nemaju nikakve nekretnine niti ih namjeravaju steći). Multiplikacija izvora informiranja unosi velike promjene u kulturne navike ljudi, osobito korištenje Interneta na kojem danas mnogi, najviše u Americi, provode tri do četiri puta više vremena nego pred televizorom. Istraživanje koje bi se usmjerilo na promjene kulturnih navika u našoj sredini bilo bi važno za hrvatsku kulturnu politiku u svim njezinim segmentima, od legislative, decentralizacije i tržišta rada do međunarodne kulturne suradnje.