Fernando Iwasaki  

Petar Pan

Dan mrtvih

Na stubištu mrtvačnice zatekao sam ožalošćenu majku.

Ali, mama, ti si mrtva.

I ti, sinko dragi.

Zagrlili smo se neutješni.

Špilja

Kao dijete, obožavao sam se igrati sa sestrama pod posteljinom naših roditelja. Ponekad smo se igrali da je to šator, a ponekad smo zamišljali da je riječ o igluu na samom Sjevernom polu, iako je najljepša igra bila praviti se da je u pitanju špilja. Koliki je samo bio krevet mojih roditelja! Jednom sam uzeo baterijsku lampu s noćnog ormarića i rekao sestrama da idem istražiti do kuda seže naša špilja. Prvo su se smijale, zatim su postale nervozne, a na kraju su me glasno dozivale. Nisam obraćao pozornost na njih i provlačio sam se sve dalje dok više nisam mogao čuti njihovu vrisku. Špilja je bila golema, a kada su se potrošile baterije, više se nisam mogao vratiti. Ne znam koliko je godina od tada prošlo, pidžama mi je premalena i nosim je vezanu poput Tarzana.

Čuo sam da je mama umrla.

Petar Pan

Za noći punog mjeseca zatvaram prozore jer je Mendozin otac vukodlak i ne želim da mi uđe u sobu. Zapravo se ne bih trebao bojati jer je Salazarov tata Batman i u to vrijeme već nadzire ulice, ali bolje je zatvoriti prozor jer Merino kaže da mu je otac Joker, a Joker je vani jer vreba Salazarova tatu.

Očevi svih mojih vršnjaka su superjunaci ili slavni zlikovci, jedino moj kaže da on samo prodaje police osiguranja i da ne treba vjerovati tim glupostima. Moram reći da to nisu gluposti jer mi je nekidan Gómez rekao da mu je tata Tarzan i pokazao mi je njegov nož umrljan leopardovom krvlju.

Ja bih želio da mi je otac netko i nešto, ali nema junaka koji nosi kravatu i karirani sako. Kada bih bio Conanov, Skywalkerov i Spidermanov sin, više me ne bi tukli pod odmorom. Zato sam počeo mozgati što bi mogao biti moj otac.

Jednog dana kada se s novinama zavalio na trosjed, promatrao sam ga i bio je tako mršav i dugačak, s onim mušketirskim brčićima i blijedim rukama, bijelima, bijelima poput mramorne ploče. Otrčao sam u kuhinju i izvukao sjekiricu za meso. Izvana su u sobu ulazili svjetlost mjesečine i krici Mendozina tate, ali moj otac od sada riče glasnije i izgleda poput pravog gusara. Neka se čuvaju Merino, Salazar i Gómez, jer sada sam sin Kapetana Kuke.

Samostanski slatkiši

Časne sestre zabranile su nam da se penjemo na zidine samostana jer su s druge strane bili psi čuvari, neobuzdani i okrutni poput čopora izgladnjelih vukova. A samostanski je vrt bio tako krasan i voće tako ukusno, pa bi se svake godine neki neoprezni klipan uspeo na zid i poginuo od ugriza. Jednog poslijepodneva u vrt je odletjela lopta, Ernest i ja ugledali smo je s vrha zida podno veličanstvene murve. Vikali smo, zvali opatice, fućkali psima i bacali kamenje kroz crna okna bez stakala. Ali ništa. Tada se Ernest odlučio spustiti niz murvu i obećao mi je da se neće zadržavati, prebacit će loptu preko zida i brzo se ponovno popeti.

Vidio sam ga kako silazi i napucava loptu, a potom sam ih vidio kako izlaze iz nekog klaustra koji je više nalikovao na jazbinu. Bili su crni, okrutni i brzi. Dok sam jurio obavijestiti njegova tatu, čuo sam ih kako žvaču, njihovo režanje nalikovalo je na zvjerske molitve i litanije. Prema policijskom izvješću, opatice nisu ništa čule jer su upravo užinale na drugom kraju samostana. Jadnice, usta kao da su im bila okrvavljena od murvi.

Poludjeli tata jednog je dana preskočio ogradu naoružan i odlučan da jednom zauvijek stane na kraj tim psima, ali poslije žestoke bitke ponovno sam začuo lajanje poput grohotnog smijeha i drobljenje kostiju pod zubima. Od mog oca ostala je samo hrpica, i još je k tome optužen da je pucao na časne sestre.

Ovoga sam ih puta mogao bolje vidjeti s vrha zida i obećavam da neću mirovati dok jednom zauvijek ne presudim tim nemanima. Posebno onoj debeloj, koja se križala dok je žderala.

Domena

Kada sam otkrio da domena www.pakao.com nije zauzeta, pomislio sam kako je riječ o pogrešci. Međutim, ukucavši ponovno adresu, uvjerio sam se da je doista tako: nije pripadala nikome. I tako sam za neki nevelik iznos postao vlasnikom paklene domene.

Još nisam ni završio puniti stranicu sadržajem, a već je bilježila stotine tisuća posjeta i jednako toliko zahtjeva za otvaranje elektroničke pošte s imenom korisnika na adresi @pakao.com. U manje od tjedan dana najmoćnije multinacionalne kompanije izrazile su želju za oglašavanjem na stranici, a tisuće portala širom svijeta postavilo je izravne linkove na moj web, koji je prema najboljim pretraživačima bio jedan od deset najposjećenijih u cyber-prostoru. Zbog cijele te histerije oko uspjeha, stigla mi je milijunska ponuda za stranicu i ja sam je prodao ne trepnuvši okom jer me novac zanimao puno više od paklene domene.

Otkako sam sklopio posao, nisam prestao putovati i uživati punim plućima, no ušao sam u internetski kafić nekog karipskog hotela i pokušao posjetiti pakao, ali program mi je javio kako ta stranica ne postoji. Ukucao sam ponovno www.pakao.com, a odgovor je bio isti.

Gušeći se od smijeha, ponovno sam zatražio domenu pakao, pitajući se jesu li je od mene možda kupili isusovci ili Opus Dei. Međutim, sljedećeg sam dana primio poruku koja me sasvim zbunila: "Poštovani korisniče, prema našoj arhivi, vaša duša već pripada našoj bazi podataka. Bilježimo se sa štovanjem."

Ime pošiljatelja bilo je nevjerojatno.

Apokrifni Frankenstein

Marija je znala da je krivica njezina, nije ga trebala izgrditi kada je svojim dahom učinio da one ptičice od blata polete. Zato mu ništa nije rekla kada ga je vidjela da se ponovno igra u blatu. Kako li je, zaboga, mogla znati što radi? Što li će sada reći Josipu? Kada ga je ugledala kako ulazi – vukući noge, onako pogrbljen – prisilila je Isusa da joj obeća kako se više nikada neće igrati blatnim figurama i puhati u njih. Jadan Josip, još jedno dijete na grbači, a on djevac.

Malom su nadjenuli ime Juda.

Sa španjolskog prevela Gordana Matić

Festival europske kratke priče, najstariji europski festival posvećen toj književnoj formi, u svom četrnaestom izdanju dovodi preko trideset kratkopričaša i kratkopričašica na desetak zagrebačkih i riječkih lokacija. Tema ovogodišnjeg FEKP-a, koji će se održati od 31. svibnja do 5. lipnja, su "Amerike". Kakve su "Amerike" između sebe, ali i u odnosu na ostatak svijeta? Postoji li Staro bez Novoga i što su nama danas Amerike? To su samo neka od pitanja koja će nas tijekom tribina, radionica i večernjih čitanja voditi preko nacionalnih i jezičnih granica, kroz prošlost i sadašnjost Novoga svijeta, kroz mitsko i povijesno, od književnosti do politike i natrag.

Na Festivalu će nastupiti brojni autori i autorice koji su na različite načine vezani uz Novi kontinent – kultni kanadsko-srpski književnik David Albahari, jedan od najčitanijih i nagrađivanijih makedonskih pisaca Venko Andonovski, nova nada irske književne scene Sara Baume, austrijski pisac Xaver Bayer, Leopoldo Brizuela, argentinski književnik koji je svijet oduševio romanima Tejiendo agua i Inglaterra, kanadsko-argentinski autor Alberto Manguel koji je portretirao zagonetnog genija Jorgea Luisa Borgesa u knjizi With Borges, nagrađivani španjolski pisac Harakaitz Cano, Álvaro Enrigue, meksički književnik koji je proglašen jednim od najutjecajnijih suvremenih pisaca koji pišu na španjolskom jeziku, Fernardo Iwasaki, peruansko-španjolski pisac, esejist i povjesničar, meksička književna zvijezda Valeria Luiselli, spisateljica čiji je roman Faces in the Crowd dobitnik nagrade za najbolji prvijenac L.A. Timesa za 2015. godinu, hrvatsko-kanadski autor Josip Novakovich, finalist nagrade Man Booker International, Santiago Roncagliolo, peruanski književnik, scenarist, prevoditelj i novinar te američka spisateljica Lionel Shriver, najpoznatija po međunarodnom bestseleru We Need to Talk About Kevin, koji je prije nekoliko godina premašio granicu od milijun prodanih primjeraka, a po njemu je i snimljen istoimeni nagrađivani film redateljice Lynne Ramsay.

Uz strane goste, FEKP podržava i domaće kratkopričaše pa u ovogodišnjem programu svoje priče čitaju i o Amerikama raspravljaju Daša Drndić, Zoran Ferić, Marko Gregur, Senko Karuza, Maša Kolanović, Ksenija Kušec, Enver Krivac, Davor Mandić, Miroslav Mićanović, Robert Mlinarec, Gordan Nuhanović, Zrinka Pavlić, Nikola Petković, Sven Popović, Ivana Rogar, Korana Serdarević, Andrija Škare, Tea Tulić i Jelena Zlatar.