Regionalni časopis sa jasnom kritičkom percepcijom preispituje uređivačku slobodu, odgovornost medija i medijskih radnika i primenu profesionalnih medijskih standarda
Put za nastanak odgovornih medija bio je težak i tokom istorije i danas, a pogotovo je to u eri novih tehnologija. U situaciji globalizacije medija i u vremenu kada su jasno prevaziđene nacionalne granice nastao je (2010. godine) međunarodni naučno-stručni časopis iz oblasti medija Medijska kultura. Časopis je rezultat saradnje naučnih časopisa MediAnali iz Dubrovnika, Mioka iz Novog Sada, Medijske politike iz Nikšića, a od drugog broja svoj ugao viđenja značajnih tema predstavlja i Kultura komunikacije sa Filozofskog fakulteta u Mostaru.
Do sada je objavljeno pet brojeva u kojima je obrađeno niz suštinskih pitanja: postojanja, razvoja i delovanja medija, kao i zanemarivanja javnih interesa u korist novih monopola. Časopis se predstavlja kao pouzdan istraživač na ovim prostorima, sa jasnom kritičkom percepcijom preispituje uređivačku slobodu, odgovornost medija i medijskih radnika i primenu profesionalnih medijskih standarda, donoseći visoke etičke kodekse i objektivni pogled na društvenu realnost.
Za nove medijske zajednice Četvrti broj po rečima Janka Nikolovskog otvara čitav kompleks pitanja u oblasti slobode izraza i medija, pitanja koja su mobilna i donose svakodnevne novosti i iznenađenja. On ovom prilikom iznosi svoje misli o dimenzijama medijske koncentracije i njenom mestu u savremenom svetu. Medijska koncentracija ima negativne uticaje na demokratsku ulogu masovnih medija. Pošto je profit jedina stvar koja interesuje medijska megapreduzeća, smanjuju se troškovi proizvodnje kvalitetnog sadržaja i ne podržava se zahtevan novinarski rad. Posledica toga je da novinarska profesija postaje sve nesigurnija, a novinari sve podložniji pritiscima kapitala i politike. Umesto neproduktivnog bavljenja navodnom snagom javnosti i njihovom navodnom subverzivnom potrošnjom, što je skoro trideset godina propovedala dominantana grana medijskih studija –kulturne studije – potrebno se fokusirati na način proizvodnje novinarstva, a posebno na ulogu onih koji su vlasnici sredstava za proizvodnju. Reforma medijskog sistema je moguća isključivo kao reforma ekonomskog sistema. Moramo znati napustiti okvire sadašnjeg sistema i početi misliti na drukčiji društveni red. Na medijskom području to znači zauzimanje za različite oblike zajednica, zadružnih i neprofitnih medija, koji će efikasno podržavati novinarstvo i potrebe ljudi kojima služe – ističe u svojoj raspravi o medijskoj koncentraciji dr Sandra Bašić Hrvatin.
Mr Želko Rutovac kritički se osvrće na današnji medijski diskurs koji opisuje kao nagon za gomilanjem profita-akumulacijom kapitala i bogatstva. Tako se zanemaruju opštedruštveni interesi i etičke vrednosti medija. Antimonopolske norme iz ugla koncentrovanog medijskog kapitala, odnosno kolebanje između stroge regulacije i deregulacije u praksi deluju kao palijativne mjere – a ne kao strukturni zahtevi promene sistema bez kojih će se nedozvoljeni oblici medijskog vlasništva iznova i iznova ponavljati u uvek novom ponovljenom obliku. Riječ nije više o tome da li medijska koncentracija prijeti raznolikosti i pluralizmu, nego o tome da su koncentracija i konglocentracija medija pojave kroz koje se vrši stvarni nadzor medija. Otuda je razložno i posve demokratski i civilizacijski prirodna transparentna kontrola nedozvoljenog medijskog vlasništva, ne samo zbog zaštite politike konkurencije već uopšte i zbog same političke i demokratske konkurencije. Problem i analizu medijske koncentracije u Srbiji, Makedoniji i BiH istražuju dr Tatjana Vulić, dr Dubravka Valić Nedeljković, dr Dejan Donev i dr Vedada Baraković.
Tko, gdje, kada, kako i zašto Dr Nataša Ružić u svom radu “Profit i politički interesi – prioritet medijskog magnata” upozorava da mediji polako gube svoju funkciju da informišu, obrazuju i zabave publiku, jer pružaju građanima samo površnu informaciju. Na takav način rukovodeći se svojim interesima medijski magnati stvaraju sliku sveta u glavama građana. Jedna od najtežih posledica ovih pojava po novinarstvo je svakako pad slobode medija i onemogućavanje slobodnog protoka informacija.
Teoretičari u ovom broju prvenstveno ukazuju na potrebu za medijskim i društvenim pluralizmom, kao i na pogubne posledice vladavine medijskih koncerna. Medijska industrija proizvodi pogubne pojave, kao što su negativan uticaj na razvoj demokratije, na raznolikost mišljenja, na stepen slobode medija, uticaj na informisanje građana. Takođe, i novinarstvo počinje polako da se transformiše u biznis. Izazov je pred novinarima, koji su nosioci medijske i ukupne politike, da urede ovu oblast i ne dozvole da izostane kritičko mišljenje i analiza društva u kojem živimo.
Pored četvrtog broja u kome je jedanaest autora iznelo svoje viđenje “Medijske koncentracije” u regionu, nedavno je objavljen i peti broj. Uredništvo se ovog puta odlučilo da broj tematski posveti radovima evropskog eksperta iz oblasti medija Sandre Bašić Hrvatin. Zbornik sadrži 29 radova, nastalih u periodu od 2011. do 2013. godine.
U svetu gdje sve ima svoju cenu, gdje su pravo i pravednost dvije potpuno različite stvari potrebno je uvek iznova ponavljati najjednostavnije stvari. Tko, gdje, kada, kako i zašto? Apologeti novog medijskog sveta koji nam navodno donosi internet i društvene mreže, mogu zavarati samo naivne. Mit da svi navodno možemo biti medij i da smo svi manje ili više novinari stvorio je medijski svet u kojem ne samo da svatko može govoriti, nego i svatko može govoriti bilo šta. Umjesto poučenih čitalaca koji znaju oblikovati svoje mišljenje, dobijamo svet “klik bordela” u kojem mržnja, primitivizam, laži i pljuvanje drugih formiraju navodni jezički kanon, ističe Sandra Bašić Hrvatin u uvodnom tekstu.
U ovde štampanim radovima autorka analitički i uverljivo prikazuje današnju sliku funkcionisanja medija, etike novinara i neravnopravne i teške borbe pojedinca u takvom okruženju. Medijska slika nije “neutralna” slika i hronika događaja nego slika narušene privatnosti i tabloidne kulture. Svet u kojem živimo nisu samo činjenice nego vrednosni sistemi pomoću kojih interpretiramo te činjenice, a dozvolili smo da postanemo amorfno društvo potrošača.