U Srbiji povučen nacrt ZOR-a
Na sastanku kolegijuma Socijalno-ekonomskog saveta Srbije održanom 20. siječnja nacrt novoga Zakona o radu (ZOR) povučen je iz procedure. Sastanku su prisustvovali premijer Ivica Dačić, prvi potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić, predsjednik Unije poslodavaca Nebojša Atanacković, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović i predsjednik UGS “Nezavisnost” Branislav Čanak. Kako prenosi B92, istom prilikom formirana je i radna grupa čiji je zadatak da u narednih mjesec dana načini novi nacrt.
Inicijativa za izradu novoga Zakona o radu pojavila se u Srbiji približno u isto vrijeme kao i u Hrvatskoj. I predložene reforme radnog zakonodavstva u ovim dvijema državama gotovo su istovjetne. One bi između ostalog podrazumijevale i olakšano otpuštanje radnika, mogućnost produženja osmosatnoga radnog vremena i četrdesetosatnoga radnog tjedna, te mogućnost ukidanja privilegija zaštićenim i ranjivim kategorijama poput trudnica. Riječju, radi se o mjerama daljnje “fleksibilizacije” radnih uvjeta – mjerama koje bi već sveprisutnu neizvjesnost i nesigurnost na poslu i u zapošljavanju napokon i pravno legitimirale kao normu.
Izlazak nacrta ZOR-a u javnost u Srbiji je naišao na žestok otpor sindikata i ljevičarskih organizacija. Osobit medijski odjek ostvarila je kampanja “Šta donosi novi zakon o radu“, gdje aktivisti/ce najrazličitijih pozadina i vokacija u kratkim Youtube spotovima oštro i izravno tumače destruktivne i nehumane aspekte predloženog Zakona. Što će donijeti novi nacrt, ostaje za vidjeti, no činjenica je da je prvi val otpora očito urodio plodom. Nadajmo se i da to neće biti slučaj samo u Srbiji.
(Dinko Kreho)
Višak ozona na Sveticama
Uvijek je teško točno shvatiti što se događa oko Hrvatskog nogometnog saveza (HNS-a) i Grada Zagreba: bitan dio događaja ne znamo jer se radi o dogovorima iza kulisa, a onaj dio događaja koji znamo toliko je apsurdan da iz njega ne možemo ništa zaključiti. Kako onda točno razumjeti zbog čega se novi nogometni kamp gradi baš na Sveticama, na poziciji koja ne odgovara ni građanima Zagreba, ni građanima drugih gradova, pa čak ni nogometašima?
Odgovor na to pitanje ne možemo dobiti od Bandića jer, kada se nađe u situaciji u kojoj ne može racionalizirati vlastite postupke, onda se uspješno laća “trolanja“, tj. opstruiranja svake razumne rasprave. Tako je posljednjih dana objesio Giordana Bruna, objasnio da se kamp gradi blizu Maksimira jer “povjetarac iz Maksimirske šume nadima pluća, stvara ozone, stvara kisik da se ljudi mogu rekreirati i trčati“, pozvao građane da trče s njim itd. Bandićeva objašnjenja nam ne otkrivaju ništa, osim jedne stvari: što su ona apsurdnija, to su njegove namjere mutnije, a ulozi veći.
Uglavnom, teško je iz kontradiktornih izjava i postupaka razabrati što se točno događa, ali izgleda da je riječ o ovome: HNS je dobio od europske organizacije UEFA-e sredstva da izgradi nogometni kamp. Budući da HNS nije izgradio kamp, UEFA je dala ultimatum: ili gradite kamp, ili vratite novac. HNS tada odlučuje izgraditi kamp u Zagrebu.
Krajem 2013. Grad od Holdinga preuzima podružnicu koja upravlja sportsko-radničkim centrom Svetice i smjesta odlučuje prepustiti petogodišnju koncesiju na korištenje centra. Bandić krajnje transparentno kaže da će koncesiju bez natječaja dobiti HNS za izgradnju kampa. Ubrzo ipak odlučuje džentlmenski organizirati natječaj na koji dolaze dvije prijave, jedna HNS-a i druga Teni-sporta. HNS je izraziti favorit.
U čemu je problem s kampom na Sveticama? S jedne strane, bune se rekreativci (okupljeni u inicijativu “Svetice za sve“) budući da im se oduzima teren na dobroj lokaciji za šetanje, rekreaciju i amaterski sport da bi se ogradio i pretvorio u vježbalište za profesionalne nogometaše. Na Sveticama redovito vježba 3000 “običnih“ građana, a izgleda da će ga sad koristiti tek 23 “vatrenih“ nogometaša (uz, istina bog, i mlađe reprezentativne selekcije). Bune se i Splićani jer im je dosta da se djelatnost HNS-a odvija isključivo u Zagrebu. Naposljetku, lokacija ne odgovara ni sportašima jer bi smisao kampa trebao biti priprema u mirnim uvjetima: ovdje, pak, imamo kamp u središtu grada koji navodno ni dimenzijama ne odgovara uvjetima za nogometni kamp.
Da bi spriječili gradnju kampa, inicijativa “Svetice za sve“ (iliti “petnaestak ljudi koji su privatizirali Svetice“, kako ih je nazvao Bandić) organizirala je peticiju koju je potpisalo 4000 ljudi. Međutim, unatoč peticiji, unatoč prigovorima i unatoč razumu, s obzirom da se radi o novoj suradnji između Bandića (Zagreb) i Mamića (HNS), možemo očekivati da će se tvrdoglavo krenuti u još jedan projekt koji će oštetiti građane u svakom pogledu, ponajviše u smislu oduzimanja još jednog značajnog javnog prostora.
(Luka Ostojić)
Otvoreno pismo
Konačnim prijedlogom zakona o izmjenama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke baštine Dubrovnika, nakon više od pola stoljeća djelovanja Društvo prijatelja dubrovačke starine je razbaštinjeno. Navedeni Zakon, koji stupa na snagu za koji dan nije, naravno, ovih godina bio izvor njegovih ukupnih djelatnosti na očuvanju i obnovi graditeljskog naslijeđa Dubrovnika, ali i šire regije. Ukinuo mu je prihode, upravljanje i skrb nad zidinama Grada. Tim jednostranim pravnim aktom, na što su upozorili brojni saborski odbori (Odbor za zakonodavstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbor za zaštitu okoliša i prirode), nisu samo oduzeti prihodi koje je Društvo svih ovih godina izravno ulagalo u obnovu brojnih spomenika, već su time de facto svi napori generacija savjesnih i odgovornih građana Dubrovnika, kao i rezultati njihova djelovanja obezvrijeđeni. No još gora i dalekosežnija posljedica takvog Zakona leži u činjenici da je time jedina institucija te vrste i tog značaja u Republici Hrvatskoj prestala obnašati svoju hvalevrijednu misiju zaštite lokalne kulturne baštine. Stoga će posljedice ovoga čina biti ne samo dugotrajne, već za uređeno i demokratsko građansko društvo kojem stremimo zasigurno i sudbonosnije nešto se to može i naslutiti.
A što je zapravo nama Društvo?
Vjerojatno nema grada u Hrvatskoj u kojemu ne postoji društvo osnovano da se skrbi o zavičajnoj baštini. Ali, nijedno - niti u Zagrebu, niti u Istri, Dalmaciji ili Slavoniji - ni izbliza nije doseglo zamah djelatnosti koje već godinama pokazuje Društvo prijatelja dubrovačke starine. Jedinu usporedbu nalazimo daleko - u sličnim engleskim društvima u kojima se na idealan način spajaju građanska odgovornost, istinsko razumijevanje povijesnih vrijednosti kulturnog naslijeđa, stručna kompetentnost i trezveno gospodarenje sredstvima koja su im na raspolaganju.
Rezultati Društva su uistinu impresivni, i to ne samo u Dubrovniku, nego na čitavom njegovom povijesnom prostoru - od Sokola i Molunta u Konavlima do Stona, koji bi, bez konstantne brige i konkretnih konzervatorskih zahvata koje je Društvo provodilo, ostali samo slikovite ruševine, ma koliko bile monumentalne. Vjerujemo da bi organizacijski model na kojemu se razvilo dubrovačko Društvo trebali dobro proučiti na mnogima od viših instanci te ga pokušati primijeniti u drugim sredinama, a ne dokidati! Ne zaboravimo. U ne tako davno usvojenoj “Strategiji zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015.” (Hrvatski sabor, 2011) upravo se Društvo prijatelja dubrovačke starine ističe kao ogledni model, što se posebno referira na usporedive europske prakse, jer: “(...) već 40 godina, temeljem ugovora s gradom Dubrovnikom, upravlja gradskim zidinama, ubire prihod od ulaznica, a sva prikupljena sredstva ulaže natrag u obnovu spomenika što je zasigurno jedan od najuspješnijih i najinovativnijih primjera održivog korištenja kulturne baštine”.
Društvo prijatelja dubrovačke starine u svemu je tome očuvalo liniju uvjerenja, kompetentnosti i pragmatičnosti koja mu je utrta još davne 1952. godine. Treba učiniti sve da ustraje na tom putu i na takvim zasadama, u mnogim godinama koje su pred nama.
Zbog svega navedenoga smatramo da treba odustati od namjere da se zakonom oduzmu dosadašnja prava Društva prijatelja dubrovačke starine.
Dr. sc. Irena Kraševac,
predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske
Drago Miletić,
predsjednik Društva konzervatora Hrvatske
Dr. sc. Marko Špikić,
predsjednik ICOMOS-a Hrvatske