Parodija pravde
Pod naslovom “Shvatili ih ozbiljno: dobili godinu dana zatvora jer su vrijeđali i prijetili autorima filma” portal Jutarnjeg lista prenio je 22.03.2014. iz beogradskog Blica vijest o presudi Višeg suda u Beogradu protiv Rastislava Dinića, Nemanje Poleksića i Marka Nikolića. U tekstu možemo pročtiati Dinić, Poleksić i Nikolić osuđeni na godinu dana zatvora, tri godine uvjetno, “zbog prijetnji i uvredljivih komentara” iznesenih na forumu Psihopatologija na račun Borisa Malagurskog i Ivane Rajević – autora dokumentarca Pretpostavka pravde, “koji se bavi ubojstvom francuskog navijača Bricea Tatona kojeg su navijači Partizana 2009. godine nasmrt pretukli u Beogradu.”
Štošta bi se dalo zaključiti iz ovako formuliranog napisa. “Spontani” zaključak bio bi taj da su Malagurski i Rajević, zato što se bave Tatonovim ubojstvom, došli na tapet kojekakvih desničara, huligana i/ili mračnjaka, u koje spadaju i osuđeni. Iz teksta ne doznajemo npr. to da se Pretpostavka ubojstvom francuskog navijača “bavi” na način da u tom događaju razotkriva – antisrpsku zavjeru. Cijeli slučaj u filmu je predstavljen kao inscenacija u režiji stranog faktora, s ciljem da svijet još jednom okrene protiv Srbije i Srba. Tekst nam ne saopćava ni informaciju da su Dinić, Poleksić i Nikolić počeli “vrijeđati” onda kad je Malagurski na njihove optužbe za revizionizam i konspirološko desničarenje napisao: “Ljudi se potuku, nažalost, voleo bih da nije tako, ali dešava se”.
No, to nije sve. Šlag na torti predstavlja činjenica da su trojica forumaša, kako
saznajemo, osuđeni po stavku 3 člana 138 Kaznenoga zakona, koji je tu da sankcionira “pretnje osobi koja obavlja posao od javnog značaja”. Naime, ovaj stavak postoji prvenstveno da bi zaštitio novinare od prijetnji i pritisaka, a uveden je kad su prije nekoliko godina novinarki B92 Brankici Stanković prijetili – nogometni navijači. Uz to, zastupnica Malagurskog u parnici bila je Zorica Dobričanin, koja je među ostalima branila i Tatonove ubojice. U cijeloj priči za pravdu – ni elementarne pretpostavke.
(Dinko Kreho)
Europski Brazil
Kada govorimo o nogometu, Brazil nas podsjeća na poznate nogometaše i na svjetsko prvenstvo koje će se tamo održati ovog ljeta. Kada govorimo o hrvatskom nogometu (pogotovo o Dinamu), onda ipak prva asocijacija ide prema “Brazilu”, filmu Terryja Gilliama koji prikazuje apsurdnu, tužno-smiješnu, totalitarnu antiutopiju. Za to je najzaslužniji Zdravko Mamić, “Tata” iz Modrog salona i Hrvatskog nogometnog saveza, čiji su javni ispadi godinama toliko bizarni da se ne mogu objasniti tek strategijom, nego mješavinom ekstremnog ekshibicionizma i fantastičnog talenta za kreativno izvrtanje ama baš svake situacije u potpunu sprdačinu.
Apologeti govore da je Mamić i dalje na čelu Dinama jer je sposoban biznismen i karizmatik, što naprosto nije istina. Prostor u ovom tekstu je previše ograničen za popis svih promašenih transfera, mada valja istaknuti plaćanje milijunskih iznosa za dovođenje Andersona Coste, Mire Slepičke i “perverzno pojačanje” Papadopoulosa ili za dugogodišnju muku sa Sammirom koji je naposljetku iz Dinama otišao bez naknade. Također, Mamićeva “omiljenost” i “karizmatičnost” nemaju nikakvu praktičnu vrijednost budući da njegova pozicija ionako ne ovisi o volji javnosti koja nema pravo glasa u udruzi građana “GNK Dinamo”. Ovisi o volji gradske vlasti i sudstva koji pomažu u održavanju statusa quo. Jednom kad te podrške ne bude bilo, Mamiću slijedi kraj. A sudeći po nekim naznakama, podrška trenutnoj vlasti u HNS-u i Dinamu se lagano topi.
Željko Širić, Mamićev prijatelj, utjecajna osoba u HNS-u i bivši nogometni sudac, nepravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora zbog primanja mita. Uz to mu je zabranjeno obavljanje rada u nogometu u trajanju od 8 godina. “U njegovo vrijeme, u Hrvatskoj nogometnoj ligi se nešto moglo napraviti samo u dogovoru s njim. Ponašao se kao suvereni vladar virtualne nogometne igrice”, navodi presuda.
Jovanovićeva burno najavljivana sportska inspekcija napokon je osnovana i istražuje sukob interesa između Lokomotive i Dinama. Povezanost nije bilo teško otkriti: između ostalog, službena Lokomotivina mail adresa bila je nklokomotiva@nk-dinamo.hr.
Uz inicijativu Zajedno Za Dinamo koja putem medija i suda već godinama pokušava demokratizirati klub, pojavila se i skupina bivših Dinamovih igrača koji su javno zatražili da Mamić odstupi iz kluba i da Dinamo prijeđe na sustav “jedan član – jedan glas”. Budući da su navedeni igrači dosad godinama šutili, često i igrali za Dinamo, teško je vjerovati da njihov istup dolazi iz čistog mira, tj. bez garancije da će imati političku podršku u borbi koja slijedi.
Glavna stvar koja drži Mamića u sedlu je njegovo prijateljstvo s Bandićem – a znamo koliko je političko prijateljstvo s Bandićem čvrsto. Predizborno pretvaranje kluba u demokratsku udrugu i žrtvovanje Mamića bio bi krajnje besraman i beskrupulozan način za kupovanje glasova – baš u stilu “političke životinje” Milana Bandića.
Mainstream medijski diskurs bit će zaista osiromašen jednom kad ostanemo bez Mamićevih nevjerojatnih eskapada, ali kada jasno vidimo koliko Grad Zagreb i Hrvatska plaćaju održavanje megalomanskog omraženog projekta (koji je nekad bio najpopularniji sportski klub), suza za Mamićem će se brzo osušiti. Demokratizacija kluba neće riješiti probleme korupcije, ali bit će prvi korak prema ponovnom pretvaranju Dinama u običan gradski sportski klub.
(Luka Ostojić)