Otvoreno pismo ministru kulture Boži Biškupiću

Istupi ministra Bože Biškupića nakon javne tribine na temu Kome treba knjiga? pokazali su njegovo potpuno nesnalaženje u situaciji koju je u dosadašnjem tijeku mandata rješavao isključivo feudalnom autoritarnošću i diskvalifikacijama bez ikakve potrebe za argumentacijom i poštivanjem činjenica. Ustvrdivši kako je tribina “početak predizborne kampanje”, poslužio se otrcanom frazom i zamjenom teza, pokušavajući prebaciti problem sa strateškoga na političko tlo, kako bi nestranački skup struke okvalificirao kao politički miting i time mu oduzeo legitimitet. Stvarnost ga, na žalost, drastično demantira.

1. Skup je organiziran na poticaj struke, a organizatori su jedna udruga pisaca i jedna neprofitna ustanova.

2. Podaci korišteni u istupima uvodničara na tribini preuzeti su jedino i isključivo sa web-stranice Ministarstva kulture, pa njihovo osporavanje dovodi u pitanje i famoznu “transparentnost” i smisao web stranice, te vjerodostojnost koju sam Ministar kao njezin potpisnik demantira.

3. Udjel proračuna Ministarstva kulture u državnom proračunu značajno se smanjuje, proporcionalno proračunskom rastu iz godine u godinu.

4. Sredstva namijenjena knjizi doživjela su radikalan pad u protekle tri godine. (tablica)

5. Broj objavljenih naslova, uključujući udžbenike, na koje otpada znatan dio, u protekle se dvije godine smanjio za više od 800. Prema podacima NSK trenutno s 2107 naslova objavljenih 2005. Hrvatska ima manje od pola knjige na 1000 stanovnika dok je prosjek EU jedan novoobjavljeni naslov na 1000 stanovnika.

6. Optužbe na račun nakladnika zbog neizvršenih obveza, temeljene na kumulativnim brojkama, zaobilaze činjenice, jer se niti jednom riječju ne spominje o kojem je broju naslova riječ, koliki je postotak sufinaciranja u ukupnim troškovima proizvodnje knjige, kao ni na temelju kojega članka iz ugovora ministar samovoljno provodi represivne mjere, ako je poznato da u svakom ugovoru za svaki pojedini naslov postoji članak koji regulira eventualna zakašnjena, odustajanja od projekata i slično.

7. Preimenovanje preuzetih a prenesenih obveza u dug posve je proizvoljna interpretacija, jer je i sam ministar vrlo dobro upoznat sa stanjem prenesenih obveza na kraju njegovoga prošlog mandata, kako onih vezanih za knjigu, ali i daleko većih kada je riječ o filmu. Ili  je pak jedini tada stvarni dug bio onaj samostalnim umjetnicima za pune dvije godine neplaćenih davanja zdravstvenom i mirovinskom fondu. Ugovorna obveza postaje dugom tek kada se ne realizira, ne i ako je realizacija u tijeku. Ministarstvo ne isplaćuje kreditna sredstva nego daje bespovratnu potporu, za Biškupićeva mandata neznatnu, kao pomoć pri realizaciji projekata od kojih neki mogu potrajati više godina.

8. U trogodišnjem razdoblju Biškupićeva mandata stanje knjige srozano je do najnižih razina, iz čega je posve razvidno, ne samo nepostojanje kulturnog projekta knjige, nego i njezino sustavno zatiranje, tezama o nakladništvu kao izričito tržišnoj djelatnosti. Da li će ovako radikaliziran stav prema izdavačima i knjizi linearno primijeniti i na ostale djelatnosti, kazalište, film, etc. ? Brodway i Holliwood također su utemeljeni na tržišnim principima. Znatan dio danske ili norveške kinematografije nije. Jednako kao niti izdavaštva. Dugogodišnje bavljenje naivom očito je urodilo novim Čudom hrvatske naive!

9. Sustav vrednovanja knjiga kandidiranih za potporu Ministarstva potpuno je razoren, sredstva se dodijeljuju bez uvida u stvarne troškove proizvodnje pojedine knjige, makar su podaci o njima sastavni dio svake prijave, jednako kao i terminski plan, prema kojemu bi se ugovori mogli jedino i zaključivati.

10. Zagovaranje izravne nabave u knjižnicama zanemaruje stanje “na terenu”, kao što zaboravlja razloge zbog kojih je otkup Ministarstva svojedobno i pokrenut: nabavom knjiga, naime, više upravljaju medijske manipulacije nego procjena vrijednosti pojedinih djela, a knjižnice ipak nisu shopping centri, nego kulturne (i obrazovne) institucije.

11. Ministarstvo kulture potpuno je zanemarilo značaj knjižara kao kulturoloških mjesta, pa ih tretira jednako kao dućane s mješovitom robom i javno stimulira njihovo propadanje, podržavajući krajnje dvojbene projekte tzv. kiosk nakladništva, koji je temeljito uzdrmalo sve razine nastanka i života knjige. Ukupna Hrvatska danas raspolaže s knjižarskom mrežom dostojnom osrednjega provincijskog gradiće u nekoj zapadnoj zemlji.

12. Silan ponos zbog potpore autorima, definiran u prošlom mandatu ministarstva, također otvara pitanje kriterija, kojima bi se doista vrednovala suvremena spisateljska i prevodilačka produkcija.

Ovih dvanaest točaka samo je pokušaj evidentiranja postojećeg zanemarenog, zapuštenog, omalovaženog i pogubnog stanja knjige ali i jedan mogući uvod u proces s kojim se nužno moramo suočiti, ne želimo li u neke nove integracije zakoračiti u posuđenim koricama i sa sadržajem koji smisao čitanja/služenja knjigom svodi na dokolicu.

Pozivamo sve sudionike kulturnoga života da se svojim prinosom priključe zahtjevu za hitnim formiranjem stučnih timova koji će osmisliti kulturni projekt Hrvatske, a u njemu i kulturni projekt hrvatske knjige. Kulturnim projektom držimo dugoročni plan Vlade, a ne samo jednoga ministarstva, s jasnim civilizacijskim ciljevima, razrađenom strategijom i taktikom za razdoblje koje neće biti omeđeno datumom sljedećih izbora. Paralelno s time nužno je pokrenuti niz hitnih mjera, kako bismo preduhitrili realnu mogućnost da u trenutku nastanka kulturnoga projekta ostanemo bez njegova predmeta.

Ako ministar već zaziva predizbornu kampanju, mi ga nećemo prikraćivati: što se nas tiče, kampanja može početi. Nadamo se da će barem jedna stranka prepoznati nužnost i značaj ove inicijative i preuzeti ključnu ulogu u stvaranju nacionalnoga kulturnog projekta. Koja - to je sada za knjigu uistinu najmanje važno pitanje.

Za inicijativu Hrvatskoga P.E.N. centra i Centra za knjigu:

Zvonko Maković, predsjednik PEN-a

Branko Čegec, ravnatelj Centra za knjigu

Albert Goldstein, uvodničar tribine

Mišo Nejašmić, uvodničar tribine

Seid Serdarević, uvodničar tribine