In memoriam - Otac filozofije dubinske ekologije

Arne Dekke Eide N?ss rođen je u Slemdali, mjestu u blizini glavnog norveškog grada Osla daleke 1912. godine. Studirao je u Oslu, Parizu i Beču gdje je postao i članom tzv. bečkog kruga, filozofske škole posvećene empiricizmu i logičkoj analizi. Nakon što je dovršio disertaciju Znanje i znanstveno postupanje, dodijeljeno mu je predavačko mjesto na Sveučilištu u Oslu, čime je Arne N?ss postao najmlađi predavač u povijesti tog sveučilišta. Tijekom karijere razvijao se od radikalnog empiričara prema pluralizmu i skepticizmu, a u svojim se mnogobrojnim radovima bavio cijelim spektrom različitih filozofskih tema, zbog čega ga je Harold Glasser, urednik Izabranih radova Arnea N?ssa,  objavljenih 2005. godine, prozvao “filozofskim ekvivalentom lovca-sakupljača”. N?ss u svojim ranijim radovima, između ostalog, propituje fenomene jezika, značenja i komunikacije te odnose između razuma i osjećaja.

Na N?ssov rad utjecali su Spinoza, Gandhi i Rachel Carsons, pionirka teorije zaštite okoliša, autorica proslavljenog Nijemog proljeća. Krajem šezdesetih, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća N?ssov interes sve se više pomicao prema problematici zaštite okoliša.  Sveučilište je napustio 1969. godine jer je smatrao da ekologističke ideje zahtijevaju i odgovarajuću političku akciju. Iz tog je razdoblja zapamćena njegova akcija vezivanja za stijene ispred vodopada Mardal čime je uspio prisiliti norvešku Vladu da odustane od gradnje brane kojom bi se nepovratno devastirali vodopad i obližnji fjord. Njegov interes za okolišna pitanja bio je neodvojiv od njegove ljubavi prema planinarenju pa se od sedamdesetih godina intenzivno posvetio i etičkim pitanjima planinarenja.

Arne N?ss otac je filozofije dubinske ekologije, a ta se filozofija pretvorila u pokret dubinske ekologije koji je danas jedan od najutjecajnijih ekologističkih pokreta u svijetu. N?ss nije utemeljio strogo određen sistem, već je dao niz principa i preporuka za ekološki osviještene pojedince/ke. Naglašavao je da su ljudi samo djelić ekologije planeta Zemlje te da samo shvaćanjem zajedništva i jedinstva s prirodom možemo postići potpunu realizaciju svoje ljudskosti. Naučavao je jednakost svih živih organizama, odnosno da ljudi nemaju veću vrijednost od drugih bića. Prema mišljenju Arnea N?ssa i ljudi su, baš kao i drugi živi organizmi, samo obični stanovnici naše biološke zajednice te kao takvi nemaju većih prava od, primjerice, neke bakterije ili primitivne amebe. N?ss je u upotrebu uveo termin “ekozofija” kako bi opisao filozofsku ekologiju koje je dubinska ekologija sastavni dio. Ekozofija se nadahnjuje kako ekologijom tako i mnogim filozofskim i religijskim tradicijama poput vjerovanja američkih Indijanaca, zen-budizma, taoizma, predsokratovaca, Spinoze i Gandhija. Dubinska ekologija predstavlja razliku u odnosu na ideologiju reformiranih “površnih” ekologa koji se ne žele odreći utilitarizma i antropocentričnog pogleda na prirodu. “Površni” ekolozi smatraju kako napretkom i implementacijom modernih tehnologija mogu riješiti ekološku krizu na Zemlji. Za razliku od “površnih” ekologa, dubinski ekolozi zahtijevaju postavljanje beskompromisnih pitanja o vlastitom načinu života, kao i o načinu života cjelokupne zajednice. Samo postavljanjem pravih, dubokih pitanja samima sebi možemo otkriti svoje stvarno mjesto u prirodi, a ne se skrivati iza općenite bespomoćnosti i bježati od osobne odgovornosti za ekološku krizu, s obzirom na to da smo svi sudionici ove kulture. Stoga je pitanje samoostvarenja centralno pitanje dubinske ekologije.

Samoostvarenje za dubinske ekologe znači širenje i produbljivanje našeg osjećaja sebe iznad uskog jastva kako bismo se poistovjetili sa svim živim bićima, jer je to jedini način da istinski zaštitimo Zemlju.

Završno spomenimo ovom, nažalost, in memoriam situacijom da je Arne N?ss objavio više od trideset knjiga među kojima treba izdvojiti Life’s Philosophy: Reason and Feeling in a Deeper World (2002); Ecology, Community and Lifestyle (1989); Freedom, Emotion and Self-subsistence (1975); Gandhi and Group Conflict (1974; Scepticism (1969); Communication and Argument (1966) te Symbolic Logic (1961).