Najava prosvjeda udruge Prijatelji životinja protiv promoviranja krzna u javnosti, a pod radnim nazivom Vlatka Pokos je sramota Hrvatske!, izazvala je veliko zanimanje medija i brojne reakcije dva tjedna prije nego je prosvjed održan. Pjevačica i voditeljica, manje poznata po svojem radu, a više po sklonosti luksuznim materijalnim predmetima i stilu odijevanja, koji karakterizira velika ljubav prema bundama od životinjskoga krzna, reagirala je obrambenim stavom i prijetnjom tužbe protiv Prijatelja životinja zbog vrijeđanja i javnog blaćenja. Prijatelji životinja najavili su prosvjed riječima kako Vlatki Pokos žele “poručiti da Hrvatska osuđuje besramno i obijesno promoviranje mode, koja ne samo da je nastala bezrazložnim i krajnje okrutnim ubijanjem životinja, već je i ekološki neprihvatljiva”. Udruga je prozvala upravo nju tvrdnjom da “kao korisnica i promotorica krznene industrije izravno opravdava i podupire djelovanje farmera i lovaca, odnosno mučenje i ubijanje životinja zbog ispraznih modnih hirova. Kao javna osoba čiji se stavovi očituju kroz njezino javno djelovanje, ona je dosad nebrojeno puta potvrdila kako uživa u proizvodima neetičkog i nemoralnog porijekla i zbog toga zaslužuje javnu osudu.”
Uživanje u lijepim stvarima
Nositeljice bundi gotovo jednoglasno tvrde kako u nošenju oderane kože životinja s dlakama, koje se uzgajaju isključivo zbog njihova krzna ili se ubijaju u divljini iz istoga razloga, ne vide ništa etički prijeporno. Svoju strast za bundama opravdavaju zimogrožljivošću i grčevitom trkom za praćenjem modnih trendova. Argumente animalista kako je držanje životinja u prljavim kavezima i njihovo smaknuće plinom, lomljenjem vrata, trovanjem ili električnim udarima moralno odbojno i nepotrebno u vremenu koje obi?uje brojnim drugim toplim i modernim materijalima, pobornice životinjskoga krzna smatraju nevažnima dokle god ih svi uključeni u krvavi biznis uvjeravaju kako samo u krznu mogu biti elegantne, glamurozne i erotične. Valjda je te atribute nemoguće posjedovati kao intrinzične vrijednosti, pa ih je potrebno navući na sebe, materijalizirane u tuđu mekanu i toplu kožu. Uobičajene su i tvrdnje ljubiteljica pravoga krzna kako su velike ljubiteljice životinja. Vlatka Pokos izjavljuje kako strahovito voli životinje, ne dovodeći pritom u vezu proturječje u ubijanju životinja i nošenju njihova krzna i ljubavi prema njima. Redateljica Saša Broz, ponosna posjednica bundi od lisice, nerca i karakula, također sebe smatra ljubiteljicom životinja. Jednakim se epitetom diči i glumica Bojana Gregorić, koja, za razliku od ostalih takozvanih diva, priznaje da je bundu naslijedila i kako se ne ponosi njezinim nošenjem. Iako je jasno da nositeljice životinjskoga krzna boluju od kolektivne amnezije kada je riječ o porijeklu njihove seksi krznene odjeće, istina je i da su bez velikih unutrašnjih borbi etičke principe podredile blaženstvu neznanja i vlastite komocije. O tome svjedoči i izjava Vlatke Pokos: “Kad je riječ o nečem tako apstraktnom kao što je za mene proces stvaranja bunde, onda čovjek ne razmišlja o tome. Ja nikad ne bih ubila nijednu živ?tinju”, tvrdeći nadalje kako je bunda za nju statusni simbol, a ona uživa u lijepim stvarima. Još jedna ljubiteljica životinja i poklonica njihova krzna, srodna Vlatki Pokos i po djelatnostima zbog kojih je poznata javnosti, Josipa Pavičić Yo, ipak priznaje: “Kada razmislim o tome kako bunde nastaju, bude mi žao i sjetim se da i bunde od umjetnog krzna izgledaju lijepo, a griju jednako dobro kao one prave”.
Manipulacije zbog osobne promocije
Računajući na kratko pamćenje javnosti, Vlatka Pokos nastavlja manipulirati medijima, ne pokazujući nikakvo zanimanje za bilo što izvan interesa osobne promocije. Iako je u dosadašnjim intervjuima priznala kako posjeduje pet bundi, nakon najave prosvjeda Prijatelja životinja, u vrlo gledanoj televizijskoj emisiji najprije je tvrdila kako ima samo jednu bundu, a potom u jednom ženskom časopisu kako ih ipak ima tri. Do najave prosvjeda nisu je smetali napisi kako ima novi kaput od leoparda. Kada je čula da j? leopard ugrožena životinjska vrsta, izjavila je kako mediji opet pretjeruju i da je riječ tek o jaknici od obične domaće divlje mačke – risa. Iako su leopard, ris i egzotična ptica marabu, od čijeg je perja kaputić Vlatka Pokos promovirala ovo ljeto, na CITES-ovoj (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama biljaka i životinja) listi visoko ugroženih životinjskih vrsta, a njihovo je ubijanje kažnjivo novčanim, pa i zatvorskim kaznama, njihova je nositeljica i prije i nakon tih saznanja odlučno odgovorila: “Nikada ne bih odjenula krzno zaštićene životinje”. Ignorirajući sve argumente koji joj ne idu u prilog, pjevačica se oglušila i na apel da s? pridruži poznatim javnim osobama u svijetu, među kojima je i poznata glumica Charlize Theron te da svojim stilom života promovira humane vrijednosti. Umjesto toga, za uvijek gladne medije ovaj je put odjenula bijelo paperje nevine žrtve, koja je meta bezrazložnih napada i koja se zbog hajke na njezino bezazleno nošenje krzna boji za svoj život. Prisjećam se kako je prije dvije godine i pjevač Jasmin Stavros pozirao za najtiražniji ženski časopis u bundi od vučjega krzna, tvrdeći kasnije kako nije znao da ?e vuk ugrožena i zaštićena životinja. Nakon oštrih reakcija udruga za zaštitu životinja, koje su svoje zgražanje zbog nošenja vučjega krzna dočarale izrazima degutantno i monstruozno, Stavros se javno ispričao, obećao kako nikada više neće odjenuti spornu bundu te kako će sponzorirati hranjenje i gradnju vučje nastambe u splitskom zoološkom vrtu. Za razliku od njega, umjesto promicanja zaštite ugroženih životinja, Vlatka Pokos se, odijevanjem njihova krzna i perja, odlučuje za promicanje njihova ubijanja i istrebljenja, deklarativno izjavljujući jedno, a radeći nešto sasvim suprotno.
Vaginalna elektrokucija i genitalni užitak
Krznena industrija i modni stručnjaci koji podupiru njezin rad ujedinili su se u tvrdnjama da su nositeljice krzna očaravajuće, profinjene i seksualno privlačne. Ono što glamuroznim nositeljicama bundi izaziva genitalne grčeve zbog užitka, žrtvama njihove isprazne taštine izaziva genitalne grčeve umiranja. Jedna od javnosti manje poznatih metoda ubijanja životinja, o kojoj izvještava PETA (People for the Ethical Treatment of Animals), je postupak strujnog udara u genitalije, pri čemu ubojica pričvršćuje zu?atu štipaljku na uho životinje, a drugu takvu na njezine usmine i uključi prekidač ili gurne utikač u utičnicu, puštajući tako strujni udar kroz njezinu kožu po cijeloj dužini tijela: “Životinja se trza i grči. No, kako tvrdi biolog Leslie Gerstenfield, iako strujni krug zaustavlja srce, ne ubije životinju i u mnogim slučajevima životinja ostaje pri svijesti. Strujni udar izaziva nepodnošljivu bol mišića i u isto vrijeme djeluje kao paralizirajući agens onemogućavajući životinji da vrišti ili da se bori”. ?z nekog, mnogima nedokučivog razloga, promotorice bundi smatraju kako kićenjem tuđom krznenom ljepotom i tuđim perjem same postaju lijepe i ženstvene. Među krznenim divama rašireno je uvjerenje kako se navlačenjem krzna svaka trećerazredna estradna pojava, kao u bajci o Pepeljugi, pretvara u princezu, glamuroznu damu. Za dobivanje medijskog prostora postalo je dovoljno odjenuti skupocjeno krzno s razvikanim dizajnerskim potpisom. No, u 21. stoljeću nedopustivo je toleriranje promicanja okrutnosti prema drugim bićima. Promotorice krvave mode očito nemaju artikuliranu svijest o vlastitom doprinosu evolucijskom koraku unatrag. Suvremeno postupanje prema životinjama je, zbog svo?e eksplicitne okrutnosti i neuvažavanja interesa te potreba slabijih, sve više suočeno s problematiziranjem etičkog tretmana životinja kao logičnog nastavka sloboda za koje se (iz)bori(lo) civilno društvo. Neznanje više ne zvuči kao uvjerljivo opravdanje.