Iz Anala u anale: Jacques Le Goff (1924.-2014.)
U utorak, prvog travnja, napustio nas je Jacques Le Goff. Francuski povjesničar i stručnjak za srednji vijek, preminuo je u svom pariškom domu u devedesetoj godini života, izvijestio je francuski dnevnik Le Monde. Iza sebe je ostavio veliki broj naslova i izvršio još veći utjecaj na europsku medievistiku, pa i onu našu, posebice na njezin filološki tj. književno-povijesni odjeljak. Stoga ne čudi da je Le Goff solidno preveden u izdavačkom pogonu na našim jezicima. Oni preostali domaći mediji koji još prate kulturne i znanstvene teme ovu tužnu vijest su popratili i komentarom o Le Goffovom angažmanu prilikom izrade edicije Hrvatska i Europa na engleskom i francuskom jeziku za koju je napisao predgovor (svesku posvećenom srednjem vijeku). Međutim, puno je važniji njegov doprinos rušenju izgrađenih predrasuda o srednjem vijeku kao mračnom dobu ratova, opresije i kontrole Crkve, kroz djela: Civilizacija srednjovjekovnog zapada, Intelektualci u srednjem vijeku, Za jedan drugi srednji vijek: vrijeme, rad i kultura na Zapadu. U metodološkom smislu, kao jedan od urednika časopisa Annales zajedno sa svojim kolegama dao je doprinos velikoj smjeni paradigmi u zapadnoj historiografiji koja je dominantno bila fokusirana na političku povijest velikih vođa i velikih ratova. Le Goff nam kroz svoja djela nudi povijest odozdo; povijest marginaliziranih i prezrenih, ali i povijest rada, novca i banaka u kojoj srednji vijek nije slijepa točka nego jedno od konstitutivnih mjesta. Sva kasnija istraživanja ovog razdoblja i epistemičkih prijelaza duguju Jacquesu Le Goffu taj pionirski potez preuzimanja drugačije perspektive prema srednjem vijeku. S druge strane, francuska i frankofona javnost nije izgubila samo velikog angažiranog povjesničara, nego i redovnog komentatora i (su)radnika u javnom medijskom servisu koji je davao smisao i medijima i vlastitom javnom poslanju.
(Mario Kikaš)
Nove kratice, stare brigice
Predapokaliptično stanje u kulturnom resoru i svim njegovim rukavcima, sudionicima u pogonu je već odavno poznato. Već se duže vrijeme na to stanje upozorava, a ovoga puta stanje je potvrdila i ministrica sa svojim zamjenikom na press konferenciji. Jedan od tih rukavaca koji se nalazi pred krahom je izdavačka djelatnost što su potvrdili i mali izdavači u razgovoru s Branimirom Lazarin u posljednjem broju Novosti. Josip Pandurić iz izdavačke kuće Disput pritom je upozorio na ulogu koju na tržištu imaju distributeri i neregulirano tržište što dovodi do apsurdnih scenarija na štetu malih izdavača. Kako su u Hrvatskoj velike izdavačke kuće istovremeno i najveći knjižari tj. distributeri, mali izdavači bivaju potpuno marginalizirani ili čak zabranjivani u nekim od ispostava velike trojke. A ta trojka se ujedinila u koncern: Algoritam, Profil i Mozaik knjiga su se zbog svoje financijske situacije odlučili na korak združivanja u knjižarski koncern APM. Neven Antičević, čelni čovjek Algoritma, objasnio je taj potez kao logičan i usmjeren ka maksimizaciji profita. Ujedinjavanje tri najveća knjižara u državi znači ujedinjavanje 40 maloprodajnih jedinica diljem Hrvatske u jedinstven maloprodajni lanac. Ostaje nam vidjeti kakve će to posljedice imati po status malih izdavača pa onda i naslova čija se proizvodnja ne vodi potrošačko-tržišnim principima nego i književnim. To onda pred nas stavlja nejasnu sliku o statusu radnika u novom koncernu kojima je, istina, obećano da neće biti otpušteni.
(Mario Kikaš)
Sve je isto, samo njega nema
Već smo se pomirili s time da imamo novu klerikalnu desnicu i da se živopisna menažerija iz devedesetih povukla u bespuća povijesne zbiljnosti. Međutim, kako zagrebački gradonačelnik održava šarenu mrežu svojih interesenata koji mu osiguravaju vlast u stolnom gradu, opet smo u sjećanje prizvali zlatne godine Tuđmanove vladavine i njegovih dvorskih luda. Naime, gradonačelnik Zagreba je koristeći svoje diskrecijsko pravo iz septičke jame hrvatske političke scene prizvao don Antu Bakovića i njegov Pronatalitetni pokret. Ekipu na koju nas je dosad podsjećalo tek par murala iz devedesetih u Vukovarskoj ulici i na Lašćinskoj cesti, oživio je Bandić financijskom injekcijom od deset tisuća kuna za financiranje djelatnosti Pronatalitetnog pokreta Za jedno dijete više. Ne čudi ovaj scenarij dozivanja mračnih glasova devedesetih s obzirom na stanje u društvu uništenih institucija socijalne države. Obiteljske vrijednosti opet visoko kotiraju na burzi ideologema. Ono što jest zanimljivo – očita je gužva na domaćoj desnici koja se pokazala utrživom nakon uspjeha Željke Markić i njezine inicijative U ime obitelji. Nakon prvodecembarskog uspjeha Markićke i kompanije porasli su apetiti i ambicije među desničarskim pretendentima na glasačko tijelo okrnjenog HDZ-a. Milan Bandić, kao stari politički lisac, dobro je omirisao da se nešto puši u tom dijelu političkog kokošinjca i da ispod neutralnog diskurza o ljudskim pravima može proći sve, pa i stari don Ante sa svojim pozivima na opće plođenje hrvatskog narodnog bića. Iako smo svi skloni da s podsmjehom promatramo ovakve gradonačelnikove poteze, ova, na prvi pogled bezazlena gesta, upozorava i na ograničenje ljudsko-pravaškog diskurza u novim pomacima na političkoj sceni. Toga je bila svjesna i Željka Markić kad je svoju inicijativu, a i neke buduće zahtjeve kao onaj o zabrani abortusa, prikazala kao borbu za ljudska prava. Don Ante Baković je shvatio da može štogod ušićariti na valu tog spina pa makar time tek troškove režija svog malog pogona iz nedavne prošlosti.
(Mario Kikaš)
Isprika
U prošlom broju Zareza objavljena je netočna informacija. Naime, iz jedne od “Odjava” autora Marka Lucića (str. 2) proizlazi da je Novi list u postupku predstečajne nagodbe. Ispričavamo se čitateljima Zareza i radnicima Novog lista na pogrešci. (Uredništvo Zareza)