Na putu prema dole
Ministarstvo kulture objavilo je rezultate natječaja za financiranje izdavanja knjiga, časopisa, književnih manifestacija i programa u knjižarama za 2014. godinu. Ako na temelju ovih rezultata možemo suditi o dugoročnoj strategiji Ministarstva kulture, onda je s pravom možemo nazvati "strategijom potonuća", kako je to istaknula Matija Mrakovčić u istoimenom tekstu na Kulturpunktu.
Upravo je Kulturpunkt jedan od vrijednih portala koji je ove godine odbijen na natječaju, uz portale Booksa.hr, Fotografija.hr, H-Alter, Libela.org, Pogledaj.to, Queer.hr, VoxFeminae.net te časopis Komikaze. S druge strane, po prvi će put financijsku potporu primiti sedam novih portala. Međutim, nijedna od novih potpora ne prelazi iznos od 20.000 kuna, što nije dovoljno ni za jednu minimalnu godišnju plaću stalno zaposlenog radnika.
Financiranje ostalih časopisa također je smanjeno, pri čemu se tiskani časopisi i dalje suočavaju s problemom distribucije: bez dodatnih sredstava i bez formirane distribucijske mreže, konačni proizvod teško može pronaći put do javnosti zbog koje se ti časopisi i rade.
Svemu tome dodajmo činjenicu da je Ministarstvo kulture kasnilo s rezultatima oko deset mjeseci jer je čekalo odobrenje Europske komisije. Stoga su svi prijavljeni morali funkcionirati skoro pola godine s neizvjesnim budžetom i godišnjim planom koji će sada završiti u smeću.
Čak i uz olakotne okolnosti da Ministarstvo djeluje uz smanjen budžet, nadzor Europe i pritisak da kulturu usmjerava prema tržištu (tj. da prebaci svoju odgovornost na "nevidljivu ruku"), teško je razumjeti rezultate i način na koji je natječaj proveden. Radi li se o pokušaju prebacivanja loptice na druge instance (druge natječaje, ministarstva ili samo tržište)? O postepenom privikavanju kulturnih djelatnika na prekarne uvjete? Ili oboje? U svakom slučaju, naposljetku su svi akteri primorani na improvizaciju u katastrofalnim uvjetima. Kultura tako tone prema potpunom amaterizmu i ulozi dodatka u turističkoj ponudi, a gdje se nalazi konačno dno prema kojem vodi ovakva strategija – doznat ćemo vjerojatno u mandatu sljedeće vlade. U skladu s prevladavajućim političkim trendovima: pomolimo se!
(Milan Olić)
Srećom, ispod radara
Drugi put u zadnjih godinu i pol Hrvatsku je posjetila američka desna aktivistkinja Judith Reisman koja je svoje javno djelovanje podredila tobožnjem prokazivanju Kinseyjeva instituta (Indiana University) koji je specijaliziran za istraživanje seksualnosti. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog dizanja nepotrebne prašine u organizaciji različitih novonastalih udruga desnog civilnog sektora, ovaj put se posjet dogodio u realizaciji novoosnovane desno-klerikalne inicijative "Ne dirajte djecu". Cilj posjeta bio je upozoravanje na odluku Ujedinjenih naroda kojom Kinseyjev institut zadobiva savjetodavni status u ovoj krovnoj globalnoj organizaciji. U sklopu svoga posjeta, koji je medijski popraćen bitno manjim intenzitetom, Reismanica je predstavila prijevod svoje knjige Seksualna sabotaža u izdavačkoj kući Benedikta koja se specijalizirala za prijevode opskurnih i revizionističkih izdanja o temama seksualnosti, povijesti lijevih pokreta i teorija zavjera unutar Katoličke crkve. Tijekom svog posjeta Reismanica je održala nekoliko predavanja, što na javnim što na crkvenim institucijama. Ostat će tako zabilježeno da je na poziv Hrvatskog društva mladih liječnika američka aktivistkinja održala predavanje i na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dekan ovog fakulteta našao se u ulozi uvodničara i moderatora njenog izlaganja, ukazujući time i na ulogu upravljačkih struktura naših javnih visokoškolskih i znanstvenih institucija u širenju konzervativne moralističke panike. Zanimljivo je uočiti da ni u jednom trenutku američki stručnjaci (Judith Reisman je u njenoj karavani pratilo još dvoje njenih kolega: Timothy Tate i Thomas Hampson), govoreći o zaštiti djece, nisu upozorili na pedofiliju u Katoličkoj crkvi koja se i u domaćim primjerima često stavljala pod tepih i malokad (ako ikad) nedvosmisleno osuđivala. Ovaj posjet je još jednom pokazao sve nijanse bigotizma i zrenje njegovih plodova na ovoj evropskoj poluperiferiji.
(Jasna Cetkić)
Tko će dobiti Nazora?
Kao i svake godine, Ministarstvo kulture će 19. lipnja dodijeliti nagradu "Vladimir Nazor". Radi se o nagradi koja se dodjeljuje u šest umjetničkih kategorija. Dodjela nagrade će, uz glamur i ugledne goste, ipak proći bez neizvjesnosti jer su upravo proglašeni dobitnici godišnjeg "Nazora" (za 2013. godinu) i "Nazora" za životno djelo.
U području književnosti, dobitnik nagrade za životno djelo je pisac i umirovljeni sveučilišni profesor Tonko Maroević, a godišnju nagradu primit će Milko Valent za svoj (doslovno i figurativno) veliki projekt – roman Umjetne suze.
U kategoriji glazbe nagrada za životno djelo odlazi koncertnoj pijanistici i profesorici Pavici Gvozdić, a godišnju nagradu dobiva Olja Jelaska za praizvedbe četiriju novih skladbi (suita Meštrovićev san, skladba Lahor blagi za sopran, klarinet i klavir, Miris cedra libanonskog za klarinet i klavir, Cvijet šaronski, tri pjesme za sopran, klarinet i klavir)
Nagradu za životno djelo u polju filma primit će autor iz zlatnih vremena Zagrebačke škole crtanog filma - Nedeljko Dragić. Godišnja nagrada odlazi Bobi Jelčiću za režiju filma Obrana i zaštita.
U području likovnih i primijenjenih umjetnosti nagrada za životno djelo odlazi znamenitom suvremenom umjetniku Mladenu Stilinoviću. Godišnju nagradu primit će Damir Sokić za retrospektivnu izložbu Slijepe ulice.
Naposljetku, u kategoriji arhitektura i urbanizma za životno je djelo nagrađen arhitekt i urbanist Radovan Delalle, poznat po djelovanju u Sarajevu i Zagrebu. Godišnju nagradu primit će cijeli tim stručnjaka koji su napravili arhitektonsko rješenje Gradske knjižnice Labin. To su redom Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj i Igor Presečan.
Dodajmo i da je o ovogodišnjoj nagradi odlučivao odbor u sastavu: Krešimir Nemec, Frano Parać, Miroslav Gašparović, Verica Robić-Škarica, Helena Buljan, Luko Paljetak, Milko Šparemblek i Zoran Zidarić.
(Luka Ostojić)