Sveobuhvatna Retrospektivna izložba Pogačarova rada od početka devedesetih, kada je osnovao parazitsku i virtualnu instituciju P.A.R.A.S.I.T.E. kao temeljnu platformu za svoje aktivnosti pa sve do danas
Djelovanje Muzeja nastavlja se na slovensku tradiciju stvaranja virtualnih umjetničkih prostora, kolektiva i para-institucionalnih sustava čiju evoluciju možemo pratiti od grupe OHO u šezdesetima i kolektiva Neue Slowenische u osamdesetima i devedesetima. U svom radu Pogačar se bavi suptilnom dekonstrukcijom svakodnevice u različitim geopolitičkim i kulturnim kontekstima diljem svijeta, oslanjajući se pritom na teoriju francuskog filozofa Michela Serresa koji govori o “parazitizmu” kao strategiji privremene kolonizacije određene kulture, društva ili situacije. Parazit predstavlja “treći element” ili posrednika koji čini komunikaciju između točke A i točke B mogućom; no, on je istovremeno i šum koji otežava prenošenje informacija. Serresova izjava da “sustavi funkcioniraju zato što ne funkcioniraju” – odabrana za svojevrsni moto izložbe, odnosi se na nužnost nestabilnosti i buke u sustavu kako bi on uopće funkcionirao.
Pogačarov muzej P.A.R.A.S.I.T.E. je virtualna institucija koja ne posjeduje vlastiti prostor ni zaposlenike, već poput parazita zaposjeda teritorije i mreže drugih institucija, iskorištavajući njihove resurse za vlastite ciljeve. Njeno djelovanje usmjereno je prema analizi i kritici simboličkih centara moći te pronalaženju alternativnih modela djelovanja vođenih intervencionističkom logikom. Projekti muzeja – koje bismo mogli nazvati i platformom – dugoročni su, suradnički, subverzivni i aktivistički, a problematiziraju javni prostor, urbane topografije, posljedice kapitalističkog poretka, marginalizirane skupine, društveni nadzor i samoorganizaciju.
Spomenik neznanoj seksualnoj radnici Retrospektiva u HDLU-u donosi vrijedan, no, nažalost, prilično nesistematičan i donekle nepotpun pregled Pogačarova djelovanja. Raniji radovi otkrivaju preokupaciju prezentacijom i vidljivošću umjetničkog djela te institucijom muzeja i njegovom funkcijom, dok se u drugoj polovici ‘1990-ih fokus prebacuje na društvene probleme – od položaja beskućnika u radu Kraljevi ulice, sustava znanja i skrivenog nadzora u projektu School’s Out [SKULZ AUT], do ulične ekonomije, urbanih javnih prostora i položaja seksualnih radnica. U projektima Urbana ekonomija i P.A.R.A.S.I.T.E. Javna skulptura umjetnik bilježi simptome mikroekonomskih odnosa i društvenopolitičkog sustava putem svakodnevnih situacija kao što su nakupine smeća ili prodaja robe na ulici. Tematizirajući takve forme, on ih uzdiže na razinu privremenog umjetničkog djela korištenjem tehnike diverzije, odnosno upotrebe izraza kapitalističkog sustava za njegovu subverziju.
Najsloženiji i aktivistički najvredniji je multimedijalni, multidisciplinarni, suradnički projekt CODE:RED koji istražuje prostituciju kao specifičan oblik paralelne ekonomije u kojem Pogačar pokazuje svoj širi interes za ženska pitanja. CODE:RED se odvija u formi dijaloga između umjetnika, seksualnih radnica i javnosti unutar određenog lokalnog konteksta, a dotiče se i pitanja samoorganizacije marginaliziranih skupina i njihove vidljivosti. Na Venecijanskom bijenalu 2001. godine u suradnji s Povjerenstvom za građanska prava prostitutki iz Pordenonea održan je I. Svjetski kongres seksualnih radnica i novog parazitizma, u sklopu kojeg je organiziran Marš crvenih kišobrana, prosvjed čiji je cilj bio ukazati na skrivenu praksu prostitucije putem zvučnog i vizualnog remećenja gradske svakodnevice. Također u okviru CODE:RED-a, 2002. u Ljubljani podignut je Spomenik neznanoj seksualnoj radnici bez potrebnih dozvola i predstavljen je uz prisjećanje na anonimne seksualne radnice, žrtve mučenja i zlostavljanja. Spomenik je slijedio estetiku privremenosti i svakodnevice – sagrađen je od korištenih i jeftinih materijala, a bio je izložen samo pet dana.
Položaj žene u društvu Rad MonApoly Pogačarova je verzija popularne igre koja vizualno slijedi original, no sadržaj je potpuno izmijenjen. U MonApolyju igrači mogu dobiti informacije o globalnoj prostituciji, ključnim lokacijama i organizacijama, a mogu i financirati izgradnju sigurnih kuća ili osloboditi seksualne robinje. Igra ima edukativnu funkciju: kroz kartografiju prostitucije i trgovine robljem igrači otkrivaju položaj seksualnog rada unutar globalnog kapitalizma. Najrecentniji rad, Naša žena, uklapa se u tradiciju feminističke kritike reprezentacijskih obrazaca žena u medijima, a sastoji se od kronološki poredanih naslovnica slovenskog časopisa Naša žena nastalih u periodu između 1960. i 1970. Ono što upada u oči jest sasvim očigledna transformacija žene na naslovnici koja prati transformaciju položaja žene u društvu iz njegove produktivne članice do površne konzumentice: radnice, znanstvenice i potpuno odjevene žene mjesto postupno ustupaju ženama koje razmišljaju o modi, paradiraju u bikiniju ili gledaju u prazno kroz obilno našminkane trepavice.
U svijetu u kojem muzej još uvijek predstavlja vrh piramide svijeta umjetnosti kao krajnja legitimirajuća instanca, djelovanje Tadeja Pogačara i Muzeja suvremene umjetnosti P.A.R.A.S.I.T.E. otkriva da su alternativni oblici izlaganja i prezentacije umjetničkog rada ipak mogući. Parazitizam kao strategija ima svoje prednosti; međutim, treba imati na umu da je opstanak takve obestjelovljene institucije moguć samo ako istovremeno postoji domaćin na kojem ona može parazitirati – upravo onaj domaćin kojeg kritizira i podriva.