Trpimir Matasović  

Pionirski priručnik i vizionarski feminizam

Valerija Barada i Željka Jelavić (ur.), Uostalom, diskriminaciju treba dokinuti! Priručnik za analizu rodnih stereotipa, Centar za ženske studije, Zagreb , 2004.; bell hooks, Feminizam je za sve: strastvena politika, prevela Anđelka Rudić, Centar za ženske studije, Zagreb , 2004.

Feminizam i rodna teorija u nas su još uglavnom domena više ili manje specijaliziranih znanstvenih i/ili aktivističkih krugova, dok šira javnost (oba spola!) uglavnom ima tek površnu, a često i posve pogrešnu predožbu o tim disciplinama općenito, kao i o osnovnim pojmovima kojima one barataju. I premda bi se moglo reći da je riječ o posljedici nezainteresiranosti javnosti za takva pitanja, svakako nemali dio odogovornosti snose i same feministkinje i ženske udruge, koje se najčešće ili zatvaraju u uske okvi?e akademskog diskursa, ili se u svom djelovanju usredotočuju samo na ograničen broj za njih ključnih pojedinačnih problema. U tom smislu, pojavljivanje dvaju naslova u izdanju zagrebačkog Centra za ženske studije – Uostalom, diskriminaciju treba dokinuti! Priručnik za analizu rodnih stereotipa i prijevoda zbirke eseja Feminizam je za sve: strastvena politika američke autorice bell hooks – svakako je hvalevrijedan iskorak prema barem pokušaju dosizanja i šire čitateljske publike. Naime, obje knjige predstavljaju svojevrsne početnice o pitanjima diskriminacije prema ženama odnosno feminizmu općenito, te su namijenjene (i) publici koja o tim pitanjima ili nema definitivno oblikovanu predodžbu, ili je čak nije niti pokušala oblikovati.

Muškarčina i ženturača

Uostalom, diskriminaciju treba dokinuti! Priručnik za analizu rodnih stereotipa nastao je kao rezultat dvaju poticaja. S jedne strane, ukazala se potreba za priručnikom koji bi se koristio u nastavi Centra za ženske studije, dok je, s druge strane, tu bio i još relativno svjež Zakon o ravnopravnosti spolova, koji, između ostalog, propisuje i da se djelatnici u javnoj upravi trebaju educirati u domeni rodne ravnopravnosti. Redukcija sadržaja, zadana u startu uvidničko-priručničkim karakterom knjige, mogla je odvesti u dva pravca – ili prema pojednostavljenju više tema ili prema sužavanju broja tema u korist  iscrpnijeg razmatranja onih izabranih. Urednice Valerija Barada i Željka Jelavić odlučile su riskirati i krenuti u potonjem smjeru, pa je tako Priručnik usredotočen na četiri osnovna tematska bloka. Premda su različite vrste nasilja nad ženama najuočljiviji aspekt diskriminacije, on je sačuvan tek za kraj knjige. Naime, autorice su ispravno zaključile da osvještavanje o diskriminaciji ne treba započeti od onoga što je manje-više svakome razvidno, nego iz skrivenih korijena, iz kojih se šire i svi drugi oblici diskriminacije.

A najdublji je korijen diskriminacije u samom jeziku koji svakodnevno koristimo. Rada Borić, u svom prilogu naslovljenom Nejednakost u jeziku. Više od stereotipa, razotkriva cijeli niz diskriminativnih postupaka koje i muškarci i žene koriste posve nesvjesni njihova ponižavajućeg podteksta za žene. Već se i sama riječ žena u rječnicima definira samo u odnosu na muškarca, a gramatički se muški rod primjenjuje kao univerzalan. Ženske izvedenice pojedinih riječi redovito imaju posve drukčiji, uglavnom pejorativni prizvuk, u odnosu na njihove muške ekvivalente. Tako je, primjerice, sufiks -ica, koji se koristi u tvorbi ženskih imenica, istovjetan sufiksu kojim se tvore deminutivi. Augmentativi, pak, također imaju posve drukčije konotacije primijene li se na žene ili na muškarce – dovoljno je samo usporediti značenja riječi muškarčina i ženturača.

Proizvođači zrcala

Diskriminacija u jeziku prenosi se dalje putem sustava obrazovanja, o čemu u svom eseju Jesu li žene ravnopravne u obrazovanju? piše Željka Jelavić. Pritom je jasno naznačena gomila stereotipa o ženama koji se sustavno provlače kroz školske udžbenike, svodeći ženu uglavnom na ulogu majke i domaćice. Da to ne mora biti tako, potvrđeno je primjerom jednog njemačkog udžbenika, u kojemu je prikazan širok spektar raznih područja na kojima žene mogu djelovati. No, kako upozorava Željka Jelavić, diskriminacija u obrazovanju ne svodi se samo na rodne stereotipe, nego je tu i još uvijek drastična disproporcionalnost broja visoko obrazovani? žena u odnosu na njihovu zastupljenost na pozicijama unutar akademske zajednice.

Stereotipno prikazivanje žena, čime se samo nastavlja proces preslikavanja patrijarhalne matrice, nastavlja se i kroz medije, što je tema eseja Proizvođači zrcala. Uvod u priču o ženama i medijima Sanje Sarnavke. Naime, mediji, pretežno u vlasništvu muškaraca, žene sustavno prikazuju kao objekte, a ne subjekte. Sve to izravno ili neizravno dovodi do onoga čime se pozabavila Maja Mamula u zaključnom poglavlju Nasilje protiv žena. Važno je pritom istaknuti da nasilje nije samo najočitije, fizičko, nego da postoji i cijeli spektar drugih nasilnih ponašnja – psihičkih, ekonomskih i seksualnih. A, kako i kod diskriminativnih postupaka u jeziku, obrazovanju i medijima, često je riječ o nečemu što ni kod žena nije posviješteno kao diskriminacija, te se stoga i dalje trpi kao nešto samo po sebi razumljivo.

Protiv i za

Svaki je od četiri nosiva bloka Priručnika popraćen i nizom vježbi, a za lakše razumijevanje ključnih pojmova koji se koriste, Valerija Barada pripremila je i temeljit Pojmovnik na kraju knjige. Sve u svemu, riječ je o odlično pripremljenom i temeljitom pionirskom radu te vrste, koji bi svakako trebao u budućnosti biti popraćen i drugim sličnim izdanjima. Međutim, treba reći i da Priručnik nije bez nedostataka. Naime, premda autorice sustavno govore o rodnim stereotipima, u njihovu se razmatranju primarno usredotočuju na polarni odnos između muškaraca i žena, zaobilazeći pritom (osim u Pojmovniku) i neke druge aspekte heteronormativno uvjetovanih stereotipa, poput, primjerice, onih prema homoseksualnim i transrodnim osobama oba spola.

U tom smislu, kao hvalevrijednu nadopunu Priručniku treba shvatiti manje-više istovremeno objavljen prijevod zbirke eseja Feminizam je za sve: strastvena politika američke teoretičarke i aktivistkinje Glorije Watkins, ovdje potpisane pseudonimom bell hooks. (Mala početna slova u pseudonimu svjestan su autoričin izbor!) Jer, dok je Priručnik, u osnovi, knjiga koja govori protiv stereotipa, Feminizam je za sve mahom govori za prihvaćanje različitosti.

Gorljivo zagovaranje inkluzivnosti

Općenito uzevši, autorica dosljedno, i to izrazito pristupačnim stilom, argumentira tezu naznačenu već u samom naslovu. Ona otvoreno progovara o brojnim predrasudama koje postoje o feminizmu, ali i o realnim problemima koji su se pojavljivali i još se pojavljuju u feminističkom pokretu. Pritom ne izbjegava govoriti i o određenom elitizmu feministkinja koje su bjelkinje srednje klase, o zatvorenosti akademskog feminizma, pa čak i o diskriminaciji koja se unutar ženskog pokreta ne jednom javljala ne samo pre?a muškarcima nego i prema ženama drugih rasa, seksualnih orijentacija i/ili ekonomskog položaja.

Istovremeno, bell hooks gorljivo zagovara inkluzivnost feminističkog pokreta, koji bi, prema njoj, trebao biti ostvoren svima koji se zalažu za okončanje seksizma, seksističkog izrabljivanja i ugnjetavanja. A riječ je o stvarima zbog kojih trpe svi, pa čak i mnogi muškarci koji se ne mogu i/ili ne žele pokoriti patrijarhalnim obrascima ponašanja. Autorica, osim toga, razmatra i cijeli spektar različitih pitanja kojima se bavi feminizam, od osvještavanja tijela, preko reproduktivnih i ekonomskih prava, sve ?o pitanja braka, partnerstva i roditeljstva, ali i lezbijstva i feminističke duhovnosti. Nasuprot feministicama koje u muškarcima vide samo “neprijatelje”, bell hooks u njima vidi i potencijalne partnere – ne samo emocinalne i/ili ekonomske nego i aktivističke. Svakako da je riječ o stavu koji, nažalost, još nije uhvatio dubljeg korijena niti u samom feminizmu, niti u društvu u cjelini. No, bell hooks, kao što potvrđuje i naslov njezina zaključnog eseja Vizionarski feminizam, ima hrabrosti za viziju. Jer, ne samo da je feminizam za sve nego je i za svagda, a autoričina poruka pritom je uvjerljiva, ali i univerzalna.