ŠTO JE, TKO JE TO DRŽAVA?
Dvadeset godina rada na izvaninstitucionalnoj edukaciji o temama kojima je trebalo dugo godina da nađu svoje mjesto u institucijama visokog obrazovanja. To je u jednoj rečenici bila i jest pozicija Centra za ženske studije. U tih se dvadeset godina mnogo toga promijenilo na bolje. Ženska i rodna problematika, feministička perspektiva u sagledavanju kulturnih i društvenih neuralgija - našle su svoje mjesto na akademiji kroz rad pojedinaca i pojedinki u tradicionalnoj podjeli znanstvenih disciplina. No bez obzira na to, CŽS je opstao kao mjesto susreta akademskog rječnika i žena koje nisu imali priliku osjetiti taj jezik ili (uvjetnu) slobodu i mogućnosti koje akademija (bar deklarativno) pruža. Iskustvo predavanja u okviru prošlogodišnjeg programa Centra - suočilo me upravo s tom velikom i dubokom razlikom i nagnalo na autorefleksiju i neke promjene u vlastitom pristupu temama i slušateljima. Nedavni "skandal" u povodu obrazloženja zaposlenika Porezne uprave oko nepriznavanja porezne olakšice donatorici CŽS-a pokazao je koliko je i dalje nužno raditi na izgradnji znanja, kapilarno ga šireći i time rušeći nešto što sada već otvoreno možemo nazvati konzervativnim desantom koji je izrastao kao gnjojna kesa na kontradikcijama naše nedavne povijesti. U tom, neki će reći marginalnom, copy/paste gestu zaposlenika Porezne uprave sadržana su neka ključna politička pitanja. Od temeljnog tretmana i interpretacije jezika Ustava do klerikalističke gerile koja je uspjela ući, tj. uspjela se ukazati i prikazati i u procedurama rada državnih institucija. Drugim rječima, postavlja se pitanje što je to država; koja je njena funkcija i tko je to njen unutarnji "protivnik" izrastao u njenom mrtvom tkivu, ali dovoljno "slobodan" i spreman na sve.
(Mario Kikaš)
Šaka sa Cvjetnjaka
Tijekom subotnjeg prosvjeda “Raskinimo vatikanske ugovore” na Cvjetnjaku u Zagrebu, u organizaciji nevladine udruge “Glas razuma - Pokret za sekularnu Hrvatsku” dogodio se incident u kojem je prolaznik fizički napao stariju ženu. Uspostavilo se da napadač nema veze s organizatorima prosvjeda, koji su se dodatno i ogradili od napada, a uspostavilo se da je nokautirana bakica također građanska aktivistica Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, u ovom slučaju kontraaktivistica Ružica Čavar. Sedamdesetsedmogodišnja živahna aktivistica htjela je transparente sekularista zataknute na ogradi obližnje pravoslavne crkve skinuti i nadomjestiti svojim. Napadač kojeg je policija identificirala kao Nevena Kovačića nokautirao ju je i otpremio na traumatološki odjel Vinogradske bolnice. Sam je završio na policiji.
Kako to obično bude, i kod ovog incidenta zanimljive su reakcije javnosti. “Sekularisti nokautiraju bakice – to nas čeka u ateističkom režimu“ naslov je tipičan za desni dio medijskog spektra, dok će onaj lijevi kititi oprema poput: “Svi misle da je riječ o nedužnoj bakici, dok je zapravo riječ o opasnoj katolibanki“. Ideoloških podjela po pitanju fizičkog nasilja na ulicama ne bi smjelo biti, no izgleda da ih naše društvo teško nadilazi. Nitko nikoga ne smije tući na ulici, a niti doma, ili na bilo kojem javnom ili privatnom prostoru. Izuzmemo li sportska borilišta. Budemo li nasilje opravdavali zato što je netko peder ili katoliban, nerazumno se svađali oko toga u medijskom prostoru, država će i dalje mirno potpisivati razne čudnovate sporazume, od kojih su mnogi štetniji čak i od famoznih Vatikanskih.
(Nenad Perković)
ŽIVA EKONOMSKA MISAO HDZ-a
Martina Dalić, HDZ-ova saborska zastupnica i jedna od dosadašnjih prokušanih čelnica stranačkog ekonomskog kadra, napustila je stranku uz otvoreno pismo javnosti, nimalo blago intonirano spram dosadašnjih kolega. Zahvaljujući tome, opet smo imali priliku čuti nešto o HDZ-ovom ekonomskom programu. Željko Reiner, čovjek u nezavidnoj poziciji svojevrsnog stranačkog ideologa HDZ-a, požurio je objasniti njen istup time što ona zastupa neoliberalnu ideologiju i timari bankarske interese. Eto, već su puni krug opisala vrata između Vlade i "bankarskog sektora" – Dalić je bila pomoćnica ministra financija Borislava Škegre od 1997. do 2000. godine, potom glavna ekonomistica Privredne banke Zagreb od 2000. do 2004., pa državna tajnica, a zatim ministrica financija. Vrata su se okrenula i još koji put u međuvremenu – Dalić je 2011. iz Vlade posredovala za produljenje mandata člana uprave zajedničkog mirovinskog fonda PBZ-a i Croatia osiguranja, protivno prijedlogu Nadzornog odbora CO-a s kojim su se obje uprave prethodno složile (Poslovni dnevnik, 25. 7. 2011.)
Sadašnja i nekadašnja ekonomska A-ekipa HDZ-a, u kojoj je Dalić dugo igrala jednu od ključnih uloga, vidjela je, iskusila, vodila i iz oporbe kritizirala većinu toga što se s ekonomijom u ovoj zemlji događalo najmanje od druge polovice devedesetih naovamo. Kad ono, sada Martina Dalić odlazi jer se sa suigračima ne može ozbiljno razgovarati. Pričaju o reformama, a ne žele ih uvesti, i tako stalno, već puno godina. Međutim, nikako nije slučaj da su se prije oko svega slagali pa se Dalić i ne može baš prigovoriti da je nedosljedna. U otvorenom i demokratskom ozračju ekonomskih rasprava u HDZ-u, koje ističu Ivan Šuker i Goran Marić u svojim začuđenim komentarima odlaska kolegice, uvijek se oko svega moglo raspravljati. Pa i ne samo u HDZ-u. U saborskoj raspravi o izvješću Hrvatske narodne banke početkom srpnja ove godine, Dalić je rekla da se još nismo dogovorili gradimo li socijalizam ili tržišno gospodarstvo, što se često ima prilike čuti. Čestitala je HNB-u na uspješnom održavanju tečaja i rezervi banaka stabilnim – jedinome što HNB i može činiti za gospodarstvo. Sve ostalo – ne valja ni najmanje. Znate već, sve što slušamo svaki dan: nestručni i nesposobni ljudi na plaćama u javnoj upravi i državnim tvrtkama, milijun jedinica lokalne samouprave itd. Duje Marasović, stranački kolega Martine Dalić, puhao je na istoj raspravi u drugu stranu roga: "stabilnost kune održana [je] na teret građana, padom zaposlenosti i standarda, te povećanjem poreza i recesijom" (Poslovni dnevnik, 03. 7.2014.). Goran Marić, do travnja ove godine šef saborskog Odbora za financije i državni proračun, u ožujku je s Đurom S. Medićem znanstvenim rječnikom neizravno iznio svoje mišljenje o radu stranačke mu kolegice u podužem članku pod naslovom Kritika neoliberalnih mitova i njihove uloge u opisu i rješavanju krizno-recesijskog stanja u privredi. Dalić, dakle, kao i ostali pripadnici stručnih elita, pada žrtvom zabluda u rasponu od odvojenosti "realnog i monetarnog sektora" pa sve do "koncepcije homo oeconomicusa". Tako njegova stranačka kolegica u sprezi s još mnogim "kompradorima" guši samu mogućnost opstanka. To se, dakako, debelo tiče HNB-a, koji je godinama meta Marićeve kritike. Zaista, Marić i Šuker su u pravu: zašto, pobogu, Martina Dalić sada odlazi kad se u HDZ-u očito o svemu moglo temeljito raspravljati već toliko godina? Uostalom, intelektualna aktivnost produžava život, barem tako kažu.
(Marko Lucić)