Novi, odlučujući trenuci

U suradnji s British Councilom, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik nedavno je postavljena izložba osmero londonskih fotografa. Kao što sam naslov, Na ulicama, kaže, riječ je o žanru ulične fotografije koja je u Londonu posljednjih godina postala predmetom interesa čitave grupe mlađih i sredovječnih autora. Ti autori djeluju povezano, sa sviješću o međusobnoj pripadnosti, te tako gotovo da je moguće govoriti o novom, estetski i poetički jasno profiliranom pokretu. Svi ovi fotografi strastvene su gradske lutalice, lovci u potrazi za prizorima koje velegrad poput Londona obilno nudi šarolikošću spoja svoje arhitekture, urbane infrastrukture, prometa te nadasve pitoresknošću ljudske komponente, likova najrazličitijih dobi, rasa, izgleda...

Detalji čine gradsko tkivo

Brojem radova najzastupljeniji, nešto stariji od ostalih te ujedno i najcjenjeniji autor unutar grupe jest Nils Jorgensen. Njegovo nadahnuće evidentno je slikarsko, što i nije čudo jer mu prva likovna iskustva, pa tako i  izbor profesije, potiču od majke slikarice. Jorgensen je majstor slika gradskih tekstura, odnosa geometrijskih i organskih predložaka koje pronalazi kao ready made-relacije u različitim razinama urbanog ambijenta. Primjerice, to je gotovo apstraktna kompozicija fasade zgrade sa svojom sitnijom i krupnijom rešetkastom geometrijom na kojoj se u zlatnom rezu pojavljuje crveni balon. Ili pak, na drugoj slici, to je asonanca mašnice bijelog vrška najlonske vrećice – koja poput para zečjih ušiju proviruje iz uličnog šahta – i bijelih hlača prolaznika koje ponavljaju, samo naopako, identičnu boju i formu slova “V”. Taj prizor s minimumom istaknutih elemenata-znakova na sivoj podlozi asfalta i dijela fasade, karakterističan je za pregnantan Jorgensenov postupak. U sljedećem radu pak autor uočava trenutak susreta intenzivnih uzoraka dviju haljina na cesti te mrežastih čarapa koje jedna od žena nosi, a koje koincidiraju s mrežom uličnih kvadratnih ploča.

Vrlo je profiliran autor i Matt Stuart, koji lucidnom opservacijom iz žablje perspektive pronalazi podudarnost između golubljih i ljudskih koraka te time, osim humornog efekta, afirmira manje uočljiv paralelni mikroprostor grada i činjenicu suživota čovjeka i životinje sa svojim implikacijama: ljudi i golubovi koračaju jedanko usmjereno. Sugerira se ili jednakovrijedan zajednički cilj ili istovjetna besciljnost njihova kretanja. Pokret i dinamiku grada u njezinoj žestini i punokrvnosti Stuart će sugestivno prikazati i na fotografiji razbarušene plavuše u crvenom koja, u prvom planu, s podignutom rukom, štiteći se od sunca, žustro korača dok iza nje juri crveni londonski autobus na kat. Korespondencija u boji, pokretu i motivu dopunjena je podudarnošću jednako podignute ruke prolaznika lijevo, ali i one dviju rukavica u kolicima uličnog radnika u pozadini. Štoviše, njegov crveno-žuti prsluk također sudjeluje u kolorističkoj gradnji, povezanosti, jedinstvenosti i gustoći slike.

Nick Turpin, autor ekonomična izraza, uz ostalo konstatira suživot izrazitih ljudskih različitosti u gradskom tkivu. Registrira trenutak mimoilaženje para yuppieja u crnim odijelima i para građevinskih radnika u žutim fluorescentnim prslucima. Jednake visine, sinkroniziranih koraka i gesta, ali upućeni u suprotnim smjerovima, jedni sprijeda, drugi straga, i jedni i drugi uniformirani, prvi s kacigama, a drugi obrijanih glava viđenih s potiljka... čitav zorni poligon sličnosti koje naglašavaju razlike, ili obrnuto.

Majstori trenutka

Za ljudsku figuru i njezin spleen u javnom prostoru, u prikazu žene s leđa koja drži košćate prste naslonjene na prozoru tramvaja, osjetljiviji od drugih je Adrian Fisk. Stephen McLaren osobito percipira teksture uličnih linija, zebri, tekstualnih detalja i ostalih oznaka koje se inflatorno, s pridruženim grafitima anonimnih autora, roje na asfaltu. Pojava ljudskog lika daje tim uličnim linearnim slikarijama novu koegzistentnu dimenziju. U Garyja Alexandera, pak, ljudska figura je sudionik u optičkoj varci nastaloj uslijed prevođenja treće dimenzije prostora u dvodimenzionalnost slike. Jedina žena među autorima jest Johanna Neurath i njezine se fotografije ističu svojom apstraktnošću i liričnošću. To su uglavnom zasićena enformelna događanja, npr. latice u tamnoj tekućini ili mutan nerazgovijetni prizor kroz poluprovidnu opnu izloga.

Uopće, kod većine ovih autora prvenstveno je izražen senzibilitet za formalne vizualne senzacije na temelju kojih se otvaraju daljnji značenjski slojevi, uz ostalo i socijalne dimenzije prizora. Česta je, nadalje, interakcija između likova na brojnim reklamama i živih ljudi koji svojom pozicijom stupaju u odnose s onima na često gigantiziranim foto-prikazima. Igra koincidentnih grimasa, disproporcije i sličnosti čine niz duhovitih spojeva. Primjerice, u radu Davida Gibsona repetirani ženski lik s reklame postavlja se u odnos s dvije sredovječne blizanke koje konzumiraju svoj fast food na ulici. Ideja različitih verzija “kloniranja”, bilo u vidu grafičke repeticije, bilo u onom živog genetskog slučaja, čini ovu sliku ne samo intrigantno zbunjujućom nego i tematski aktualnom, pa i poticajnom na kombinatoričku nadgradnju u glavi promatrača.

Uz ostalo, više ili manje, svi ovi fotografi sposobni su brzom reakcijom izolirati trenutak u gradskoj vrevi neponovljivog sraza stvari. Kako navode autori izložbe: Nova generacija londonskih fotografa sada se vraća ideji “odlučujućeg trenutka”. Dobro poznavajući povijest ulične fotografije, fotografi izložbe nazvane “Na ulicama” ustraju na tome da je fotografska slika i nadalje sposobna prikazati neponovljivo strujanje ljudi, stvari i slika koje se isprepliće na ulici. Njihova je vještina u opažanju odjeka prolaznih trenutaka društvene interakcije ili pak ispreplitanja obrisa i slika na javnim mjesttima na kojima radimo, kupujemo ili se igramo. Njihovo opažanje dinamike uličnih događanja poput zrcala odražava strukturu društva što ga gradimo za sebe i ustanovljuje London kao centar ulične fotografije.

Kronike grada u vremenu

Drugim riječima, povijesna iskustva Cartier Bressona i grupe Magnum, onih koji su u slučajnim susretima ljudi, stvari i (urbanog) prostora očitavali bilo vremena, stanje društva..., nastavljaju i ovi autori, ali na agresivniji način, upuštajući se uz ostalo i u rizik bliskog kontakta, unoseći se kamerom u lica... Tako, sasvim u duhu vremena, njegove brzine i intenziteta, bogatstva oblika, boja, dinamike saobraćaja i gustoće interakcija, dižu na potenciju već ionako pojačan timbar zbivanja.

Ono što ove radove također razlikuje od povijesnih predložaka jest naglašena nazočnost potrošačkih ambijenata, bilo u obliku agresivne reklame, bilo u doslovnom prikazu trgovačkih punktova i njihovih sadržaja, čest je motiv konzumnih vrećica itd. S druge strane, međutim, važno je dodatno napomenuti da su u sveopćoj gužvi megapolisa ovi, mahom izuzetno talentirani fotografi sposobni uočiti suptilne korespondencije stvari, ljudi, životinja, tekstura i boja. Čest je donji rakurs ili pogled na parter, plošnost ulice ili fasade, fokusirani detalj koji reducira, apstrahira, ali i sabija prizor. Preko finih vizualnih senzacija, a ne tek vulgarne drastike profanog događaja, otkrivaju se čitave lepeze odnosa koji u konačnici govore kako o konkretnom ambijentu tako i općenito o vremenu u kojem se nalazimo. Sociološki i fenomenološki aspekti prizora posljedica su uočenih i vješto kaptiranih susreta prvenstveno plastičkih vrijednosti velegrada.