Tko će snimati filmove?
Hrvatski audiovizualni centar objavio je odluku o raspodjeli sredstava za poticanje audiovizualnog stvaralaštva u 2012. godini. Od 273 pristigle prijave, odobrena su 43 projekta: 8 animiranih filmova, 11 eksperimentalnih filmova, 8 kratkometražnih igranih filmova, 9 kratkometražnih dokumentarnih filmova, 4 dokumentarna dugometražna i 3 dugometražna igrana filma. Teško je reći koliko je novac pravedno raspoređen budući da HAVC nonšalantno nije javno objavio ni dobitničke ni odbačene prijave, ni obrazloženja ove raspodjele, ni jasne kriterije raspodjele. Ono što imamo tek je izjava Antonia Nuića, jednog od dva umjetnička savjetnika za dugometražni igrani film (drugi je Ognjen Sviličić), koji je rekao da su u njegovoj kategoriji odabrali projekte koji su “apsolutno najpripremljeniji“, štogod to značilo.
Ipak, po imenima dobitnika može se zaključiti da je HAVC odlučio najveći dio novaca uložiti na ustaljena imena, a mlađim autorima dati sitni novac koji sam po sebi nije dovoljan za snimanje cijelog filma, nego služi kao simbolična poruka da bi i oni uskoro mogli doći na red. Tako su u kategoriji dugometražnog filma tek tri dobitnika: Branko Schmidt, Dalibor Matanić i Danijel Kušan (koji radi novu ekranizaciju romana Ivana Kušana o Koku) dobili su svaki po više od 4 milijuna kuna. S druge strane, u kategoriji “Razvoj projekata“ (u kojoj su uglavnom zastupljeni kvalitetni autori s jednim ili nijednim dugometražnim igranim filmom iza sebe, poput Nevija Marasovića, Gorana Devića ili Ivana Gorana Viteza) nitko nije dobio više od 160.000 kuna. Nagrađivani mladi redatelji svoje su mjesto našli u kategoriji “Poticaj za razvoj scenarija za dugometražni igrani film“ gdje su po 35.000 kuna dobili Sonja Tarokić, Hana Jušić, Josip Žuvan, Ivana Škrabalo, ali i stariji autori kao što su Branko Ivanda i Arsen Anton Ostojić.
Zanimljiva je i kategorija dugometražnog dokumentarnog filma u kojoj nijedan autor nije dobio više od 300.000 kuna, isto koliko je dodijeljeno i pojedinim autorima kratkometražnih dokumentarnih filmova. Opet, teško je donijeti ikakve konkretne zaključke i primjedbe na račun ovih rezultata bez javno objavljenog obrazloženja. S obzirom da je filmska proizvodnja (srećom) javno subvencionirana i s obzirom da se radi o ekonomski i kulturno značajnoj grani, javna obrazloženja nisu stvar dobre volje, nego nešto što HAVC obavezno mora predočiti javnosti uz rezultate. (L.O.)
Oj, latinico, ko udari na te...
Svi već znaju za prosvjed protiv ćirilice koji se ove nedjelje održao na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Nekoliko tisuća ljudi iz cijele države došlo je u Zagreb da bi, uz generale, političare, pjesnike, Thompsona i tamburaše, prosvjedovali zbog toga što će službeni natpisi u Vukovaru biti na latinici i na ćirilici. Kao što je već istaknuto, pravi uzrok ovih prosvjeda ne leži u uvođenju ćirilice. Ono je omogućeno ustavnim zakonom iz 2002., a potvrđeno odlukom Gradskog vijeća Vukovara iz 2009. godine. Zašto je do prosvjeda došlo tek sada? Stvar leži vjerojatno u ekonomskoj i socijalnoj krizi. Sociolog Karl Polanyi istaknuo je da u državi uvijek dolazi do napetosti između liberalnih snaga (koje pokušavaju povećati moć tržišta nauštrb državne moći, tj. socijalnih prava) i “protupokreta“ koji pokušava zadržati ista socijalna prava. U kriznim situacijama, napetost između navedene dvije struje se pojačava, a kako napetost raste, pojavljuju se i jačaju ekstremni nacionalistički pokreti. Polanyi je prikazao taj fenomen na primjerima uspona fašizma i nacizma 1920-ih i 1930-ih, a američki sociolog Lowinger ukazao je i da su jugoslavenske reforme 1980-ih (nastale uz “sponzorstvo“ MMF-a) dovele do jugoslavenskog radničkog protupokreta, te naposljetku stvorile nacionalističke nemire i rat 1990-ih. Nije za čuditi što u ekonomskoj krizi, uz liberalnu državnu i europsku politiku te prosvjede protiv iste, nastaje i potencijal za nacionalističke pokrete. Budući da se taj potencijal ne ostvaruje putem institucionalne politike (jer su današnje desne stranke, zahvaljujući HDZ-ovom djelovanju, izgubile dobar dio kredibiliteta), ovakvi povodi uspijevaju (metaforički, skoro i doslovno) mobilizirati desne građane. Situacija još nije alarmantna, ali valja promatrati koja će od desnih stranaka (ili nestranačkih pokreta?) privući ove građane i hoće li njihova retorika postati agresivnija. Ono što možemo očekivati je da će veća liberalizacija, uz rast nezaposlenosti i siromaštva, sigurno dovesti i do daleko opasnijih stvari od ovog prosvjeda. (L.O.)
DIZAJNER – AUTOR ILI UNIVERZALNI VOJNIK 4: OBUKA (Beograd, 27. – 30. ožujka)
Konferencija Dizajner – autor ili univerzalni vojnik, koja je prvi put održana u Beogradu 2010. godine, u organizaciji nevladine udruge Blokovi i njihovih partnera, regionalno je iznimno važno događanje, a prilično se i razlikuje od ostalih strukovnih (‘dizajnerskih’) manifestacija na ‘ovim prostorima’, jer je usmjereno prvenstveno na edukaciju mladih dizajnera i studenata, ali i njihovih profesora i prekaljenih profesionalaca, pa i klijenata i svekolikog puka. Na ‘Vojniku’ nema pompoznih dodjela nagrada, nema promidžbe telekomunikacijskih kompanija i nema nikakve kupnje i prodaje. No, ono od čega program vrvi na papiru može djelovati prozaično, ali je definitivno vrlo korisno: niz predavanja u neprekidnom ritmu tijekom sva četiri dana konferencije, niz zanimljivih radionica otvorenih za više-manje sve koji se žele prijaviti (pri čemu je kvota ograničena mahom zbog prostornih kapaciteta i financijskih sredstava), te niz poticajnih izložbi, bilo kompleksnih kustoskih projekata koji potiču daljnja istraživanja i kvalitetan diskurs, bilo predstavljanja radova studenata i mladih profesionalaca na određene teme, i to tako da se ne razvija kompeticija, već i operacija. A tu je i podugačko ime konferencije, koje zajedno s vizualnim identitetom (promjenjivim od godine do godine) svjedoči kako bilo kakav branding u klasičnom, tržišnom smislu riječi organizatorima zasigurno nije prioritet. Stoga valja zaključiti – ‘Vojnik’ je prije svega prostor (javni i materijalni, ali i virtualni) slobodnog druženja, obrazovanja i razmjene, ukratko – mišljenja. Tako je i iduće godine sudjelovanje svakako preporučljivo svima! Detaljne informacije o protekloj konferenciji potražite na http://www.blokovi.org/. (B.K.)