Isus još uvijek čita novine
Nasuprot onome što bi se na prvi pogled moglo činiti, najveći neprijatelji smjerne udruge građana U ime obitelji nisu homoseksualci ni lezbijke, pa čak ni ateisti, niti nevjernici opće prakse, već elementarna logika ili narodski rečeno – zdrav razum. Još otkad su realpolitička poduzetnica Željka Markić i njeno ugodno društvance dobrih vjernika iz susjedstva 2013. lansirali dušobrižnički, homofobni, reakcionarni, mrzilački i nažalost uspješni referendum o ustavnoj definiciji braka, čime su homoseksualnim parovima poželjeli uskratiti pravo da poput heteroseksualaca ozakone svoju ljubavnu zajednicu, bilo je sasvim jasno da se ama baš svaki javni istup "Obiteljaša" može lako osporiti temeljnim logičkim argumentima. No, lakše reći nego učiniti, jer u medijskoj histeriji nastaloj zbog navodnog zatiranja katoličkih temelja lokalnog društva logika nije bila na cijeni naspram propagande i senzacionalističkog zastrašivanja. Dvije godine i još jedan (neuspjeli) referendum poslije, usred nezapamćene izbjegličke krize na Starom kontinentu, Željka Markić se još jednom oglasila senzacionalističkim, ali nimalo senzacionalnim medijskim istupom.
U otvorenom pismu premijeru Zoranu Milanoviću, gđa Markić se U ime obitelji osvrnula na gorući problem (ne samo) sirijskih izbjeglica koje preplavljuju bedeme Tvrđave Europe, pardon Europske unije, poslovično upakiravši ksenofobnu retoriku u uglađeni (malo)građanski govor. Nakon nekoliko uvodnih paragrafa u kojima autori pisma podastiru brojne primjere o empatiji Hrvata prema izbjeglicama u prošlome ratu, što bi trebalo garantirati požrtvovnost i prema nesretnicima iz Sirije, slijede tri sasvim nejasna zahtjeva koji kazuju samo to da autori baš i nisu pazili na satovima logike u trećem razredu gimnazije. Naime, koliko god naputci "Obiteljaša" kurtoazno zvučali, svakome tko čita s razumijevanjem posve je jasno da se pod konstrukcijama kao što su "otvaranje prihvatnih centara za izbjeglice u pograničnim zemljama" (izvan EU, op.a.) i "povijesne veze koje još od kolonijalnog doba sa zemljama iz kojih izbjeglice dolaze imaju zemlje poput Velike Britanije ili Francuske" ne misli na pružanje pomoći izbjeglicama na hrvatskom tlu, preko hrvatskih pleća. Štoviše, preporuča se da izbjeglice pošto-poto počnu primati "bogate zemlje golfskog zaljeva" zbog "blizine i veće sličnosti kultura", što će "omogućiti bolju prilagodbu izbjeglim osobama", jer je na kraju krajeva "poznato da Islamska država godinama stvara ‘nekontrolirane izbjegličke krize’ kako bi potencijalne džihadiste (...) ubacivala u zemlje u kojima želi stvarati kaos." I rest my case, kako vele Englezi. Upravo je dirljivo što ljudima poput "Obiteljaša" ama baš ništa ne smeta dokle god se ne zbiva u našem sokaku. Homoseksualci, Srbi, muslimani... Svi oni mogu mirno živjeti i umirati gdje god žele, ali prosim lepo, ne u Hrvatskoj, zaboga. Ovdje ipak živi pristojan svijet koji zna da reda mora biti. K tome, za taj svijet je kolonijalno doba očito prošlo svršeno vrijeme. Za razliku od Isusa kako ga je vidio pjesnik Nikola Šop, "Obiteljaši", čini se, ne mogu ili ne žele čitati novine.
(Bojan Krištofić)
Pomoć izbjeglicama
ADRA - HRVATSKA, Adventistička agencija za pomoć i razvoj, B.a.B.e., Centar za mirovne studije i Volonterski centar Vukovarsko-srijemske županije pokreću akciju prikupljanja pomoći za izbjeglice koje su se zatekle u Srbiji. Na osnovi prikupljenih informacija od organizacija koje pružaju pomoć velikom broju izbjeglica koje stalno pristižu u Srbiju tražeći put ka razvijenim zemljama Europske unije i vremenske prognoze kojom se najavljuju zahladnjenje i padaline, mole se građanke i građani da, ukoliko su ikako u mogućnosti, donesu:
a) obuću za odrasle i djecu
b) odjeću za odrasle i djecu
c) kabanice i kišobrane
c) higijenske potrepštine (pelene, ulošci, paste za zube, sapuni i sl.)
d) vreće za spavanje
e) male šatore
f) vodu u bocama
g) konzervirana hrana odmah spremna za konzumaciju - paštete, tunjevina, sardine i sl.
Pomoć se prikuplja na sljedećim adresama:
U Zagrebu - B.a.B.e., Selska 112 a (dvorišna, zelena kivi zgrada) i ADRA, Rakovčeva 26 (od 9 do 17 sati) i u ulici Đure Deželića 77 (od 17 do 20 sati) te u Županji - Volonterski centar Vukovarsko srijemske županije, Županja, Aleja Matice Hrvatske 4 (od 9 do 17 sati).
Moguće je izvršiti i novčanu uplatu na račun ADRE-Hrvatska, Adventistička agencija za pomoć i razvoj, IBAN: HR5923600001101582233; za uplate iz inozemstva: SWIFT ZABAHR2X s naznakom Abeceda solidarnosti - pomoć za izbjeglice.
Pokažimo solidarnost s onima koji su u nevolji.
(Centar za mirovne studije)
Pikulanje u magli
Lako je danas odbaciti tekovine "mračnog" srednjovjekovlja poput suđenja životinjama (vidi Mali Zarez u ovom broju) kao nazadne prakse, proistekle iz neukosti običnog puka, spremnoga da (budalasto) pripisuje ljudske osobine životinjama. Gorljivo postupanje sa životinjskim tjelesima koja su nemilosrdno kasapljena sada i nekada, ali tek po pomnom razmatranju njihovih činova, upućuje ipak na daleku veću promišljenost srednjovjekovnih ljudi u javnome djelovanju i istupanju – svakako veću od borbe gusaka kojoj svjedočimo u ovim predizbornim napetostima i neizvjesnostima.
Dva su guska započela s pripetavanjima u zborenju pod utjecajem bahatosti, pozivanjima na duele, prozivanjem za kukavičluk – nadvirujući se svaki iz svoje krtičje rupe podmuklo i svirepo, kako uostalom svaki od njih vlada svojom kasabom. U tom grmu leži zec – modus operandi im je isti: izbjegavanje, manevriranje, migoljenje, šuljanje, zavlačenje. U predizborno vrijeme, kad treba žešće potegnuti, morali su se bar učtivo pozivati na duele uz vjerne sekundante, Gorkija i Jožicu.
Da natezanje dva guska nije sasvim nezabavno, svjedoče zbunjujuće uporabe uglazbljenih stihova i "hakl" metafora. Tenisice su potrošene, mišice uspoređene, koševi zabijeni. Zoran Milanović, kao nestašni Woody Harrelson, brže je bolje uskočio u igru protiv Wesleyja Snipesa Karamarka, i kao svaki drčni klinac udario na pozne košarkaške godine svog suprotnika i, nemreš bilivit, njegovo neznanje stranih jezika. Naime, kako je moguće da netko odrastao u centru Zagreba ne zna čak ni engleski jezik? A zna za hakl? Pa nije rođen u Šarengradu!
Ni smarajuće ljetne vrućine (koje su uostalom minule) ne mogu objasniti snomorenja hrvatskih političara koji pate od sindroma djece školske dobi – ferijskog moždanog zamora. Tako bi se, primjerice, Mirela Holy naprosto ubila da mora s Karamarkom u koaliciju, iako joj je on poželio sve najbolje, dug životni vijek, uživanje u političkom angažmanu za razliku od Milanovića kojemu je javno podnijela uvjete za moguće koaliranje ako bi on to, eto, baš, možda, htio, ili ne, kako god on to hoće. Zavladao je umjesto šaketanja nespretnim sintagmama i nebuloznim metaforama iz prirode i društva, trend tinejdžerskog nedvosmislenog izražavanja svakog pa i najbanalnijeg sentimenta.
Tu je i trakavica oko pozicije glavnog tajnika UN-a za koju se, takav se dojam stječe, može javiti svaka šuša, štoviše svaka hrvatska stranka kao da mora objaviti svog kandidata, tj. kandidatkinju. Ili kao da se moraju okupiti ispred svoje zgrade u centru Zagreba i pikulati do smrti – u gustoj magli medijskog spina.
(Marija Ćaćić)