4.11.2004.

Ron English  

Oslobađanje reklamnih ploča

tema broja

Svoje prve reklame napravio sam kao pomagala za svoje fotografije. Moja tadašnja metoda bila je na dijelovima kartona napraviti fotorealistične crteže ljudi i životinja te ih postaviti u stvarno okruženje sa stvarnim ljudima. Fotografija je uvijek bila obična; bilo kakve abnormalnosti pojavljivale su se ispred objektiva fotoaparata. U jednom trenutku počeo sam fotografirati i reklame; napravio bih crtež veličine 3,3 x 6,6 m te njime prekrio reklamnu ploču. Nakon što bih nešto fotografirao, obično bih sva pomagala ostavio na mjestu događaja; to se naravno odnosilo i na reklamne ploče. One su s vremenom privukle pozornost mladih slikara koji su se u to vrijeme pojavljivali u Dallasu. Dok sam svoje reklame smatrao tek pomagalima za svoje fotografije, ti su slikari čin prisvajanja reklama i njihovo pretvaranje u umjetnička djela vidjeli kao sjajan način da svoju umjetnost učine vidljivom. Jeff Robinson, obećavajući mladi umjetnik, iznio je zamisao o događajima s reklamnim pločama. Zajedno smo stvorili labavu mrežu umjetnika koju smo nazvali The New Urban Aesthetics Committee te započeli organizirati događaje s reklamama u različitim gradovima Teksasa dva puta mjesečno. Osnovna koncepcija bila je pronaći lokaciju i poslati drugim umjetnicima kartu te lokacije, vrijeme i datum zajedno s uputama o veličini, materijalu itd. Pokušavali smo početi oko osam ujutro. Zbog rada tijekom dana izgledali smo vjerodostojniji. Povremeno bismo iznenada noću “napali” i to tako da bismo uperili svjetla prema reklamnim pločama i počeli raditi, no to sam uvijek smatrao opasnijim. Da su nas opazili tijekom noći ne bi bilo nikakve dvojbe da spremamo nešto loše. Tijekom dana lako su nas mogli vidjeti i jednostavno bi nas smatrali dečkima koji rade svoj posao. Kada je to bilo moguće, uvečer bismo ispod reklamnih ploča organizirali tulum ili, još bolje, otvorenje neke umjetničke izložbe.

Kobni dan 1984.

Sljedećih nekoliko godina sa zadovoljstvom smo s malo slobodnog umjetničkog izražavanja ometali stalno korporacijsko bučno reklamiranje. Sa svakim bi se događajem naša skupina još malo proširila sve do kobnog dana 1984. Postavljanje se trebalo dogoditi u Dallasu, što je većini skupine poznato područje. Doveo sam ekipu iz Austina, gdje sam u to vrijeme bio na dodiplomskom studiju. Dovezli smo se u kombiju Jona Marshalla s Charlesom Tunstallom, Stuartom Swartzom i Johnom Hendrixom. Za taj događaj osobno sam napravio pet novih reklama. Ostali su napravili po jednu. Stuart je kreirao čudnu odjeću kako bismo je nosili na tom događaju. Odjeća je bila fluorescentna i preko nje je bilo otisnuto MRTAV UMJETNIK. Iz Austina su mi se pridružili reporteri časopisa Utmost, koji su također napravili svoju reklamnu ploču i performans-skupina koja je planirala “iznenađenje”. Sve u svemu, znao sam za dvadeset četiri reklame koje su bile napravljene za taj događaj. Čuo sam da ih je bilo i više. To je bio dotad najveći priljev novih ljudi. Sa sobom sam ponio fotoaparat 4X5 i mnogo filmova kako bih zabilježio događaj. Naša je ekipa prva stigla i odmah smo krenuli na posao. Htio sam što prije postaviti naše reklame kako bih mogao slobodno snimati događaj. Sve je išlo prema planu.

Prva reklamna ploča koja je podignuta bio je jedan od mojih radova na kojemu je pisalo THE GREAT OUTDOOR ARTSHOW (Velika umjetnička izložba na otvorenom). Omogućena velikodušnom donacijom zaklade Randal Hart. Randal Hart je moje kodno ime za vandalsku umjetnost (vandal art). Nadao sam se da je ta reklamna ploča mogla odagnati bilo kakvu dvojbu koja se mogla javiti kako spektakl bude uzimao maha. Charlie je preuzeo nadzor nad postavljanjem reklama naše skupine tako da sam krenuo uzeti svoj fotoaparat i snimiti nekoliko fotki. Tek što sam iz Jonova kombija uzeo svoj aparat, stigla je ekipa iz Utmosta. Dao sam im reklamnu ploču i dvojica su se popela. Treći je snimao videokamerom. Onda su sa svojim pločama stigli James Roe i Jennifer Hocknetter, a za njima nekoliko trenutaka kasnije osam policijskih vozila. Charles i ekipa postavljali su ploču broj osam, koja je gledala u suprotnom smjeru, tako da ih policija nije opazila. Pokušavao sam manjoj skupini policajaca prodati priču o zakladi Randal Hart, da smo dobili novac, da je sve legalno, kad je došao još jedan policijski automobil s policajcem fotografom. Jedan je policajac tražio da mu objasnim protiv čega točno prosvjedujemo, dok je drugi išao od ploče do ploče snimajući dok nije nabasao na Charliejevu ekipu. Sad su imali nas jedanestero. Nastavili su nas ispitivati. Ostali su počeli pristizati i diskretno smo im pokazali da nastave. Produžili su dalje. Moja se ekipa držala priče o Randal Hartu. Ispitivanje je potrajalo oko sat vremena dok jedan momak iz časopisa Utmost, kojeg su također ulovili, nije zatražio da nasamo razgovara s policajcima. Pristali su. Odveo ih je u svoj automobil i pokazao brošuru koju sam napravio o tom događaju zajedno s uputama kako se radi reklamna ploča. Mene je naveo kao vođu i ponudio partnerov video-zapis o nama na djelu. On i njegova dva pratioca nakon toga su pušteni. Uskočili su u svoj auto i odjurili. Nisu se osvrtali. Igra je bila izgubljena. Nas osmero uhitili su i optužili za kaznena djela drugog stupnja.

Osamsto dolara i odbacit će optužbe

Nitko od nas nije sebi mogao priuštiti odvjetnika, a javni branitelj nije dopušten ako položiš jamčevinu. Odvjetnici s kojima smo razgovarali objasnili su nam da ćemo ostati u zatvoru najmanje osam mjeseci. I to uz dobra odvjetnika. Jamesova majka je nazvala tvrtku za postavljanje reklamnih ploča i molila ih da odustanu od tužbi podignutih protiv njezina sina. Isključili su da bi se to moglo dogoditi. Bilo im je dosta razbojnika koji uništavaju reklame. Oni u našoj skupini koji nisu imali putovnice nabavili su ih. Razgovarali smo o tome da svi uzmemo jednog odvjetnika. James mi je objasnio da je njegova majka iscrpla sve mogućnosti u vezi s tvrtkom za postavljanje reklamnih ploča. Meni nije čak nikad niti palo na pamet da razgovaram s nekim iz te tvrtke. Shvatio sam da bi vrijedilo pokušati. Nakon nekoliko poziva ponudili su da platim dvadeset i osam tisuća dolara kako bi odbacili sve optužbe. Nazivao sam moleći ih u vezi s našim slučajem: mi smo siromašni studenti, nismo napadali njihovu tvrtku ili tvrtke čije smo reklame prekrivali, ići ćemo u zatvor. Na kraju je tvrtka snizila iznos na pola. Objasnio sam da to ništa bitno ne mijenja nama, sedmorici momaka i jednoj djevojci, koji sebi ne mogu priuštiti osamsto dolara za odvjetnički honorar, a pogotovo ne njihovu prilično visoku cijenu. Zahvalio sam mu što nam je pokušao pomoći i prepustio se sudbini. U jedanaest sati nazvao me neki tip iz tvrtke. Osamsto dolara i odbacit će optužbe. Pojavili smo se s novcem. Država je još mogla podići tužbu, ali nije. Nazvali su me iz dalaške policije. Željeli su da dođem i uzmem ploče koje su zaplijenili. Stuart i ja odvezli smo se do Dallasa uzeti ih. Također su vratili naše valjke i ljepilo. To im je bila pogreška. Odvezli smo se natrag u Austin i postavili vraćena nam umjetnička djela na reklamne ploče u vlasništvu druge tvrtke. Nakon što smo ih postavili, nabavili smo gajbu piva i službeno otišli u mirovinu kao gusari reklama.

Tri sata kasnije gajba piva bila je dovršena, a tako i naše umirovljenje. Utovarili smo boju u prtljažnik mojega kamioneta i zaputili se prema reklamnim pločama Stucky izvan Austina. Ubrzo je naše napore prekinula policija. Taj smo se put izvukli.

Prošlo je više od dvadeset godina od moje prve reklamne ploče i još se time bavim – a zašto ne? To je temeljni oblik slobodnoga govora, nema cenzora, umjetničkih direktora, urednika, korporacija, samo izravni angažman s javnošću. Bio sam uključen u oslobađanje više od tisuću reklamnih ploča; svaki je slučaj uključivao jedinstven ručno slikan rad žrtvovan na oltaru kolektivne svijesti. Ne može ih se posjedovati i ne mogu opstati. Oni su ograničeni trenuci konzumirani brzim pogledom. U najboljem slučaju povređuju spokojna osjetila promatrača; u najgorem slučaju privremeno ometaju proces mišljenja, okrećući ga u neočekivanome smjeru, barem za trenutak.

Definicija popagande

POPaganda (POP a gand a), im.:

Sustavna subverzija društveno svetih simbola s jedinom namjerom da dogmu učini smiješnom.

Ingliševsko prevođenje popularne kulture.

Čitanje između redova.

Ignoriranje zabrana.

Promatranje svijeta kroz ružičaste naočale.

Revolucija uz koju možeš plesati.

S engleskoga prevela Suzana Kovačević.

Ulomci iz knjige Popaganda: The Culture Jamming and Art of Ron English, Soft Skull Press, 2004.