Od sociologije do interdisciplinarnosti

Od 8. do 10. svibnja ove godine, pod pokroviteljstvom Međunarodne sociološke udruge (ISA) i Hrvatskog sociološkog društva, na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru odvijala se međunarodna znanstvena konferencija pod nazivom Sociologija i interdisciplinarnost: perspektive središnje i jugoistočne Europe. Na konferenciji je sudjelovalo 46 izlagača i izlagačica iz jedanaest zemalja, dok je razne sesije i pozvana predavanja pratilo više od stotinu sudionika i sudionica, među kojima velik broj mladih. Sudeći prema komentarima upućenima organizatorima nakon završetka skupa, u sociološkoj zajednici koja mu je posvjedočila označen je važnim događajem, o kojemu treba izvijestiti širu intelektualnu javnost.

Ovaj je tekst pisan s takvom motivacijom, iako je naravno pri čitanju potrebno uzeti u obzir da je njegov potpisnik na konferenciji sudjelovao kao izlagač te moderator pozvanih predavanja. Riječ je o položaju koji dodatno naglašava ionako neizbježnu subjektivnost i parcijalnost izvještavanja, o čemu pri čitanju redaka koji slijede naravno valja voditi računa.

Suradnja s drugima

Osobni pogled na tematiku i način njezina iznošenja nema, međutim, odviše utjecaja na prosudbu općenite važnosti konferencije za kontekst u kojem je organizirana. Kao što je to u postkonferencijskom intervjuu ustvrdila aktualna predsjednica HSD-a i pročelnica Odjela za sociologiju u Zadru Inga Tomić-Koludrović, ovogodišnja se konferencija može shvatiti kao poticaj, a možda i prekretnica sociologiji u Hrvatskoj u tome da područje svog djelovanja počne promišljati u suradnji s drugim disciplinama. Prema predsjednici HSD-a, takva je suradnja nužna da bi se uopće mogle objasniti kompleksne društvene i kulturne promjene usred kojih se nalazimo. Najvećim rezultatom konferencije Tomić-Koludrović smatra podatak da je zahvaljujući njoj, takva spoznaja postala prezentna i izvan najužeg kruga hrvatskih sociologa i sociologinja koji/-e već djeluju na tom tragu.

U organizacijskom smislu, trebalo bi istaknuti međunarodnu recenziju nominiranih priloga, koju također valja shvatiti kao doprinos većem uključivanju zajednice u kontekst koji nadilazi nacionalnu razinu. HSD je i ranije organizirao konferencije s međunarodnim sudjelovanjem, no ovaj put je veza s Međunarodnom sociološkom udrugom i njezinom organizacijskom platformom bila vrlo čvrsta i izravno je utjecala na profil i tematiku konferencije.

Naime, financijska pomoć za skup dijelom priskrbljena u okviru ISA-ine politike poticanja regionalnih skupova na teme od važnosti za disciplinu sociologije i njezinu ulogu u društvu. Međutim, u ovom novom okviru, kao što je također ustvrdila Tomić-Koludrović, nije više riječ o “regionalnom” kao nečem što stavlja pojedina geografska područja u središte izučavanja, nego kao poticaju da se lokalno znanje stavi u relaciju prema globalnim trendovima i pridonese njihovom boljem razumijevanju.

Iako, kao što je u pozivu na sudjelovanje ustvrdio koordinator konferencije Saša Božić (Sveučilište u Zadru), interdisciplinarnost u središnjoj i jugoistočnoj Europi povijesno kasni za sjeverom i zapadom kontinenta, zanimljivo je primijetiti da je tema skupa privukla i sudionike i sudionice iz zemalja koje u uskom smislu ne pripadaju u područje naznačeno u njegovu naslovu. Istraživači i istraživačice iz Italije i Španjolske u konferencijskim su razgovorima naglašavali da u kontekstu u kojem djeluju nemaju često prilike govoriti i zajednički razmišljati o fenomenu interdisciplinarnosti na način na koji je to učinjeno na skupu HSD-a.

Sociološke teme za široku publiku

Također je, osobito iz redova sudionika i sudionica iz spomenutog kruga, naglašena potreba da sociologija o društvenim problemima progovori jasno, i to što široj publici. U ovom kontekstu, na osobit je interes i naklonost naišla inicijativa o kojoj je izvijestila María Jesús Rosado Millán iz udruge Fundación iS+D para la Investigación Social Avanzada. U Španjolskoj, naime, kao i Italiji, angažirana se sociološka djelatnost još vidi u razmjerno usko definiranom i sada već povijesnom prostoru otpora totalitarnim tendencijama, bilo da su se one vidjele kao diktature u tehničkom smislu riječi, bilo pak kao diktat postavki kapitalističkog poretka.

Sveučilišna djelatnost u području u tim se zemljama, pak, vidi kao odvojena od gorućih problema društva. Millán je stoga pripadnica inicijative koja rezultate znanstvenog istraživanja želi učiniti dostupnima široj javnosti na način na koji smatra da se to događa u Velikoj Britaniji, a čiji se rad financira iz uraznoličenih izvora, pri čemu su dobrodošli i korporacijski, ako ne zadiru u samostalnost formuliranja istraživačkih pitanja i provedbu istraživanja.

U konferencijskim raspravama dotaknut je i problem novog komercijalnog pritiska na istraživanja i nekritičnosti koja se javlja u kontekstu aktualnog stupnja potrošačkog društva u gospodarski razvijenim zemljama. Iako su naznake tamošnjih trendova već uvelike nazočne u hrvatskom društvu, artikulirana tematizacija izazova koje oni postavljaju pred sociološku i znanstvenu zajednicu općenito, zacijelo je dobra investicija u budućnost istraživanja na ovim prostorima. S obzirom na intenzitet i karakter događaja u protekla dva desetljeća, nazočnim su hrvatskim sociolozima i sociologinjama od osobita interesa mogle biti i rasprave na temu etničnosti interdisciplinarnosti. Rečeno nazivom izlaganja Michala Vašečke s Masarykova sveučilišta u Brnu, u ovom je kontekstu, baš kao i drugdje u Srednjoj Europi, u središtu razmatranje odnosa između “istraživanja etničnosti i etnicizacije istraživanja”.

Teorijski poligon za različite discipline

Prostor ne dopušta ući u detalje različitih izlaganja iznesenih u šest konferencijskih sesija, no stanovit uvid u raspon dotaknutih tema omogućuje već i navođenje njihovih naslova. Uz spomenutu sesiju, posvećenu “etničnosti i interdisciplinarnosti”, izlaganja su bila grupirana u skupine posvećene odnosu interdisciplinarnosti i “zanimanja” (u rasponu od urbanizma i ekonomije do vojnog poziva), teorijskom razglabanju “uzroka i posljedica” interdisciplinarnosti, “komunikaciji i zdravlju”, “disciplini sociologije”, kao i razmatranju njezina djelovanja u raznim društvenim kontekstima.

Treba spomenuti da je u okviru konferencije prezentirano i 11 postera mlađih istraživača i istraživačica iz Hrvatske, s temama u rasponu od istraživanja rase ili društvene konstrukcije muškosti u obzoru novih reproduktivnih tehnologija, do uloge policije kao javne službe i stanja analize diskursa u zemljama jugoistočne Europe. Bez obzira na aktualni stupanj razrađenosti teme u pojedinim posterima, oni već samom tematikom i pristupom navješćuju buduće kretanje socioloških istraživanja u nas.

Na slična kretanja može ukazati i sadržaj rasprava koje su se vodile nakon plenarnih izlaganja petero pozvanih predavača. Uvodno obraćanje skupu obavio je predsjednik akademskog odbora konferencije Ronald J. Pohoryles iz Interdisciplinarnog centra za komparativna društvena istraživanja iz Beča. U svom izlaganju problematizirao je europski okvir u kojem se trenutačno obavlja i financira najveći broj istraživanja prestižnih u širem društvenom prostoru, postavljajući pitanje relevantnosti tih istraživanja s obzirom na društvene potrebe na koje bi ona trebala odgovoriti. Osobit naglasak bio je, naravno, stavljen na pitanja interdisciplinarnosti i probleme povezane s njom, o čemu je govornik iznio podatke najnovijih istraživanja provedenih na europskoj razini o budućnosti društvenih i humanističkih znanosti.

Profesor Vjeran Katunarić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu održao je meta-refleksivno izlaganje o tome kako se sociološke teorije mogu graditi unutar i ponad granica te discipline. Katunarićevo izlaganje treba smatrati osobito važnim utoliko što je kao pravo mjesto integracije znanja nominirao teorije, koje mogu biti temeljene na pristupima i znanjima iz više disciplina. Važnost ovakva pristupa može se shvatiti tek zna li se za krhkost i deficite teorijske sociologije u tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj, koji svoje korijene naravno imaju i u vremenu koje je tranziciji prethodilo, a u strukovnom se smislu ponekad iskazuju u izraženom zatvaranju u striktno disciplinarne okvire.

Dekomunizacija i “kolonizacija sociologije”

Pročelnik Instituta za sociologiju Sveučilišta u Grazu Manfred Prisching govorio je o tome može li se u suvremenim društvenim istraživanjima uopće izbjeći interdisciplinarnost. Kao osoba koja je prije habilitacije u području sociologije također stekla akademske titule u područjima prava i ekonomije, Prisching je i iz osobnog iskustva potvrdio da je interdisciplinarnost ne samo neizbježna, nego i to da je sociologija znatno otvorenija takvom pristupu od drugih disciplina društvenih znanosti, uz spomenutu ekonomiju primjerice i od psihologije. Tu bi otvorenost trebalo iskoristiti ne bi li se iznašli pristupi i metodologije koji uopće mogu odgovoriti na kompleksnost aktualnih društvenih pojava.

Pročelnik Odsjeka za sociologiju u bugarskom Plovdivu Ivan Čalakov, poznat inače po teorijskom radu u području “heterogenih mikro-zajednica”, koje se sastoje od ljudskih i strojnih aktera, ovaj put se odlučio za znatno klasičniju raspravu o sociologiji znanja. Ta je rasprava, u širem kontekstu razmišljanja o stanju znanosti u jugoistočnoj Europi, bila zanimljiva kao indikator razlika koje postoje između stanja u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije i zemlji bivšeg sovjetskog bloka poput Bugarske. Neke teme koje su u Bugarskoj još aktualne u smislu nadilaženja deficita prošlosti, u Hrvatskoj su već obrađene. I obratno, u Hrvatskoj fascinira suverenost kojom pojedini bugarski istraživači ulaze u europske projekte koji povezuju društveno i tehnološko.

Konačno, posljednje plenarno predavanje, ono Mirjane Ule, profesorice Fakulteta za društvene znanosti Sveučilišta u Ljubljani, posvećeno temi Sociologija u postsocijalizmu. Iako je u predavanju sintetski polazila od teorijskih postavki drugih istraživača teme, već i iz načina argumentacije bilo je moguće zaključiti ono što je dobro poznato poznavateljima njezina rada: da je profesorica Ule bila vrlo istaknuta istraživačica na slovenskoj sceni osamdesetih i da je to i nadalje u postsocijalističkom razdoblju, te da iznutra poznaje probleme koji se mogu sažeti u formule o “dekomunizaciji” i “kolonizaciji” srednjoeuropske sociologije. Nakon socijalističkog razdoblja, ona se u različitim sredinama na ponešto različit način pretvorila u nešto što je u osnovi ipak slično: razmjerno marginaliziranu zajednicu specijalista unutar discipline, često podjednako daleke od empirijskih istraživanja kao i od šireg društvenog utjecaja.

Regionalna suradnja sociologa

U tom smislu, zadarsku konferenciju posvećenu interdisciplinarnosti treba, već na razini teme, vidjeti kao korak u drugom smjeru. Prema povratnim reakcijama, njezine sudionike i sudionice, podjednako domaće i strane, uz mogućnost razgovora osobito je veselila osjetna nazočnost mladih istraživača i istraživačica, te studenata i studentica, angažiranih i u dobrovoljnom radu na organizaciji skupa. Iz redova članstva HSD-a već su se čuli prijedlozi da ovakva “regionalna” konferencija pod pokroviteljstvom ISA-e postane redovita praksa i u dvogodišnjem se ritmu izmjenjuje s nacionalnim kongresima HSD-a. Sudeći po intenzivnosti kontakata ostvarenih tijekom njezina trajanja, kao i ukupnom učinku u sociološkoj zajednici, koji će se vjerojatno u punom smisli osjetiti tek protokom stanovitog vremena, ovakav prijedlog zacijelo ima smisla.

Konferencija Sociology and Interdisciplinarity: Central and South-East European Perspectives, Zadar, od 8. do 10. svibnja 2008.

Pokrovitelj: International Sociological Association (ISA); organizator: Hrvatsko sociološko društvo; ustanova domaćin: Odjel za sociologiju, Sveučilište u Zadru; koordinator: Saša Božić (Sveučilište u Zadru); pomoćna koordinatorica: Valerija Barada (Sveučilište u Zadru).

Akademski odbor: Ronald J. Pohoryles, predsjednik (ICCR, Beč); Saša Božić (Sveučilište u Zadru); Michael Burawoy (ISA); Inga Tomić-Koludrović (HSD); Allan Williams (London Metropolitan University)

Web stranica (s power-point prezentacijama izlaganja): http://www.hsd.hr/conf2008/index.html