O ljubavi, mržnji, trendovima i pohoti

“Primjer Thomasa Mana pokazuje nam kako se ljubav i znanje mogu djelatno udružiti. Dodala bih da je i za jedno i za drugo neophodno ono “trezveno dostojanstvo sporosti”, a njihov spoj ljubavi otvara oči. Mislim da je samo mržnja slijepa. Mislim da je ljubav složena, da je u stalnom preispitivanju, novom definiranju, traženju. Ljubav je naporna, zahtijeva znanje, odgovornost, trud i ljubav prema samom sebi. Mržnja je lagana i prosta vještina, u svom čistom obliku podrazumijeva samouništenje. Na ljubav je naporno odgovarati ljubavlju, na mržnju je lako odgovoriti mržnjom.”

Ulomak je to iz eseja O ljubavi, sporosti, slobodi i milosti Alide Bremer, a koji je, dakako sasvim subjektivno, jedan od dijelova koji su bitno obilježili 4. pulske dane eseja. U organizaciji Istarskog ogranka DHK i časopisa Nova Istra, 21. i 22. listopada 2006. bili su još jednom prigoda doživjeti Pulu i kao “grad-esej”. U lijepo uređenoj podrumskoj, ali svijetloj sali Gradske knjižnice i čitaonice Pula, ta su dva dana u prvom planu bili autorski tekstovi, eseji, promišljanja na zadanu temu – Ljubav i mržnja devetero autora/ica – Ljerke Car Matutinović (Crikvenica), Simona Mocennija (Pula/Milano), Igora Grbića (Pula), Alide Bremer (Njemačka), Taje Kramberger (Slovenija), Helene Sablić Tomić (Osijek), Laure Marchig (Rijeka), Miroslava Bertoše (Pula) i Aleksandra Prokopieva (Makedonija). Svi oni koji su imali mogućnosti i želje izvući se iz ubrzanosti svakodnevice i prepustili se riziku da ih štogod napisano i izgovoreno, sporije, tim upečatljivije, dotakne i sasvim osobno – nisu ostali uskraćeni. Autorska promišljanja o ljubavi i mržnji, ne nužno i ne uvijek kao dva kontrapunkta pojma, uspjeli su zaokupiti pažnju slušača i puno dalje i dulje od vremena i prostora službenog programa.

Uvodno iskorišten citat dio je eseja u kojem Alida Bremer, znanstvena suradnica Centra za ženske studije u Giessenu, autorica i prevoditeljica u nizu njemačkih časopisa i novina, Thomasa Manna – koji je teškoj i složenoj ljubav prema Njemačkoj posvetio tisuće stranica svog opusa upravo ploveći prema Americi – supostavlja američkom građaninu ispred rupe na južnom Manhattanu te nas provokativno suočava s neizbježnim dvojbama spirale mržnje nakon 11. rujna. Jasno argumentirajući da emigrantsko samoubilačko zalijetanje zrakoplovom kao ni američko love it or leave it nisu jedini mogući izbori.

Ljubav bez mržnje kao trend hrvatske proze

“Potpuna istina o drugome je nedokučiva, no to ne znači da ne treba pokušavati. Jer upravo ona inicira energiju koja jednu dimenziju strasti, onu ljubavnu, pretvara u drugu, a druga, ona označena mržnjom, na taj način ne dozvoljava razvodnjavanje prve” – drugi je, također subjektivni, biljeg za isticanje dana posvećenih eseju. Isječak je sjajnog eseja Postaje li Ljubav bez mržnje trend suvremene hrvatske proze? Helene Sablić Tomić, docentice Filozofskog fakulteta u Osijeku, u kojem kroz vizuru suodnosa ljubavi i mržnje kao arhetipskih zadanih suprotnosti propituje hrvatsku proznu produkciju. Analizom radova suvremenih hrvatskih autora i autorica utvrđuje na koji način slične diskurzivne situacije djeluju kao pokretačka energija proznih tekstova autora, a kako proznih tekstova autorica. A uočljive razlike, kako je pokazala, postoje.

Nadasve zanimljiv bio je i dio rada Taje Kramberger Nijansiranje svjetova među spolovima ili otpor protiv manihejskog shvaćanja svijeta koji je znatiželjnike dočekao u izvrsno pripremljenim materijalima, no za svu puninu naznačenog ostali smo uskraćeni zbog nedovoljnog poznavanja slovenskog jezika na kojem ga je, opširnije, ta kulturalna antropologinja i urednica časopisa, više kao predavanje, prezentirala. No, time će s više znatiželje biti dočekano ono izdanje Nove Istre u kojem će biti objavljeni svi radovi.

Kratak osvrt o ljubavi i mržnji u suvremenom društvu naslov je eseja slikara, kipara i pjesnika Simonea Mocennija u kojem govori kako se definicija samih pojmova ljubavi i mržnje mijenja kroz vrijeme te da se upravo polazeći od definicija tih termina mogu shvatiti vrijednosti na kojima se neko društvo temelji. Današnje vrijeme vidi kao doba u kojem se ljubav sve više percipira na apatičan način, gdje su razgovori puno više posvećeni pukoj strasti, pa je i “mržnja postala tim eksplozivnija, vulkan koji je samo prividno bezopasan, koji će odjednom izbaciti svu svoju lavu, i to u trenutku kada to nitko neće očekivati, pokrivajući pepelom sve ono što se dugotrajno gradilo”.

Pulskog povjesničara Miroslava Bertošu teme o ljubavi i mržnji usmjerile su prema arhivskim izvorima u kojima se, kako je rekao, osim društvene i gospodarske sastavnice, naziru i sadržaji svakodnevnoga života. Za svoj zavodljivi esej Arhivski prizori o zatreskanom libertinu i nadobudnoj pohotnici izabrao je priču o građanki Meneghini Moretti i markizu Giuliu Gravisiju u Buzetu 1752.-1755. godine. Krećući od imaginarija hinduističke mitologije anglist i indolog Igor Grbić rastače površinsku suprotstavljenost pojmova ljubavi i mržnje pridodajući im, po njemu, daleko važnije opreke – ravnodušnosti, ali i prosvijetljenosti.

Protiv ravnodušnosti založila se i Laura Marchig, pjesnikinja, prevoditeljica, urednica časopisa La Battana i ravnateljica Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. “Upravo jer je slijepa i ne može biti kontrolirana, mržnja može biti shvaćena poput iracionalne manifestacije individualne ili kolektivne nesvjesne strane. Zbog toga se s njom treba suočiti uz dozu milosti što može promijeniti bit. Ravnodušnost ne nudi oslonce, nema vješalica na kojima je to moguće okačiti. I zbog toga je njezina priroda pretvara u kriminal što predviđa osudu bez mogućnosti priziva i bez skraćivanja kazne, to je osuda za pakao” – zapisala je u iskazu o napornom nastanku izdanja La Battane posvećene ljubavi. Na tradicionalniji način i prihvaćajući kontrapunkt pojmova ljubavi i mržnje na nasušna pitanja tog odnosa pokušala je odgovoriti Ljerka Car Matutinović u svom esejističko-pjesničkom promišljanju Mistifikacija ljubavi i depresivni odnosi mržnje.

Nova knjiga Milana Rakovca La Triestina

Tijekom, neki bi rekli, samo dvodnevnog skupa, obilježena je deseta godišnjica izlaženja časopisa Nova Istra, predstavljen je najnoviji dvobroj, najavljena je suradnja s časopisom La Battana u obliku razmjene tematskih blokova, a Boris Domagoj Biletić, urednik Nove Istre, te autor i voditelj Pulskih dana eseja najavio je i bibliografiju časopisa autorice Marije Petener-Lorenzin. Program je obuhvatio i posjet Čakavskoj kući u koju je smještena Knjižnica Žminj i koju vodi je pjesnikinja Nada Galant čija se nova knjiga očekuje ovih dana. La Triestina nova je knjiga Milana Rakovca kojoj je pripala čast da kao promocija iznenađenja u Svetom Petru u Šumi zaokruži ovogodišnje dane eseja. Premda sam autor ističe da je riječ o spoju dva davno započeta romana, još više draška maštu određenje koje je u nadahnutom govoru iznio predstavljač Aljoša Pužar. Po njemu riječ je trovrsnom tekstu – literarnom antipamfletu, tranzicijskoj bajci i ljubiću satkanom od autorovih ljubavi i tuđih mržnji. Možemo zaključiti tek uz uzdah – ah, ljubav!, ah, mržnja!