O psima i ljudima

Pod pseudonimom Bernard Jan krije se mladi zagrebački autor, a January River nije njegov prvi, a ni posljednji objavljeni roman. Čitateljskoj publici predstavio se još devedesetih godina naslovima Anđeo moga rata (1992), Svjetla umirućega grada (1992) i Priča o Luki (1997). Autorova posvećenost aktivističkom djelovanju za prava životinja ostavlja traga u njegovu djelu Potraži me ispod duge, objavljenom 2004, a zatim ponovno izdanom 2008. godine. Okarakteriziran kao radikalna animalistička književnost, taj nas roman kroz oči ne-ljudskih životinja suočava s okrutnom stvarnošću pokolja grenlandskih tuljana u svrhu ekonomskog iskorištavanja krzna i ponovno podsjeća na vječiti bolni razdor između čovjeka i prirode. Čini se da od tog trenutka tematiziranje odnosa čovjeka i životinje postaje nezaobilaznim motivom književnog stvaralaštva Bernarda Jana. Tako, na primjer, autorov posljednji objavljeni roman Svijet bez boja (2008), temeljen na autobiografskim doživljajima, svjedoči o onoj ljepšoj strani odnosa čovjeka i životinje, čija se obostrana ljubav i prijateljstvo iščitava kroz priču o čovjeku i njegovu mačku. Kratki roman January River, nastao godinu prije, 2007, govori o prividno bezbrižnu odrastanju jednog dječaka u malom američkom gradiću. Na njegovu će se životnom putu među ostalim naći prevrtljiva rijeka January River i jedan pas.

Utočište u vodi

Voda nas privlači, želimo joj biti što bliže i osjetiti njenu moć. Za sebe veže sjećanja, upija dobro i loše, pročišćava, ali ne odnosi u zaborav. Voda nas može vratiti u prošlost i pomoću nje možemo doživjeti davno minule osjećaje. Stoga nas ona nikada ne ostavlja ravnodušnima. Pored nje smo sretni ili tužni, a naši osjećaji snagom magneta izlaze na površinu. U vodi želimo sa sebe skinuti sve što nam ne pripada, što nije dobro za nas a zatim joj se prepustiti i pronaći utočište. To je upravo ono što čini glavni junak na početku ovog kratkog romana. Taj trenutak autor odabire kao uvod u događaje iz njegove prošlosti. Za prekrasna sunčana dana bol Ethana McCoya ponovo je ovdje, pored rijeke; svaka se rana proživljava još jedanput, a disanje traži odrješenje. Emocije i nagon vode ga do stapanja s rijekom.

Uz velike rijeke kao okosnice života nicali su gradovi i rasle brojne civilizacije. Odrastanje Ethana McCoya iz malog Greenfielda u Nebraski započelo je uz January River. Rijeka je ta hirovita sila uz koju se mijenja njegov život, bilo da uz nju provodi svoje bezbrižne dječačke dane u splavarenju, pronalazi ranjena psa ili da u njoj zauvijek gubi prijatelja. Nakon toga rijeka mu se uvlači u podsvijest i san kao neumoljiva protagonistica noćnih mora, zatim se na mostu iznad nje neočekivano zaljubljuje te naposljetku u njezinu vodenom zagrljaju traži olakšanje i snagu za nastavak života. Kao i svaka druga rijeka i January River daje život, ali ga i odnosi. Ona je poticaj glavnom junaku, ali ga povremeno i preplavljuje te zahtijeva od njega odolijevanje snažnim strujama.

Idila Nebraske

January River priča je o odrastanju i najbolnijem trenutku naših života - trenutku kada prestajemo biti djeca. Autor je ovdje nepogrešivo istaknuo: “Neki ljudi imaju sreću pa odrastu u za to predviđeno vrijeme. Nekima se dječaštvo produži i oni odrastu kasnije. Neki nikada ne odrastu - oni zauvijek ostanu djeca. A neki odrastu prije nego što su i shvatili što život znači.” Ova nas priča podsjeća da smo kao ljudska bića ovisni jedni o drugima, ali jednako tako i o prirodi; govori i o izborima koje činimo, njihovoj uvjetovanosti kao i onim osobama koje u ključnim trenucima stoje uz nas.

Na početku pratimo, kako se čini, bezbrižno odrastanje Ethana McCoya, njegova brata i prijatelja, koje pripovjedač smješta u pitomi i maleni Greenfield u Nebraski. Vrijeme radnje, šezdesete godine prošlog stoljeća i njihove dominatne političke i kulturne karakteristike spominju se samo kao usputne kulise događaja, no bitno ne određuju radnju romana niti utječu na njegove protagoniste. Glavne likove okružuje priroda u još uvijek nesputanu odnosu - s farmama i hambarima - te gotovo nestvarno idilična sredina malog grada. Takvima se ponekad doimaju i njihove obitelji: neporočne su, marljive i pune razumijevanja; očevi razborito vode glavnu riječ učeći svoju djecu vjeri, iskrenosti i pružanju podrške dok se majke čine bezglasnima. U takvoj skrbnoj, srdačnoj i toploj obitelji odrasta i glavni junak, čije doživljaje i unutarnji svijet Bernard Jan vješto razvija opisujući dječakove odnose s okolinom, članovima obitelji i prijateljima. Dojmljiva je Ethanova privrženost starijem bratu, a njihov se odnos, temeljen na podršci i razumijevanju, proteže kroz cijelu priču. I priroda zauzima važno mjesto u životu glavnog junaka. Za njega je ona više od pukih prizora koji uljepšavaju svakodnevnicu stanovnika Greenfileda, on je osjeća svim svojim bićem.

Pseće srce

Svakom djelu fikcije možemo prići i iz kritičke perspektive kojoj je odnos prema ne-ljudskoj životinji osnovni analitički okvir. Takav način zahtijevat će različite perspektive i metode rada. Neke od mogućih pristupa istaknuli su i Kenneth Shapiro i Marion W. Copeland u članku Toward a Critical Theory of Animal Issues in Fiction iz 2005. Ciljevi takve književne kritike bili bi sljedeći: prepoznavanje i razlikovanje pozitivnih pristupa u predstavljanju životinja od onih pojednostavljujućih koji se prema životinjama odnose bez poštovanja, zatim procjenjivanje mjere u kojoj je životinja prikazana kao svjestan pojedinac/ka i pripadnik/ca određene vrste s njenim karakterističnim načinom života te promišljanje predstavljanja životinja u kontekstima povijesnih i kulturnih ljudsko-životinjskih odnosa.

Iako odnos između čovjeka i životinje nije osnovna tema romana January River, možemo reći da je jedna od okosnica priče. U trenutku kada na obali smrznute rijeke u snijegu pronalazi ranjena psa, glavni junak nalazi se na kušnji. Premda dječaka preplavljuju osjećaji, on ostaje pribran i odlučan u svojoj namjeri da mu pomogne. Autor opisuje njegovu brigu za ranjenu životinju, čvrstu vjeru u snagu i oporavak psa, osjećaj njihove međusobne povezanosti te ostvarivanje iznimna prijateljskog odnosa koji će obilježiti ostatak djetinjstva Ethana McCoya. Kada životinja uđe u čovjekov život, u njega ulaze i emocije od kojih se nemoguće ograditi. U trenutku odluke da pruži pomoć ranjenu psu dječak ne razmišlja o mogućim posljedicama tog čina. Snažni osjećaji tek će doći: briga o tome hoće li pas preživjeti, hoće li ga moći zadržati, sreća ostvarenoga prijateljstva ali i slomljeno srce zbog smrti koju mu nanosi osvetoljubivi dječak. Kada sa životinjama ostvarujemo bliske odnose, one nas ne mogu ostaviti ravnodušnima, a njihova je smrt jednaka gubitku svake druge voljene osobe. S takvim gubicima autor će suočiti svog glavnog junaka još nekoliko puta tijekom njegova života. Nedugo nakon što je na obalama January River jedan život spašen - drugi nestaje, a tada završava i jedno djetinjstvo u Greenfiledu.

Svjetla velegrada

Načini na koje se nosimo s osobnim tragedijama različiti su, ali svi kao da zahtijevaju neki novi početak. Pripovjedač progovara i o tome da se u takvim trenucima pronalaze dijelovi osobnosti za koje se nije ni slutilo da postoje, a u budućnosti će imati značajna utjecaja na naš život. Nakon što je dječaka suočio sa smrću dvojice najboljih prijatelja, pružio mu utjehu u jednom novom svijetu – svijetu književnosti, on mu otvara put za odlazak iz rodnog mjesta i početak novog života. Time kao da započinje drugi dio romana u kojem se pitomom Greenfieldu suprotstavlja naizgled hladniji svijet New Yorka. Svijet u kojem vlada užurbanost, ali isto tako i obilje mogućnosti. U njemu protagonist počinje graditi novi život, pronalazi posao u vegetarijanskom restoranu, a zatim, neočekivano, ostvaruje i karijeru književnika. New York je također mjesto za romansu koja je čitatelju približena kroz snažnu i toplu ljubavnu priču, ujedno i najdojmljiviju okosnicu drugog dijela romana. Njome autor poručuje da u svijetu žurbe i sve hladnijih međuljudskih odnosa ima mjesta i za toplinu te snažne i iskrene ljubavi koje mijenjaju živote i zbog kojih sve drugo ima smisla. No autor ponovno suočava glavnog lika s gubitkom voljenih osoba, ovoga puta možda i najvećim.

Glavni junaci Bernarda Jana u ovom kratkom romanu jednostavni su i nadasve dojmljivi likovi. Zaljubljenici u prirodu, u vodu, u brodove, u ljudsku toplinu, zaljubljenici u život. Njihovi se životi bez predaha vrte u kolu sreće, od ljubavi do smrti i ponovno ispočetka. Kažu da je voda presnažan element da bismo je iz njenoga prirodnog okruženja mogli prenijeti u svoj prostor. No zato u njega možemo unijeti January River, prisjetiti se djetinjstva i ponovno osnažiti.