TKO VLADA ZAREZOM?
Svake godine, tik pred rezultate javnih natječaja, u nekom se mediju pronađe tekst koji razotkriva "vlasnika" Zareza koji se nalazi u nekom obliku sukoba interesa. Tako je prošle godine Toni Gabrić objavio niz tekstova pompozno nazvanih Zlatarovo zlato u kojima je ukazao da je Andrea Zlatar Violić, aktualna ministrica kulture, jedna od 15 suvlasnica Druge strane d.o.o. koja izdaje Zarez. Ove je godine Oriana I. Novokmet na Tportalu razotkrila da je Ana Šarić, višegodišnja životna partnerica HDZ-ovog predsjednika Tomislava Karamarka, također upisana kao jedna od suvlasnica Druge strane.
Razjasnimo za početak da kada je Zarez pokrenut 1999. godine, po tadašnjem zakonu nije bilo moguće da udruga bude izdavač lista. Stoga su tadašnji djelatnici ovog časopisa pokrenuli tvrtku Druga strana d.o.o. koja je postala formalni izdavač Zareza, a članovi uredništva postali su formalni vlasnici Druge strane (jer tvrtka, po zakonu, treba imati nekog vlasnika). Sama se tvrtka ne bavi drugim djelatnostima, niti trenutno isplaćuje dobit vlasnicima, a vlasnici nemaju formalni utjecaj na sastav uredništva ni politiku lista. Unatoč tome što je status vlasnika Druge strane praktički beznačajan, a popis vlasnika javan, zbog medijskih se podmetanja dobiva dojam da Zarezom u vlada elitni gremij koji kroz časopis vrte milijune kuna. Ponovimo, zloguki popis vlasnika Druge strane nalazi se u sudskom registru i dostupan je svim građanima. Kako bismo ipak olakšali posao teoretičarima zavjere i israživačkim novinarima, objavit ćemo popis svih trenutnih vlasnika Druge strane: to su, abecednim redom, Mario Bošnjak, Dijana Cepić, Nikica Gilić, Nataša Govedić, Višeslav Kirinić, Katarina Luketić Milatić, pok. Boris Maruna, Davor Milašinčić, Nenad Perković, Iva Pleše, Srđan Rahelić, Zoran Roško, Ana Šarić, David Šporer i Davorka Vukov Colić. Neki su ostavili trajni pečat u Zarezu, neki i dalje surađuju sa Zarezom. Zajedničko je svima da su doprinijeli Zarezu kao autori i urednici, a ne kao slučajni vlasnici.
Ministarstvo kulture upravo je objavilo rezultate godišnjeg natječaja za potporu izdavanju časopisa: Druga strana je dobila 550.000 kuna za objavljivanje Zareza u 2015. godini, isto koliko i lani (ali 50.000 kuna manje nego za 2013. godinu). Kako je moguće da smo dobili istu svotu? Je li nam ministrica, koja nije više ni formalna suvlasnica Druge strane, dala novac iz nostalgije za davnim danima u Zarezu? Ili je Ana Šarić zamolila svog partnera da zamoli predsjednicu da zamoli nekoga u Ministarstvu kulture da nam ustupi novac? Ili je naprosto Ministarstvo kulture procijenilo da je Zarez časopis vrijedan javne potpore čiji su troškovi procijenjeni na navedenu svotu? Prepuštamo čitateljima da procijene, uz preporuku teksta "S druge strane Druge strane" (Zarez br. 358, dostupno na stranici zarez.hr) u kojem je tadašnji glavni urednik Nenad Perković jasno razložio troškove ovog lista. Zarez će sigurno nastaviti izlaziti do daljnjega, a nadamo se i u 2030. godini. Hoće li i tada za sukob interesa biti optuženi tadašnja ministrica unutarnjih poslova Jelena Ostojić i ljubavnik predsjednice vlade Bojan Krištofić? Vjerojatno, jer neke stvari na ovim se prostorima sporo mijenjaju.
(Luka Ostojić)
SVI ZAJEDNO – NATRAG!
Novi slučaj konstruktivne suradnje tzv. socijalnih partnera – jedne civilne udruge, dvaju nadležnih ministarstava i – šećer na kraju – velikih igrača iz sektora maloprodajne trgovine. Predviđeno je, naime, da se u roku nekoliko mjeseci stvore administrativno-regulatorni uvjeti za ukidanje PDV-a na doniranu hranu. Hrana iz različitih razloga predviđena za otpis više se neće bacati, nego će biti prosljeđivana socijalnim samoposlugama, pučkim kuhinjama i drugim stjecištima sve brojnije (i njemije) klase (op. Velikog brata: kaže se sloj, a ne klasa) nevoljnika. Društveno odgovorno ponašanje i briga za one kojima je pomoć najpotrebnija dosegnut će nove vrhunce i dosad neslućene širine, prelijevajući se harmonično između društvenih slojeva (op. Velikog brata: eto, vidiš da znaš!) jedine nam provincije.
Možda će tek tu i tamo spokojni valovi naše beskonfliktne društvene nirvane udariti o kakvu grbavu, ružnu hridinu, tj. glas cjepidlake, čovjekomrsca i poganina koji će imati obraza progunđati nešto tipa: "Krasno, dotle je došlo. Kao izraz društvene solidarnosti i osvještenosti podvaljuju potez koji će u biti naturalizirati društveno stanje u kojem postoji široka društvena grupa koja se ne može prehraniti osim ako joj krupni prekupci, sukladno dobroj praksi korporativne društvene odgovornosti, ne udijele ono što je čak i za standarde našeg prehrambenog tržišta postalo škartom! K tome se zamislivom čini metoda realizacije u kojoj prekupac više ne mora organizirati i plaćati odlaganje otpisane hrane, jer to umjesto njega čine duhom svetim ispunjeni volonteri neke benevolentne udruge, bukvalno primjenjujući onu maksimu ‘ti njega kruhom’. Ogledni primjer win-win situacije pretočit će se u win-win-win, nakon što partnere s političke razine obuzme osjećaj samozadovoljstva zbog lakog i efektnog gola postignutog usred izborne godine. PR-ovski će biti rečeno - Odlučno smo doprinijeli standardu građana i uravnoteženom razvoju naše zemlje!" Svoj će pak uskogrudni, anakroni monolog cjepidlaka, čovjekomrzac i poganin zajedljivo zaokružiti riječima: "Doprinijeli ste razvoju, nema što, kao što mu doprinosite i još jednim aktualnim ‘developerskim’ trojanskim konjem – davanjem para za pretvaranje ribarske flote u privezane muzeje ili naprosto u staro željezo!"
No pustimo osamljene luzere njihovom jadu i jalu! Naše društvo i njegovi harmonizirani slojevi ulaze u epohu novog zajedništva! Nema te hridi, tog grebena ili spruda koji bi se mogli oduprijeti novom valu našeg nacionalnog jedinstva (zahvaljujući primjeni inovativnih razvojnih strategija, nema više čak ni koća koje bi drndajući presjecale njegovo pravilno širenje). Majušna nam opasnost prijeti jedino s metaforičke razine kojom smo se tijekom te poslanice (odjavne, doduše, a ne inauguracijske) malo previše kretali, budući da upravo u opreci spram "valova izvjesni figurativni, da ne kažemo, otporni potencijal imaju "hridi", "grebeni" i slične reljefno-jezične tvorbe. Spustiti nam se stoga na razinu konkretne empirije i zaključiti: ako i postoji hrid koja ne bi dopustila valu našeg zajedništva da je preplavi, tu su vješti mineri, dečki iz Savske. Znat će je oni potopiti.
(Luka Jakopčić)
TKO JE DOBIO MAKSIMILIJANA?
Održana je dodjela američke nagrade Oscar, ponajviše namijenjene bogatoj hollywoodskoj produkciji. Pobjednici su primili prepoznatljive zlatne kipiće, a nominirani "gubitnici" dobili su utješnu nagradu – poklon pakete u pojedinačnoj vrijednosti od 167,000 $ (sto šezdeset sedam tisuća dolara). Popis dobitnika Oscara možete pronaći u svim drugim medijima.
Tjedan dana ranije u zagrebačkom MM centru održana je, pak, smotra filmova nastalih u produkciji najvećeg hrvatskog producenta (po broju snimljenih filmova). Ne radi se o "hrvatskim Oscarima", niti o "balkanskom 20th Century Foxu", nego o 8. Gledalištu amaterske filmske udruge Kinoklub Zagreb. Ciljevi Kinokluba su širenje besplatne mogućnosti amaterskog bavljenja filmom i poticanje autorske slobode. Građani tako imaju mogućnost besplatnog korištenja opreme i potpuno slobodnog snimanja filmova, te pomoć mentora koja im se pruža kroz razne tečajeve u Kinoklubu. Svi filmovi nastali u produkciji Kinokluba Zagreb prikazuju se na Gledalištu: tako je u MM centru prikazan čak 81 film nastao tokom 2014. godine, u trajanju od 14 sekundi do 62 minute.
Kao što je navedeno, primarni cilj Kinokluba nije stvaranje kvalitetnih filmova, nego otvaranje prostora za filmsko stvaralaštvo što većem broju ljudi. Međutim, dio prikazanih filmova, nastalih u amaterskim uvjetima, ali bez komercijalnog ili "stručnog" pritiska, uistinu može lako parirati profesionalnim radovima visoke produkcije. Ipak, jednako su važni i drugi radovi – uglavnom rani filmovi mlađih amatera ili formalni i sadržajni eksperimenti iskusnijih autora –zato što snimanje takvih filmova, nužnih za razvoj i pronalazak autentičnog govora u filmskom jeziku, vjerojatno ne bi bio izvediv bez organizacija kao što je Kinoklub.
Naposljetku su proglašene i dobitnice nagrada za najbolji film, dvije mlade autorice: Mateja Posedi dobila je glavnu nagradu "Maksimilijan Paspa" za film 23 minute i 17 sekundi do zalaska sunca, a Nikica Zdunić nagradu mladih kritičara za film Granje i korijenje.
(Luka Ostojić)