Oliva neće Bejrut

1

popajeva oliva jede olive

popravlja mišićni tonus

vozi žutu vespu na velike bijele

tufne i radi što joj se pufne

dok joj pričuvni vilinski zbor

tjera budale u tor i osvaja

dodatne bodove u obliku

višnjevače i biske na bis

opasna je ta višnjevača:

višnjići malo popiju pa poslije kažu

ups! i popuju

kako će malu pogledat samo

ako se razvije u pristojnu curu

za razliku od mame koja to nije -

eno jemame kakose smije i ne kaje se

poputsvjedoka-pokajnika (koji su

sada vrlo šik) nego joj se još i šika

slikavat se za novine

sram je da sramje bilo

što trijezan misli to pijan govori

isto je i s djelima – ne pomažu male

fige u džepu ni velike pričuvne istine

sačuvane za dan poslije

2

pričuvna policija u crnom

be em veju čeka u čeki u gajevoj

dok ja čekam da me muž pokupi

poslije pokosničine promocije

u photo clubu

na podu vrećice pune knjiga

zaboravila mantil pa drhturim

od rane studeni u kasnom listopadu

bez lišća / lišće u gajevoj je u denialu

eno ga podiglo se visoko gorena gornji

grad dignuta nosai pada otale pada

po nama kao pepeo po vlaškoj

3

ovaj se grad pretvorio u poemu:

auti lete u zrak za njima oliva

na svom žutom skuteru

i ona moja sobarica iz tiraninovog

vrta što trabunja u transu da tko se

mača laća sve poslije skup(n)o plaća

a sada viče ovo je prevršilo svaku mjeru!

oliva bi htjela svoje pravo

na tufnaste marame i neozbiljne

teme no sad su joj i to oduzeli

ta ne može po bejrutu voziti svoju

veselu rutu sa skuterom na točke

kao točka na svome i i paradirati

k’o ona zlatna libanonska mladež

s nagrađene fotke spencera platta

što iz crvenog sjajnog kabrioleta

svojim fensi-šmensi mobijima

iza skupih naočala za sunce

slika zgarište vlastitoga grada