Vlast će u paničnom strahu pokušati prikriti dokaze o svojoj odgovornosti
Ovogodišnje političko proljeće ponečim će podsjećati na političko proljeće 1990. Čini se da većina građana očekuje promjene. Veće oporbene stranke napokon su spoznale stupanj svoje odgovornosti za daljnja zbivanja u Hrvatskoj. Ono što je od izbora 1992. bila jasna poruka biračkoga tijela, danas napokon prepoznaju i lideri oporbe. Birači su uporno poručivali: opozicijo, udruži se! Danas stranke oporbene šestorice pokušavaju učiniti upravo to.
No, 1990. u proljeće bilo je jasno da dotadašnji režim neće pokušati izigrati rezultate prvih slobodnih, višestranačkih izbora poslije pola stoljeća. Ton političkom proljeću 1990. davao je pad Berlinskoga zida i raspad komunističkoga bloka. Moglo bi se reći, svi su osjećali da su promjene neizbježne.
Danas, pak, želji za temeljitim promjenama, što znači za promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj, gotovo da je jednak strah od mogućih postupaka sadašnje vlasti kad shvati da je birači više nikako ne žele.
U obraćanju naciji, koje je - za razliku od gotovo svih prošlogodišnjih njegovih govora - bilo relativno uljudno, Predsjednik Republike ustvrdio je da su sve državne službe postupale u skladu s Ustavom i zakonima. To je ustvrdio baš onoga dana kad je Nacional objavio uvjerljive dokaze da je Služba za zaštitu ustavnog poretka postupala protuustavno i protuzakonito. Nekoliko dana poslije toga ravnatelj HIS-a, službe koja treba analizirati sve podatke koje ostale obavještajne službe prikupe, podnio je ostavku. Vjerojatno je on Predsjedniku predložio da stane na put protuzakonitim postupcima prijateljima iz Šujice koji zapravo drže ključnu vertikalu u tim službama. Poslije Predsjednikova izlaganja ostavka je za Šeparovića bila jedino rješenje. Predsjednik se osobno, dakle, zauzeo za one koji su već javno raskrinkani kao uzurpatori. Time je pokazao na koga će se oslanjati u predizborno vrijeme: na one koji ne misle da se vlast treba mijenjati izborima.
Predsjednik je javno ustvrdio mnogo toga što je odavno svima jasno. Pravosuđe je u kolapsu. Vodeća osoba pravosudnog sustava Predsjednikov je miljenik Vuković. Lakše je odreći se miljenika, za kojega će se naći neko prikladno mjesto, nego priznati da je miljenik radio ono i onako kako mu je to s najvišeg mjesta bilo sugerirano.
I Kutle je, čini se, prestao biti miljenik. Kako bi to i mogao biti kad više nema novca ni za plaćanje režijskih troškova, a kamoli za servisiranje svojih dojučerašnjih zaštitnika iz najviših vrhova vlasti. No, sve dok Kutle ne vrati astronomske dugove ili dok ne oda gdje je taj silni novac, cijela je afera pod kontrolom vlasti. Kao što je HDZ 1990. godine raspolagao znatnom količinom emigrantskog novca, tako vjerojatno danas potencijalni bjegunci pred zakonom raspolažu stotinama milijuna maraka građana ove zemlje, a samo dio tog novca bit će investiran u pokušaj legalnog održanja sadašnjega režima na vlasti.
Ovogodišnje političko proljeće bit će obilježeno pokušajima opozicije da pribavi dokaze za stanje čije su posljedice očevidne: za pljačku, za svakovrsni drugi kriminal, za drsku prijevaru većine građana i za pokušaje manipulacije medijima, izbornim zakonima i samim izborima. Dijelovi vlasti, pak, u paničnom strahu da se prebrzo ne otkrije prava narav režima, pokušavat će prikriti dokaze o svojoj odgovornosti za sve ono što je građane ove zemlje zadesilo. Pritom neće birati sredstva. Za ono što će se na političkom planu dogoditi u Hrvatskoj odgovorna je politička opozicija. Udruženih šest stranaka moraju biračima dati barem jedan uvjerljiv razlog zbog kojega valja glasovati za njih. O HDZ-u dvojbi više nema. Zašto bi milijun osiromašenih umirovljenika glasovalo za one koji su ih cinično osiromašili? Zašto bi više od 300.000 nezaposlenih glasovalo za one koji su im ukinuli radna mjesta i izbacili ih na ulicu? Zašto bi blizu 200.000 koji svakodnevno rade a ne dobivaju posao glasovalo za one koji su im takav ropski život nametnuli? Zašto bi nekoliko stotina tisuća malih poduzetnika koji uredno plaćaju poreze i doprinose glasovali za one koji nekolicini tajkuna omogućuju da ni za koga od svojih mnogih tisuća radnika ne plaćaju ništa?
Ovog proljeća udružena opozicija treba jasno pokazati zašto glasovati upravo za nju!