#440 na kioscima

17.6.2004.

 

Opći poziv za pomoć gladnima

Nepravde ovog svijeta važnije su od umjetnosti, zato odbacite umjetnost, krenite u štrajk, gledajte svijet onakvim kakav jest, a ne kakvim ga čuvate u prostoru osobnih uobrazilja

tema broja

Volite li umjetnost više od života? Umjetnost može biti tako lijepa. Umjetnost može živjeti u nama. Može nam pružiti utjehu. Može ostvariti naša snove, onako kako to nijedan čovjek ne može. Umjetnost je vizija.

Umjetnost je mnogo toga. Umjetnost je obmana. Umjetnost nas nagoni da vjerujemo u nešto što ne postoji. Ona vara oko. Umjetnost je osveta. Umjetnost može izdati srce. Može se pobuniti i izazvati ga đenje. Umjetnost može biti doista sve, ali iznad svega, ona može biti nepodnošljivo lijepa.

Umjetnost je lijepa zato što čini vječnim ono što je u procesu raspada. Umjetnost je naše poimanje svijeta. Ona je dio nas koji samo mi posjedujemo i koji nitko ne mo že oskvrnuti.

Možemo napustiti svoje voljene, svoje domove, pa čak i svoje životne odabranike, ali ne možemo napustiti to jedinstveno mjesto u nama, mjesto u kojem posjedujemo umjetnost i ljepotu. Prostor u nama koji čuvamo isključivo za sebe.

A ipak ćemo ga se jednom morati odreći. Umrijeti znači napustiti to mjesto. Kada umrete, vaša percepcija više neće biti onakva kakvom je sada poznajete.

Postoji li život prije smrti? Smrt je odbacivanje svih zemaljskih posjeda, nastojanja i žudnji. Svi znamo da je smrt neizbježna. Ipak, umjetnost nas je uvjerila da besmrtni, neprekinuti lanac vječne mladosti itekako postoji. Svi smo ga imali prilike vidjeti u različitim prispodobama i slikama, jednom riječju, u umjetnosti. Svaki put kada se izgubi u knjizi, čovjek doživljava besmrtnost. Kada bih vam uspio dokazati da odbacivanje umjetnosti može spasiti gladnu djecu i milijune izgladnjelih ljudi, biste li odbacili umjetnost?

Nemojte misliti da se šalim. Milijuni ljudi koji umiru od gladi stvarna su bića. Oni nisu umjetnost. Znam to zato što sam bio s njima, dodirnuo njihova tijela i pogledao u njihove oči. Tijela su im stvarna, a njihove vam oči govore da ti ljudi znaju kako im je čovječanstvo okrenulo leđa i prepustilo ih smrti.

Nekim ljudima samo umjetnost život čini podnošljivim. Odbaciti je? Odustati od novih dostignuća? Odustati od pokušaja da se stvori ne što trajno u ovome prolaznom životu?

Morate to u činiti, jer to je jedini način da se prekine onaj način razmišljanja koji dopušta da milijuni ljudi umiru od gladi svuda oko nas.

Morate iskoračiti iz reda, jer red u kojem se kreć ete vodi isklju čivo u smrt, u nepravde i zastranjenja ovog našeg svijeta. A nepravde ovog svijeta zahtijevaju pravednost. Nepravde ovog svijeta važnije su od umjetnosti. One to doista jesu.

Moramo makar vježbati napuštanje tog posjeda umjetnosti u nama. Ako to ne učinimo, smrt će za nas biti užasno bolan trenutak. Moramo uvježbati odbacivanje, odustajanje od vlastitih dostignu ća, jer će inače naš odlazak s ovoga svijeta biti prava noćna mora.

Život prije smrti. Odbacite umjetnost. Krenite u štrajk. Gledajte svijet onakvim kakav jest, a ne kakvim ga čuvate u tom prostoru osobnih uobrazilja. Ne tražite ga u vlastitoj nutrini, prostoru vaše privatnosti. Prestanite tumačiti. Spasite gladne. Odbacite umjetnost.

S engleskoga preveo Višeslav Kirinić.

Anonimni pamflet

preuzmi
pdf