Noga filologa - Onfim i ars nesciendi

Neven Jovanović filologanoga.blogspot.com

“Ja zver.” – Jedan sedmogodišnji dečko nacrtao je – shematično, od ravnih crta, kako to već sedmogodišnja djeca rade – kentaura s mačjim ušima i zavijenim repom. Preko njega je rastegnuo spomenutu legendu, a u pravokutnik (kakvim u stripovima govore pripovjedači) još ugurao poruku: “Pozdrav od Onfima Danilu.” Pisao je ćirilicom, na brezovoj kori, prije sedam i pol stoljeća.

Utjecaj močvara na pisanost

Sedmogodišnji je Onfim oko 1260. (dok našim krajevima vlada Bela IV) živio u Novgorodu, središtu srednjovjekovne države po imenu Novgorodska Republika – Novgorod je, inače, između Moskve i Sankt Peterburga – države koja se od 12.?do 15.?stoljeća protezala od Baltika do Urala (boreći se protiv švedskih, danskih i njemačkih križara).

Još u Kijevskoj Rusiji Novgorod je bio veliki grad, s nekoliko desetaka tisuća stanovnika; bogatstvo Novgorođana potjecalo je prvenstveno od trgovine krznom (trgovali su s istim Šveđanima, Dancima i Nijemcima protiv kojih su se borili); dok Onfim radi svoje crteže, veliki je knez Novgoroda Aleksandar Nevski (pobjednik nad Šveđanima 1240, nad vitezovima Livonskog reda u Bici na ledu 1242, vješt političar u odnosima s mongolskom Zlatnom hordom; umro 1263). Stoljeće nakon Onfima u Novgorodu će raditi ikonopisac Teofan (Feofan) Grk, učitelj Andreja Rubljova.

Novgorod se nalazio usred močvara; upravo su zahvaljući tome do nas stigli Onfimovi crteži. Novgorođani su, naime, od 11.?do 15.?stoljeća umjesto (skupog) papira za pisma i poruke koristili listiće kore breze, urezujući na njih slova uglavnom metalnim pisaljkama. Ti su “brezovi dokumenti” nakon čitanja bacani, te su neki dospjeli u smjesu vode i ilovače, bez ikakva dotoka zraka, tako da nisu mogli istruliti. Godine 1951.?Novgorodska je arheološka ekspedicija pronašla prvi takav zapis, a do danas je – u Novgorodu i još desetak ruskih gradova – brezovih dokumenata nađeno oko tisuću.

Od Vindolande do Novgoroda

Brezovi dokumenti srednjovjekovne Novgorodske Republike po materijalu i načinu na koji su se očuvali sliče pločicama iz Vindolande; ali ne samo po tome. Poput pločica iz rimske Britanije, i ruski su brezovi dokumenti prvenstveno pisanost svakodnevice – poruke i pisma (uključujući i ljubavna), zapisi o dugovanjima, inventari i poslovni dopisi, službeni spisi, “etikete” (natpisi koji su se vješali na škrinje i slične predmete), školski radovi. S pločicama iz Vindolande, nastalima preko tisuću godina ranije, brezovi dokumenti dijele i tradiciju – dizajn metalnih pisaljki koje arheolozi nalaze u Novgorodu, s jednim oštrim krajem za pisanje i drugim, proširenim i pljosnatim, za brisanje – jednak je dizajnu rimskoga stilusa (mada su Novgorođani pisaljke koristili ne samo na voštanim tablicama, nego i na brezovoj kori, gdje nikakvoga brisanja nema), a slogovi koje na listićima breze vježba pisati mali Onfim isti su oni kakvima su vježbali njegovi vršnjaci još od doba stare Grčke (samo što Onfim, dakako, piše ćirilicom: ba va ga da ža za ka... be ve ge de že ze ke... bi vi gi di ži zi ki). Napokon, i jedni i drugi dokumenti svjedoče o neočekivanoj razini pismenosti: i na periferiji Rimskoga Carstva, i u srednjovjekovnoj Rusiji, nisu pisali samo pripadnici elite, već i obični ljudi; nisu pisali samo muškarci, nego i žene. (Pritom su Novgorođani i Novgorođanke, tvrde znanstvenici, redovno iznimno pismeni i iznimno koncentrirani – pišući, gotovo da ne prave greške).

Ne treba zaboraviti i da i ruske brezove dokumente i latinske tablice iz Vindolande mogu čitati zahvaljujući istome mediju: i jedni i drugi slobodno su, obilno i udobno dostupni na internetu (brezovi dokumenti na http://gramoty.ru, tablice iz Vindolande na http://vindolanda.csad.ox.ac.uk).

Ars nesciendi

Močvare Novgoroda sačuvale su desetak Onfimovih brezovih dokumenata. Na nekima je dečko vježbao pisanje, pišući azbuku, molitve ili dijelove psalama, slovne oznake za brojke (jedan takav zapis možda označava godinu 1263., upravo godinu kad je umro Aleksandar Nevski); na nekima se, međutim, igrao – crtajući konjanike koji probadaju pješake, čovječuljke s vrlo različitim brojem prstiju, sebe i svog tatu u borbenoj opremi, ali i prizor gdje su vjerojatno Adam, Eva, zmija i zabranjeno drvo. Ovamo ulazi i “Ja zver” crtež, koji se obično tumači kao poklon za Danila (a Danilo je – ljudski um odmah kombinira, odmah slaže priču – možda prijatelj iz škole, možda iz iste klupe... možda je upravo on napisao jedan od brezovih dokumenata...).

Est quaedam etiam nesciendi ars et scientia. Ovo je jedan od filologa uzeo za moto: “i u neznanju postoji stanovito umijeće i znanstveni pristup”. Kvaka je u tome što, tražeći odgovore na “velike” nepoznanice – odgovore koji su, u krajnjoj liniji, dostupni samo mašti – projurimo kraj “malih” nepoznanica, onih koje su možda dostižnije – ili nas možda mogu, naprosto, odvesti na zanimljivija mjesta.

Tako je, čini mi se, i kod Onfimovog crteža za Danila.

Kentaur za đaka

“Ja zver”, što je Onfim napisao preko svoga kentaura, obično se tumači kao Onfimov iskaz: “nacrtao je sebe prerušenog u divlju zvijer” kaže Paul Wickenden of Thanet; “prikazao se kao zvijer iz bajke”, kaže članak o Onfimu na ruskoj Wikipediji. Ali – što ako to govori sama zvijer (kao što znaju, u gotovo stripovskoj maniri, govoriti likovi na ikonama, ali i drugim srednjovjekovnim likovnim djelima)? Što ako “ja” nije Onfim, već nacrtani kentaur?

Naše “malo neznanje” – ono koje ne skače odmah na priču o Onfimu, na spekulacije o Onfimu i Danilu – pita se još nešto: koja je to zapravo zvijer? Definitivno ima četiri noge, kopita, spiralni rep, četvrtastu glavu i uši; je li ono što povezuje glavu i trup vrat ili tijelo? Ako je tijelo, ima li ruke (crta u tom području ima jako puno)? I što je ono što izlazi iz glave zvijeri – strelica? Plameni dah? – Ja sam cijelo vrijeme pisao da je Onfim nacrtao kentaura jer mi je to najškakljivija varijanta, jer to povezuje Onfima s antičkom tradicijom, i postavlja, naravno, sljedeće pitanje: gdje je Onfim mogao saznati za kentaura? (Grčki i latinski nisu bili nepoznati u Novgorodu – pronađeno je par brezovih dokumenata s crkvenim tekstovima na tim jezicima).

Možda ni na ova pitanja nema odgovora, jednako kao i na pitanja tko je bio Danilo, i kako su Onfimove brezove pločice dospjele u močvaru, i je li Onfim odrastao, i je li postao jedan od onih ratnika koje je crtao. Ali ova su pitanja nova. Malo dalja od onih koja svima prvo padnu na pamet.

Ars nesciendi.