#440 na kioscima

6.4.2006.

Antonija Krajina  

Oni ne znaju da ja od zelenog živim


Oni ne znaju da ja od zelenog živim

***

Živim na početku

Francuske književnosti

Slušam jazz

Ponekad se poželim

Postmodernog špinata

Pa kao pravi Popaj

Nosim ga uz sebe

I mučim zaposlene u knjižnici

Jer je zabranjeno unositi hranu&piće

Oni ne znaju da ja od zelenog živim

Te da mi fali krevet i malo sna

Koji poziv na čaj

I ključ od ulaznih vrata

***

Bučna stopala

Sa trudom tišine

Dum dum

Tap tap

Sva težina umora

U vrućoj vodi s televizorom

I  čajem za laku noć

Servirano s puno topline

Jednosmjerne i apsolutne

Bez zagrljaja

Bez tapšanja da podrigneš

 

Igrice kompjuter šutnja

***

Danas imam kosu od piva

I pričam s jajima

Danima me boli ova svježa kiša

I dezodorans viška

A oblaci ne broje riječi

i 12-satno spavanje

***

Vrijeme ponekad nađem u selima

Šuma

Jer ona upija sve neznanje

I iz nje izlaze nevina naga djeca

Noseći svoje krvavo u rukama

Srce

***

Gušio si se

Barem sam te nastojala

Noćima si me

Zbog toga sam sada tijesna.

I šta znači gubitak?

I što je to patnja?

***

Dugi rukavi

Ljeto je

I nosim haljinu ispod

Jakne

Jer otok je prevrtljiv

A vjetar puše

A šta bi drugo

Kad smo sami

I nekako mislim da ćemo biti uvijek

Ti i ja

I miris lavande

Koji smiruje

Sve oko nas

Dok ti opet čitaš

I družiš se s ljudima

Koje ja nikad neću ni upoznati

***

Okviri ovih prozora

Ovoga grada

Novi su

Zgrade također

Moje oči također

I zelene plave

Kad odem do Save

I pretvorim smeđu u more

***

Ponekad mislim da ti kosa

Raste od naših susreta

I tako te želim utješiti

A znam da ćeš naposljetku

Biti ćelav

***

Premalo jedem da bih shvatila

Kako sam teška i kako ću uvijek biti

Teža od nekih

***

Rekla mi je u prolazu

Danas si sva zelena

Imenom isto

Pada kiša dijete

Zar nemaš drugu tužniju

Boju

Bez osmijeha molim isto

Karakter lunaparka

Ti ne stoji

***

Ako ne znaš vratiti se

Što sam onda ja?

Malena mi je sva crvena

od smoga

a ti još uvijek pušeš isti balon

i nosiš košaru na glavi.

Reći će ti i oni koji ne kupuju ništa

da su tereti veliki višak.

***

Gledam jutro

Ono meni kaže

Šutim kroz daljinu

Samo magla

Naslućuje nemir

I širi krila ne znajući

Da je jednom bila slobodna

***

Isključivo volim ogovarati neradne subote

Nedjeljom poslijepodne

Unoseći špeceraj i red u kuće

Djecu krupnih očiju metar sedamdeset

Mašući paštetama debelim pogledom

Mliječna čokolada me straši  kao

Djed i baka

Tip tip kasa i kiseli krastavci

Dok navijači urlaju tv

S fizičkom zaštitom

U džepu

Umačem ruke u omekšivač

Proljetnog mirisa pisoara

***

Kad me jutra stignu

Pomislim na tebe

I sasvim strogi utorak nečeg poput

Znam da nisi maglovito hirovit

Jer prečesto te viđam

****

Kad upalim sunce shvatim da smo mrtvi

Jer se nismo zalijevali

 

I ne znam za čim posežem

 

Umjesto prstiju imam naranče

I sve te rajčice me plaše

***

Kupim šećer i kiselu

U jednom

Tobože neki sok sa okusom

Grožđa

Danas se želim malo trovati

Prodavačica kao da je shvatila

Moje neverbalne znakove ovisnosti

Lipa do 3 kune košta

Joj kako volim takve cijene

Naravno da čekam svoju lipu

Stavlja mi ga u  big brown bag

Odjednom se smijemo

Cugam ga  ispred trgovine

Desnije od desničara

Koja podsjeća na ratno stanje

Jer je poluprazna

Sasvim ga ispijam u jednom gucu

Želudac me peče

Sad sam

Spremna za ljude

***

Ljudi me učestalo

Riječi me zaobilaze

 

Jer krvarim uvijek napola

I nikako da

Ugasim upaljeno

Zatvorim otvoreno

Legnem potpuno

I uvijek me netko iznova

***

Nego  živjeti

Svestrano sam lijepa

Moj brat kaže kraljica

Jednom mi je rekao

Znaš li ti koliko je ljudi na svijetu

Potpuno sam malena

I mnogi me otvaraju

Oči su mi prevelike

Gladna sam

Sve miriše

Ovaj grad smrdi

I što nam drugo preostaje

***

Popila sam kavu

Nahranila mačke

Obukla odijelo

Koja kravata paše

Otišla na posao

Ovaj puta ranije no obično

Toga istog dana

Sam se i probudila

***

Kako smoći snage

I ne probuditi se

Na istom krevetu na kojem sam

Sinoć zaspala

I ujutro ne doručkovati

Ne imati zube za oprati

I biti

Star

Pitam se kako

Ili to dođe s godinama

***

Znam da si nebom razasula pogled

I da se tražiš

U imenima

Koja znače

Riječi i pokrete

Nježnost i snagu

Koju ne znam ni opisati

preuzmi
pdf