Natječajni projekt u okviru međunarodnog natječaja za projekt obiteljske kuće u Hollywoodu 1964. godine.
HOLLYWOOD
1964.
D O M O B I L (*„Domobil“ – Dom + mobil, odnosno „Homobil“ – Home + mobil)
Suvremeni dom jednostavno je stvoriti.
No prethodno je potrebno načiniti veliki napor – zaboraviti sve ono što postoji. I početi s dvije male istine:
čovjek
stroj.
Čovjek – to je biće sa željom životne radosti.
Stroj – to je sredstvo što služi čovjeku za ostvarenje tog životnog cilja.
ČOVJEK
Iz beskonačnosti svemira čovjek je svoj strah i svoju fiziološku bespomoćnost sakrio konkavnošću mikrokozmosa: ukrao je prostor zvijezda za brlog svoga doma.
Ukrao ga je kao špilju, kao kolibu, kao šator, kao zgradu.
Ta identičnost rješenja problema iznenađuje. Iznenađuje čak i onda kada postoji formalna razlika između ili unutar pojedinih kategorija.
Jer čovjek se od puzavca vinuo do zvjezdane lutalice. Čovjek je misaono zavladao snagom unutar koje su njegovi mišići bespomoćni.
I dok se ta dominacija misli održava u beskonačnom nizu strojeva načinjenih za službu potrebe čovjeka, dom je ostao prepušten tijelu. Intervencija misli odrazila se kreativno jedino u formi umjetničkog savladavanja materije – u arhitekturi, ili slikarstvu, ili kiparstvu, ili dizajnu.
STROJ
Stroj je doduše i ovdje pomogao čovjeku – ali uvijek u sekundarnoj funkciji: kao proizvođač sredstava za gradnju i opremu doma.
U samostalnom postojanju ostao je prezren.
Prezren – iako se kao automobil, kao brod, kao podmornica, kao avion, kao raketa saživio sa čovjekom. Saživio toliko da je postao potrebniji od vlastite ruke ili vlastite noge.
Stroj – taj produkt duha čovjeka – nadvladao je materiju prirode: tijelo čovjeka. I kada je toliko prožeo naše postojanje, onda otpor za prepuštanje kuće stroju postaje besmislen.
KLASIČNA KUĆA
Jer klasična kuća opterećena je nedostacima na koje smo se toliko priučili da ih i ne primjećujemo.
Statičko mrtvilo materijala, siromaštvo sleđenih prostora, dosada jednoličnosti, potencijalna nužnost akomodacije životnih varijabilnosti zadanom prostoru, isključiva ograničenost na „vani“ i „unutra“, pasivnost prema atmosferskim prilikama, indiferentnost prema potrebama psihičkog raspoloženja čovjeka – karakteristike su klasične kuće.
Karakteristike s atributom negativnosti.
A ta negativnost nije rezultat kvalitetne ili nekvalitetne izgradnje, kreativnog ili nekreativnog rješenja, imaginacije ili debilnosti stvaraoca, sposobnosti ili nesposobnosti korisnika. Ona je posljedica koncepta – koncepta građevinskog shvaćanja kuće.
Taj srednjovjekovni ceh umjesto da je umro s kamenoklesarima, uspio se okoristiti strojem u stvaranju novih tehničkih i likovnih rješenja i tako zadržao komandu i način mišljenja u svojim rukama.
A stroj – koji se komunikativno uključio u svaki detalj ljudskog života – drastično je udaljen od kuće.
Umjesto da postane kuća, stroj se degradirao na nosača, na ljevača, na kopača – na pomoćne radove, nesvjesno potpomažući historijsku zabludu tijekom cijelog jednog stoljeća.
KUĆA – STROJ
U stroju – automobilu se vozimo.
U stroju – brodu plovimo.
U stroju – avionu letimo.
U stroju – raketi lebdimo.
U stroju – kući stanujemo.
I to je sve.
Život time neće postati neljudski.
Ona snaga duha koja je humanizirala sve strojeve humanizirat će i kuću-stroj. Humanizirat će i domobil.
A ona snaga ljudskog duha koja je od stroja načinila sredstvo u službi čovjeka, doći će i ovdje do punog izražaja.
Ali ne samo kao fiziološki činilac.
Ostvarivši imanentni zadatak fiziološkog zadovoljenja čovjeka domobil preuzima primarnu funkciju: psihičko zadovoljenje. Upravo onako kao što je automobil od sredstva za brzo savladavanje razdaljina paralelno postao sredstvo za uživanje u vožnji.
Tako stroj vraća ljudskom duhu dug zahvalnosti za svoje postojanje.
On će ga vratiti i u svom obliku kuće-stroja.
Vratiti kao sredstvo za uživanje u stanovanju.
Formiranje domobila
Kuća-stroj identična je svakom ostalom stroju:
pogonska snaga smještena je u izoliranom prostoru: ovdje je to dio ispod upotrebnih površina
korisni alatni dijelovi formirani su prema potrebi rada: ovdje su to plohe za prekrivanje, plohe za pregrađivanje i plohe za hodanje,
alatni dijelovi pokreću se odgovarajućim sustavom vodilica, pokretača, nosača: ovdje su to prihvatači za manipuliranje s pokrivajućim plohama i dizalice za manipuliranje s hodnim i pregradnim plohama.
Formiranje takve kuće-stroja podređeno je funkciji – a funkcija je čovjek.
Čovjek što mikrokozmos svoje konkavnosti ponovno vraća svemiru. Što koristi povoljnost klime za uključenje u život atmosfere. Što želi akomodaciju prostora prema psihičkim ili fizičkim potrebama. Što zadovoljava svoju znatiželju uvijek novim senzacijama. Što čezne za dinamičnim vizijama. Što bogatstvo svojih osjećaja iskazuje neponovljenim kreacijama.
Ta imanentna ljudska htijenja elementi su funkcije domobila.
Sigurno da domobil mora zadovoljiti i fiziološke potrebe tijela čovjeka. Ta pogonska snaga duha svoju materijalnu prisilu zadovoljava tamo gdje se nalazi i baza pogonske snage kuće-stroja: u sjedištu objekta. Higijenski prostori, te kuhinjski pogon tvore centralnu jezgru – utilitarnu jezgru. Njima se pridružuje komandna kabina s instrumentima za rukovanje dobomilom.
Time je fiziološka funkcija života u potpunosti zadovoljena.
A sve ostalo prepušteno je psihičkoj funkciji života čovjeka. Sve ostalo prepušteno je onom nizu željenih varijabilnosti što ih traži mašta čovjeka i omogućava domobil.
Elementi tih mogućnosti već su spomenuti:
a) p l o h e za p r e k r i v a nj e
načinjene su u obliku 14 lepezastih lamela što se oslanjaju s jedne strane u središtu objekta, a s druge strane na jednu od kružnih razdioba poda. Po dužini lamele su specificirane na 4 dužine, što ima svoj adekvatni odnos i u visini. Sve lamele mogu se odgovarajućim mehanizmom kružno okretati oko središta i zauzeti bilo koju ok 14 fiksiranih razdioba. Njihove razlike u dužini i visini omogućavaju međusobnu izmjenu mjesta i rasporeda. Sve lamele mogu se odgovarajućim mehanizmom uzdignuti na bilo koji položaj do vertikalnog, s time da se 11 lamela uzdiže u središtu objekta, a 3 lamele (krajnje) uzdižu se na rubu objekta.
b) p l o h e z a p r e g r a đ i v a nj e
načinjene su u obliku vertikalnih ploha smještenih u linijama rastera 7 koncentričnih kružnica i 14 dijametara. Sve plohe mogu, pomoću odgovarajućih mehanizama, zauzeti bilo koji visinski položaj od pune pregrade prostora (dosizanjem plohe za prekrivanje) do potpunog upuštanja u pod. Služe kao pregrade prostora, kao panoi za izlaganje eksponata, kao nosači biblioteka, kao prostorni modulatori, te kao odjeljivači vanjskih od unutarnjih prostora.
c) p l o h e z a h o d a nj e
načinjene su u obliku horizontalnih tijela s gornjom plohom kao dijelom kružnog isječka (što nastaje u linijama rastera 7 koncentričnih kružnica i 14 dijametara), te s bočnim plohama visine cca. jednog metra. Sve plohe (tijela) mogu se odgovarajućim mehanizmom dići ili spustiti za jedan metar, te zauzeti bilo koji međupoložaj, stvarajući tako visinske razlike poda do raspona od 2 metra.
d) m e h a n i z a m z a m a n i p u l i r a nj e
sastoji se od izvora energije, smještenog ispod uporabne površine, te dizalica za operacije navedene u prethodnim točkama. Dizalice ploha za pregrađivanje i ploha za hodanje smještene su u prostoru ispod odgovarajuće plohe. Dizalice za uzdizanje ploha za prekrivanje smještene su bilo u središnjem krugu, bilo u posljednjem krugu u zavisnosti od lamele na koju se odnose. Dizalice su upuštene u pod ili središnji valjak, te na komandu izlaze iz svog ležišta, i prihvaćaju lamele na statički optimalnom mjestu pa je dižu u zahtijevani položaj.
e) u t i l i t a r n a j e z g r a
sastoji se od dviju kupaonica, nužnika, kuhinje i komandne kabine. Smještena je u središnjem prstenu, te se kompletna može rotirati oko centralnog valjka, tako da se kod promjene tlocrta njeni sadržaji postavljaju u optimalnu relaciju s odgovarajućim prostorima.
f) m a t e r i j a l
uvjetuje koncept objekta – kao što je i sam uvjetovan konceptom. A ovakav koncept sigurno nije moguće ostvariti s materijalima koji su stvarali klasičnu kuću. Preteški su, neotporni i izoliranih fizičkih svojstava. Materijali što ga je stvorio čovjek – plastika – naći će ovdje svoju punu primjenu i pokazati sva svoja svojstva.
Elementi domobila time su iscrpljeni.
Kombinatorika njihova započinje:
plohe za prekrivanje mogu se horizontalnim pomacima postaviti u toliko međusobno različitih položaja da to u stvari predstavlja broj bespredmetne vrijednosti, a ako tome dodamo mogućnost uzdizanja u položaje od horizontalnih do vertikalnih, to količina ostvarljivih prostornih rješenja prelazi i praktične matematičke brojeve.
plohe za pregrađivanje mogu upuštanjem ili uzdizanjem stvoriti također beskonačni niz tlocrtnih i prostornih dispozicija,
plohe za hodanje mogu dizanjem ili spuštanjem poda stvoriti daljnju funkcionalnu ili prostornu beskonačnu igru varijanata.
Ova mnogostruka kombinatorika prostora i volumena prepuštena je na igru čovjeku. Broj mogućih varijacija prelazi dosadašnji broj sekundi postojanja čovječanstva – znači da svakog trena domobil može poprimiti praktički neponovljivu funkcionalnu ili oblikovnu kompoziciju. Programiranu ili slučajno odabranu kompoziciju u okviru četverodimenzionalnog događanja u prostoru i vremenu. Komunikativni stroj postao je prisutan u arhitekturi.
Kuća-stroj tako nema klasičnih elemenata arhitektonskog projektiranja: ona nema tlocrt stana, nema fasada, nema vanjskog ili unutarnjeg volumena. Između niza mogućih oblika postojanja domobila potpuno sporadično prokazane su ovdje:
varijante tlocrtnih shema ploha za prekrivanje,
varijante fasade jedne od tlocrtnih shema,
varijante tlocrtnih shema ploha za pregrađivanje.
Potpuno slučajnim izborom razrađena je mogućnost tlocrtnog rješenja konkretnog programa.
Stvarni izbor tlocrtnog ili prostornog rješenja ne može i nema potrebe izvršiti projektant.
Život čovjeka, život posjednika domobila stvara funkcionalne potrebe, stvara tlocrt, stvara prostore, stvara kompozicijske odnose.
Stvara dom kao direktnu projekciju ličnosti, životnih potreba, trenutnih raspoloženja ili perturbacija prirode.
Stvara dom kao živi organizam sposoban da se podatno podredi čovjekovim željama i čovjekovim mušicama.
Stvara još jedan stroj kao sredstvo ostvarenja životne radosti.
ZAKLJUČAK
Tako je suvremeni dom lako stvoriti –
potrebno je samo početi s dvije male istine:
čovjek
stroj.
A zatim tom čovjeku, toj zvjezdanoj lutalici, pridodati kreaciju njegova duha – pridodati stroj.
Onaj stroj što mu se odužio vinuvši ga u zvijezde.
Taj stroj odužit će se čovjeku i kao sredstvo za stanovanje.
Odužit će se rastvarajući konkavnost davno ukradenog mikrokozmosa.
Odužit će se eliminirajući klasičnu kuću – taj posljednji renegat spiljske ere čovječanstva.