Slijedi fragment iz predgovora Fantastičnom bestijariju Roskildea (1999.), koji potpisuju alternativnim snagama i ushitima mašte H.C. Zabludovsky i Željko Zorica: Tamo negdje krajem osamdesetih, posjetio me u mom zagrebačkom domu simpatični čovuljak. Čuo je kako me zanima život paralelnosti, kako nemam zazora od miješanja fikcije i fakata, kako veselo lažiram povijest i kako lako iznosim istinu na vidjelo. Znao je kako se u svom djelu sve više bavim i arhetipom i kako moje sne svakonoćno nastavaju svi oblici fantastičnog života i pravog života u nestajanju. Znao je i kako lako potrošim na sajmu starina i zadnji novčić za neke bezvrijedne stvari iz prošlosti: crteže šišmiša, plastične žirafe i zmajeve, drvene sloniće i ostatak zvjerinjaka koji odbija izostati sa zadnjeg popisa ljudske vrste. I tada, još u osamdesetima, sklopili smo dogovor.
Željko Zorica, znan među brojnim prijateljima, prijateljicama kao Šiš – prozaist, pisac za velike i male, scenograf, grafički dizajner, crtač stripova, lutkar, redatelj i scenarist, ukratko – multimedijalni umjetnik ili kako ga je odredila Nataša Govedić – kompletna ekipa za spašavanje fantazije; nadalje, organizator Festivala prvih, koji se medijski eksponirao kao jedna od neobičnijih činjenica domaće kulturne živosti, a čija je temeljna odrednica za sudionike/ice da u odabranom mediju rade po prvi put. Naime, 2003. inicirao je pokretanje Zagreb film festivala (ZFF), dio kojega, određenije – samo prve godine, bio je i Festival prvih. O vlastitim nagradama Šiš je pak uglavnom neodređeno pisao u varijantama biografija u 3. licu, kao da je pisao o dr. sc. Zabludovskom: “Dobitnik je nagrada za kazalište, dizajn, strip i scenografiju.” Svojim kreativnim energijama počeo je djelovati 1976. godine u alternativnoj kazališnoj grupi Kugla glumište (osnovanom 1975., iste godine kada počinje djelovati sa svojim izložbama-akcijama i Grupa šestorice autora, da uspostavimo svojevrstan paralelizam događanja kojemu je Šiš tako strastveno naginjao), kako to bilježi jedna od njegovih mnogolikih biografija. Bio je to početak, a kao usnuli čuvar alternativnih događanja ovoga grada tvorac je i svoga posljednjega djela – audio-video jestive instalacije uz kontrolirani hepening pod nazivom KroaTisch-EU Freundschaft (Trg Francuske Republike, odnosno kako je stajalo u Šišovu mail pozivu – Trg Francuske revolucije, vrijeme: 30. lipnja – 1. srpnja 2013., od 22 sata do 1 sat ujutro), što je bio njegov umjetnički odgovor na ulazak Hrvatske u EU, kako nas je o tom događanju u posljednjem srpanjskom broju Zareza izvijestila Irena Bekić. Naime, na Trgu Francuske Republike/revolucije, jednom od rijetkih slobodnih zagrebačkih javnih prostora, te večeri bili su poredani drveni križevi (njih 140, dva su groba/križa bila “posvećena” Ronaldu Reaganu i Margaret Thatcher, tim političkim pustinjama duha i duše), na kojima se umjesto pločice s imenom pokojnika/ice nalazilo zrcalo, a u kojima se zrcalila pozornica, velika bina s mega hrvatskom zastavom, kako to već i doliči političkom ceremonijalu. Dakle, taj se kontrolirani hepening odvijao paralelno, i to kao svojevrsna alternativa političkoj svečanosti ulaska RH u EU, ili obrnuto, na glavnom zagrebačkom trgu. Naime, sâm je Šiš pojasnio odrednicu kontroliranoga hepeninga na sljedeći način: Uz nekoliko zadnjih svojih radova dodajem odrednicu kontrolirani hepening. Jednostavno postoji određeni trenutak kada publiku puštam da slobodno odlučuje o sudjelovanju u pripremljenom događanju. Jede ili pije, pleše, svira, uzima ponuđene stvari, šeće kroz ili po instalaciji, mijenja značenje rada, komentira pa izmiješta postavljenu inscenaciju, ljuti se i komentira. To su trenuci u kojima najviše uživam. Odgovornost za rad i njegove značenjske mijene dijelim s novim neplaniranim drugima. Ta drugost mi omogućuje potpunu slobodu i odvajanje od vlastitog rada.
I uslijedila je reakcija Margelova instituta koji je uputio prosvjedno pismo predsjedniku i premijeru RH u kojemu prosvjeduju zbog fotografije Ante Pavelića koja se obznanila u jednoj od videodokumentacija na alternativnoj političkoj bini. Naime, navedena reakcija nije razumjela umjetnikovu kritičku intenciju prikazivanja povijesnoga slijeda režima, zastava i zastavica, koji su vladali ovim područjem – od Austro-Ugarske do danas i, pridodaje Zvonimir Dobrović, umjetnički direktor Perforacija, kao jedan od organizatora navedena Šišova događanja, “pa, eto, i sutra”.
No, vratimo se na Šišove početke vezane u Kugla glumište (1975–1981/82) koje su ga trajno obilježile, kao što to obično biva u svim mladenačkim ushitima mašte, nakon čega je pokrenuo alternativne grupe Ulješura i ZZOT (1984.), Kačinsky Troup (1985.) i Uplašene žirafe (1987.). Kao kroničar zagrebačke alter scene 2011. godine 9. Festival prvih posvećuje velikoj, ali kako to kod nas već biva, zanemarenoj temi Nepoznate umjetničke prakse 70-ih + 80-ih 20. stoljeća, u znak trideset i pete obljetnice od pojave Kugla glumišta u javnosti, 1976. godine (premijera Ljubav i pamćenje 1. lipnja 1976. u zagrebačkom Teatru &TD, uz Dalíjeve stihove “Ima stvari nepomičnih kao glava kruha” i “Gospođo, nemam mnogo zubi”, a godinu dana ranije – 20. svibnja 1975. članovi trupe donose odluku o promjeni naziva iz Studentskog satiričnog glumišta u Kugla glumište). Pritom za vrijeme trajanja tog alter Festivala Šiš je s neskrivenim ushitom snimao dokumentarac o Kugla glumištu sa svim njegovim živućim protagonistima, protagonisticama koji su se toga prosinca okupili na Festivalu prvih; neki su došli iz Kopenhagena i Londona, neki pak iz susjednoga nam Beograda. Tako se u jednom razgovoru Željko Zorica prisjeća da su igrali na svim prostorima Zagreba – inscenirajući bijele oaze/zone kulture, na potezu ispred Filozofskog, “jer tamo tad nije ničeg bilo”, na Savi, na nasipu i donjoj livadi, u Novom Zagrebu, ispred Glavnog kolodvora, na rubnim dijelovima grada, ali i u centru. Ukratko, umjesto tradicionalnog, dramskog kazališta, Kugla glumište je zamišljalo teatar kao urbani ritual živih slika, kao teatar socijalne situacije; odnosno, kako to često ističe Zlatko Burić Kićo, Kugla glumište je dosljedno narušavalo teatar kao kocku, u kojoj se unaprijed zna mjesto za gledatelje te uspostavljalo teatar kao Kuglu, kao nedramski teatar, totalni teatar, stopljen, preplavljen sa životom, ostvarenjem ideala život = umjetnost, ili obrnuto. I pročitajmo kojim su izvedbenim strategijama, a u tome im je upravo estetsku dimenziju davala pjesma The Soft Parade grupe The Doors, privlačili pažnju prolaznika i namjernika, a u prisjećanju Željka Zorice u jednom od razgovora s Brankom Kostelnikom: Tako da su išli prvo muzičari, odradiš mimohod kroz kvart i skupljaš ljude. To je bilo najavljivano kao cirkus. Zato nam je bila jako važna ona omotnica grupe The Doors s albuma Strange Days. Imali smo tužne i druge pjesme za privlačenje publike. Dakle i sama parada je imala svoju dramaturgiju, vikali smo na limeni megafon, bez baterija i privlačili ljude. Tek tada je predstava počinjala. Sjećam se, jednom u Maksimiru se okupilo toliko ljudi da su mi prvi put noge klecale.
Književni dio Šišova umjetničkoga stvaralaštva čine fantastični bestijariji – Usnuli čuvari grada Zagreba ili Fantastični bestijarij (1996.), Fantastični bestijarij Roskildea (1999.) i Fantastični bestijarij Hrvatske 2 (2000.), o kojima je Jagna Pogačnik pisala kao neobičnom mišungu – kao što je sve neobično u Šišovu liku i djelu – fikcijskih i dokumentarnih elemenata, sretnog spoja fiction/faction, raznorodnih žanrova i diskursa i dakako i prije svega – teksta i slike, što je i odlika svih bestijarija, pa i ovoga doba koje se još uvijek tako duboko nalazi na rubu pameti. Pritom da uneobičajenost bude veća, Šiš autorstvo pojedinih bestijarija dijeli s fikcionalnim doktorom demonologije Hansom Christianom Zabludovskym. Tako je u slučaju Fantastičnoga bestijarija Hrvatske 2 (2000.) autorskoga dvojca – demonologa dr. Hansa Christiana Zabludovskog (Zaby) i njegova promotora/ biografa Željka Zorice – od kojih prvi figurira kao imaginarni alter ego, riječ o varljivoj “enciklopediji” koja promoviranjem paralelnih svjetova uspostavlja odnose između pojedinih građevina Hrvatske i imaginarnoga bestijarija, zamjećujući sličnost tamo gdje su svi znanstveno uspostavili razlike. Dakle, nakon knjiga Usnuli čuvari grada Zagreba ili Fantastični bestijarij (1996.) i Fantastični bestijarij Roskildea (1999.) nastavljena je suradnja spomenutoga dvojca (prvu knjigu potpisuje samo Željko Zorica), koji djeluju kao promotori totalne percepcije. Osnovnu strukturu “enciklopedije” Fantastični bestijarij Hrvatske 2 (2000.) čine razglednice-pisma koja Zabludovsky šalje svojoj supruzi, a figuriraju kao moto biografiji pojedinoga grada ili određene građevine. Navedimo jedan primjer: pismo iz Senja supruzi, koju, među ostalim, oslovljava “kestenopireiću šlagasti” (mogla bi se ispisati kratka studija o ljubavno-kulinarskim metaforama upućenima supruzi), motivirano je opisom katedrale sv. Marije u Senju, koja je sagrađena na mjestu rimskoga svetišta Magna Mater Deorum.
Nadalje, projekt-slikovnicu Ugroženi svijet (2001.) Šiš objavljuje kao pokušaj edukacije u prvome redu djece u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem kao nositeljem “Programa upoznavanja s opasnošću od mina i ostalih neeksplodiranih naprava”, i upozorava na opasnost koja prijeti podjednako i ljudima i životinjama koji obitavaju na područjima zagađenima minama. Tako pored zagađenosti hrvatskoga područja minama autor upozorava kako su mnoge životinje i zbog miniranih područja postale dio “fantastičnoga bestijarija” Hrvatske. I u okviru paralelnih svjetova kojima je Šiš trajno posvećen, zamjetno je da je u okrilju njegova posljednjega kontroliranoga hepeninga, kako to pokazuje Irena Bekić, nedaleko od Šišove inscenacije audio-video jestive instalacije uz kontrolirani hepening pod nazivom KroaTisch-EU Freundschaft bio postavljen kamp sramotno potplaćenih pirotehničara koji su tih dana u štrajku zagrebačku čvrsto obamrlu javnost upozoravali na sumnjive strategije razminiravanja, i sada, eto, već nakon dvadesetak godina.
Ukratko, ako je potrebno izdvojiti signaturu, auru ovoga čuvara ushita mašte, kako je Miljenko Mayer odredio energiju Kugla glumišta, svih njegovih posvećenika i posvećenica, onda je to svestrana alkemijska mikstura fantastičnih svjetova svih vrsta kao i društvenoga aktivizma i angažmana; rekli bismo – vrlo jak socijalni aktivizam zapakiran, umotan u celofan fantastičnih kreatura kao i Šišovih nadrealnih gastronomskih instalacija slatkoga. Pritom je njegova posljednja gastronomska instalacija na Trgu Francuske revolucije bila istinski “KroaTisch”, mega stol postavljen točno između politizirane bine i grobljanske scene drvenih i zrcalnih križeva – i to sada s preobiljem mesa raznodajnih mentaliteta – od sušenih porebrica, češnjovki, devenica, kulena…
Završno do susreta na nekom novom kontroliranom hepeningu i do nekog novog fantastičnog bestijarija koji je Šiš potpisivao u suradnji s fiktivnim dr. Zabludovskym… Odnosno kako završava predgovor Fantastičnom bestijariju Roskildea (1999.), posvećen gradiću u Danskoj u kojemu je neko vrijeme Šiš paralelno boravio, a nedaleko do svoga art prijatelja Kiće; naime, navedeni je predgovor psiho-interpretacija svjetova vlastitoga roskildeoskoga bestijarija kao nastavka antičkog, romaničkog, gotičkog, kakvog već želimo, Borgesova ili pak Dolittleova bestijarija: “Tijekom takvog djelovanja zajedno ćemo s našim slušateljstvom, gledateljstvom i osjećateljstvom učiti gledati gore!” Daaa, od Šiša su mnogi naučili gledati samo prema gore… Čista pozitiva za razliku od nekih realnih trolova, no sve je to dio svakodnevnoga bestijarija mašte, pridodao bi tako nekako dobroćudni Šiš Zabludovsky. Pozdrav veliki, i nikako ne posljednji, od uredništva Zareza sa sunčane strane Vodnikove.
U ime i prezime uredništva Zareza