24.3.2005.

David Bornstein  

Novi društveni poduzetnici

Svatko zna za nagli rast i razvoj, pa krah, te nedavni ponovni procvat dot.coma, no mnogi još nisu čuli za jednu još zanimljiviju priču: za svjetski rašireni nagli porast dot.orga. Priča je to s dalekosežnim posljedicama. Te neovisne, društveno-osviještene organizacije, reorganiziraju načine na koje se diljem svijeta obavlja posao. Male skupine predanih ljudi uspijevaju mijenjati stajališta i prakse poslovanja, poboljšati rezultate vladinih inicijativa, i svima nama otvoriti mogućnost da svoje talente upotrijebimo na nov, pozitivniji način. Taj novi društveni sektor na bitan način utječe na tijek i razvoj 21. stoljeća.

Mnoge dot.orgove osnovali su novi javni vođe, poznati kao društveni inovatori ili društveni poduzetnici. Obično su nadahnuti snažnim zamislima o obnovi okoliša i poboljšanju životnih uvjeta, koje su i ostvarili u svojim lokalnim zajednicama, zemljama, a u nekim slučajevima i u svijetu. Oni dovode električnu energiju u udaljene predjele Brazila, promiču pravednu trgovinu kavom, uveli su telefonsku liniju za pomoć koja radi 24 sata i sustav hitne intervencije za djecu u Indiji koji žive u bijedi i kojima treba pomoć, u Mađarskoj stvaraju mreže centara koji pružaju pomoć invalidnim osobama i osobama s posebnim potrebama, u selima u Boliviji osnivaju i združuju mikrofinancijske institucije, u Južnoj Africi promiču naviku čitanja i bolji pristup knjigama, u Washingtonu zagovaraju mogućnost studiranja za studente s niskim financijskim mogućnostima. Sve te organizacije znatno utječu na društvo, no njihova važna uloga u mnogim krugovima ostaje poprilično neshvaćena i podcijenjena.

Društveno poduzetništvo kao profesija

Ideja društvenog poduzetnika sporo stječe popularnost. Neka od vodećih američkih sveučilišta danas nude programe i predavanja iz društvenog poduzetništva. Novinari, razni filantropi i aktivisti često se koriste tim pojmom. Pa ipak, velik dio te pozornosti usmjeren je na to kako da se uobičajene poslovne i upravljačke vještine primijene na postizanje društveno-korisnih ciljeva – kako da, na primjer, neprofitne skupine posluju u profitnim pothvatima kako bi se stvorila dobit. Iako je to važan trend, na društvene bi poduzetnike također trebalo gledati kao na preobražavalačku silu: kao ljude koji imaju hrabre i smione ideje kojima se hvataju u koštac s bitnim problemima, koji su ustrajni u ostvarenju svojih vizija, koji “ne” ne prihvaćaju kao odgovor, koji neće odustati sve dok svoje ideje ne prošire što je dalje moguće.

Društveno poduzetništvo brzo prerasta i ustoličuje se kao profesija, i to ne samo u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Europi, nego sve više i u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Ljudi se diljem svijeta suočavaju sa sličnim problemima: neprikladnim sustavima obrazovanja i zdravstvene zaštite, ugrožavanjem okoliša, sve manjim povjerenjem u političke institucije, okorjelim siromaštvom, visokom stopom kriminaliteta itd. No, u siromašnijim zemljama društveni poduzetnici moraju doći do mnogo više ljudi s mnogo manje novca, i zato moraju biti posebno inovativni kako bi razmjerno poboljšali i promovirali svoja rješenja.

Pojava i nastanak društvenog poduzetništva može se promatrati kao vrhunac jednog iznimnog razvoja koji se događa diljem svijeta u posljednja tri desetljeća: pojave milijuna novih građanskih organizacija. Morate ostati začuđeni činjenicom da je prije tek nekih četvrtinu stoljeća izvan Sjedinjenih Država bilo tek nekoliko nevladinih organizacija uključenih u razvoj i socijalni rad, a sada ih na cijeloj zemaljskoj kugli ima na milijune, zabilježio je Peter Goldmark, koji je bio predsjednik Rockefellerove Fundacije od 1988. do 1997. Zašto su se tako razvile? Zato što je tu bilo sjeme, a zemlja je bila dobra. Imate neumorne ljude koji se žele baviti problemima s kojima se postojeće institucije nisu uspješno nosile. Izašli su iz zastarjelih okvira i time bili potaknuti da osmisle nove oblike organizacije, kaže on.

Indonezija je, na primjer, prije dvadeset godina imala samo jednu neovisnu organizaciju koja se bavila pitanjima zaštite okoliša. Danas ih ima više od 2000. U Bangladešu većinu radova na razvoju zemlje obavlja tamošnjih 20.000 pripadnika nevladinih organizacija; gotovo su sve osnovane u posljednjih 25 godina. Indija ima znatno više od milijun građanskih organizacija. Slovačka, malena zemlja, ima ih više od 12.000. Između 1988. i 1995., 100.000 građanskih grupa osnovano je u bivšim komunističkim zemljama Srednje Europe. U Francuskoj, u devedesetima, svake je godine osnivano oko 70.000 novih građanskih udruga, četiri puta više nego u šezdesetima. U Kanadi je od 1987. broj registriranih građanskih grupa porastao za više od 50 posto, dosežući broj od 200.000. U Brazilu je u devedesetima broj registriranih građanskih organizacija skočio s 250.000 na 400.000, što je 60-postotno povećanje.

Novinske rubrike za građanski sektor

Poput trgovačkih i poslovnih tvrtki u sedamnaestostoljetnoj i osamnaestostoljetnoj Europi, građanske su organizacije, u posljednjih nekoliko desetljeća, od strogo ograničenog društvenog sektora prerasle u takav u kojemu uživaju više ili manje otvorenu mogućnost djelovanja. Najveće prepreke – zapreke koje postavlja vlast, nedostatak novca, troškovi komunikacija – znatno su umanjene. To je rezultiralo time da su milijuni ljudi odmah pohrlili u novoosnovane građanske grupe.

 Tijekom povijesti te su organizacije bile definirane negativno – kao neprofitne ili nevladine organizacije. Danas je stajalište da one čine novi “sektor”, imenovan na različite načine, kao “neovisni sektor”, “neprofitni sektor”, “treći sektor” ili, što se meni najviše sviđa, “građanski sektor”. Stotine američkih sveučilišta ustanovili su programe i centre u kojima se proučava i podučava upravo taj sektor. U New Yorku je u devedesetima, dok je ukupna stopa zaposlenosti rasla samo četiri posto, zaposlenost u građanskome sektoru rasla 25 posto. Slično tomu, jedna je studija osam razvijenih zemalja, koja je rađena na Johns Hopkinsu, pokazala da je između 1990. i 1995. zaposlenost u tom sektoru rasla dva i pol puta brže nego u ukupnom gospodarstvu.

 Vladine i međunarodne organizacije, uključujući i Ujedinjene narode i Svjetsku banku, rutinski (u svojemu radu) prihvaćaju i uvrštavaju i savjete građanskih grupa. Poslovni sektor sve češće s njima osniva marketinška partnerstva. U godinama koje slijede, novine bi mogle pokretati posve nove rubrike u kojima bi se pratio građanski sektor na jednak način na koji su u sedamdesetima pokrenute zasebne poslovne rubrike.

Te promjene čine dramatičan pomak u načinu na koji je strukturirano “nekomercijalno” ili “socijalno” poslovanje u društvu. Diljem svijeta, tim su radom prevladavale centralizirane, hijerarhizirane, i često vladine institucije. To ima smisla iz perspektive prema kojoj su vlade odgovorne za prevođenje volje građana u javnu politiku i projekte. Ali vlade i vlast često nisu idealni nositelji provođenja društvenog istraživanja i razvoja, baš kao što nisu idealno sredstvo stvaranja novog biznisa. Baš kao i u biznisu, promicanje novih ideja i stvaranje novih modela za rješavanje problema zahtijeva poduzetnički usredotočenu viziju i strastvenu predanost, uz mnogo energije i vremena.

Milijuni ljudi razmišljaju o mogućnosti da počnu neki posao, ne samo da bi zarađivali, nego da bi iskusili uzbuđenje koje donosi ostvarenje ideja i da bi uživali u zadovoljstvu što rade sami za sebe. Ta vrsta mogućnosti danas postoji i u građanskom sektoru. Uz odgovarajući financijski i društveni poticaj, vjerojatno bi se mnogo ljudi bacilo na otvaranje vlastite organizacije na području društvenih promjena, ili u pomaganje drugima da to učine. U godinama koje slijede, društveno bi poduzetništvo mogla postati jedna od životnih opcija u karijeri o kojoj se raspravlja na službenim večerama ili oko obiteljskog stola.

Ovo je pravi trenutak

U cijeloj ovoj priči postoji i jedna osobnija strana. Društveni poduzetnici dijele žudnje drugih ljudi svuda na svijetu: da svoje sposobnosti upotrijebe na načine koji donose sigurnost, priznanje i smisao – te da se uz sve to i dobro zabave. Ono što se u posljednjih nekoliko godina promijenilo jest to da građanski sektor sada nudi široke mogućnosti za zadovoljenje tih potreba: da u isti red stavi ono do čega vam je stalo, u čemu ste dobri i u čemu uživate raditi – i to svaki dan – a što može imati stvarnog utjecaja na svijet oko vas.

No naravno, nije svatko i ne želi svatko biti društveni poduzetnik, baš kao što ne želi baš svatko početi vlastiti biznis. Ali gotovo svatko danas ima mogućnost sudjelovati u tom novom sektoru. Baš zato što tako brzo raste i u toliko različitih smjerova, mogućnosti su širom otvorene ljudima različitih interesa i onima koji posjeduju različite vještine. Građanske organizacije očajnički trebaju dobre menadžere, marketinške stručnjake, financijske eksperte, agente za odnose s javnošću, tehnološke stručnjake, pisce, trgovce, umjetnike, računovođe, filmaše itd.

Za svakog čovjeka koji je ikada rekao Ovo ne valja ili Može se i bolje! – za svakoga tko uživa u tome da promijeni status quo, da prodrma sustav – ovo su povoljna vremena. Ovo je pravi trenutak.

S engleskoga prevela Larisa Petrić. Prerađeni ulomak knjige Davida Bornsteina How to Change the World – Social Entrepreneurs and the Power of New Ideas, Oxford University Press, 2004. Vidi također:

www.howtochangetheworld.org.