Željko Jerman  

Egotrip - Piti ili ne biti...

poezija

Uistinu vam kažem; ni meni nije baš bistro, al činjenica je da dok noću imam manevre, ne mogu spavati od VIRTUALNIH istomahnih koncerata unutar lubanje, pa pišem, čitam, ili pretražujem Guglića... ČUJEM (već 13 godina gluh bez odaziva) zvonjavu telefona, a sve u zadnjih mjesec dana, a sve češće i češće... od onda kada sam pričao s CRKNUTIM MARŠALOM... I, začudo, nitko od ukućana, ni sinac ni ženac ne reagiraju na taj zvuk, iako im je sanak zečji te inače sve što zaruži čuju! Jedino naša mila kujica Mokica trči sa mnom do telefona, što znači da i ona čuje POZIVE DUHOVA. Pored mene može grunuti grički top – ne reagiram jer osjetim tek nešto pojačanu vibraciju, nalik na lagani drhtaj zemlje prilikom minimalnog potresa... ali ako je s one strane žice netko s ONOGA SVIJETA, sluh mi proradi ko da mi na oba uha nisu nikada bile operativno uklonjene slušne koščice; one ne... iz kovačnice... čekić, nakovanj i druge. A kako Moka to začuje, pojma nemam! Uglavnom, sjedne do mene kao kada Bojana il Janko razgovaraju s prijateljima i drugim bićima s OVOGA SVIJETA i uzdigne svoje vragolike uši uvis, ter mi djeluje ko da prisluškuje razgovor i sve razumije! A možda vražićak mali i shvaća što Ja gluh pričam s pokojnim prijateljima, bivšim isto MRTVIM ŽENAMA koje su mi nekad davno ŽIVE puno značile, a sad ih se tako rijetko sjetim, rjeđe nego ergele krepanih pasa; ili kada popričam ponekad s voljenim i nevoljenim artistima i kritikistima... ili itd...

Poziv od Modiglianija

ALLO, ALLO! Krhkog zdravlja, toksikoman i alkoholičar, Amadeo Modigliani rođen u Livornu, u Italiji, 1884., a umro 1920., javio mi se prvi poslije razgovora s Brozom, već drugu noć. “Ti”!!! zaprepastim se, ma koliko bio vičan na raznorazne, ajd da reknem tu glupost – parapsihološke pojave, a malena koka Moka isto začudno pogleda u slušalicu. Da skratim, veliki slikar koga sam u mlađim danima obožavao & za knjigu njegovog prijatelja pisanu poput “roman – biografije” (mislim da se zvala: “PITI, PITI!”) tvrdio da je moja BIBLIJA, objasnio mi je da GORE nije svijet baš tako velik kako mislimo mi DOLJE, da je bio u Tita na tulumu, uvalio mu jednu dugovratu žensku glavu, dobio od njega broj mog telefona i, naravno, napio se ko svinja. A kako tamo gori more pratit sve što se događa doli, posebno se zanimao za svoje FANOVE, znači i mene... predbacio mi je da sam “skrenuo s pravog puta” (taj je izraz ziher čul od i ondje DOŽIVOTNOG PREDSJEDNIKA), zanemario ga nauštrb nekih drugih umjetnika, npr. “packala” Pollocka, koji mu nije ni do koljena (kako u artu, tako i u cugi). Ne znam više nit gdje mi je knjiga o njegovom životu, a kamoli kaj sad dela!?! Nu, nismo se nimalo svađali; rekao sam mu da ne znam ni gdje je moj jedini pošten katalog kojeg imam, ne znam kako sam jučer došo doma, pojma nemam zašto nitko sa mnom danas ne razgovara, i, da NIŠ ne vem(!)... a GORE još nisam pozvan ni na jedno otvaranje izložbe, ne dobivam njihov FLASH ART i kako bi mogao znati što sada radi? Osim toga u svezi s konkurentom; godilo mu je što sam u filmu o njemu, koji je nedavno prikazan na TV-u vidio ter zaključio kako je zbilja bio blesav – zapostavit onako brižljivu ženicu i provodit se s puno mlađom curom, und, htjeti ubit sebe pa onako usput i to djevojče... vozivši manijački auto ne baš ravnom cestom.

Pollockovi prijekori

JE, al za par dana javi mi se slikarist-akcionist sa svojom telefonskom protestnom notom! “Koji si ti “Pollockovac”!?! U Veneciji si u zbirci Peggy Gaugenheim pred mojim velikim radom kleknuo na koljena i prekrižio se. A sada tako o meni, braco moj! Znaš ti da meni nitko ni doli ni gori nije bio niti jeste a neće ni biti ravan, JA sam povrh svih”! “HAJ, Jack, ni vrag da se i ti ljutiš na mene! Ono klečanje je nešto najiskrenije što sam ikada napravio. Film o tebi smatram smećem, ima puno izmišljotina, al ako je istina da si na prijemu pred svima pišal u kamin, ševil PEGI-GUGI; svaka čast, riječju – divim ti se! Kako sam se tek prekrstio 1984. na tvojoj retrospektivi u Frankfurtu! Stvarno si ludo radio, samo ne znam koji je debil na tu prvorazrednu izložbu stavio one prve tvoje slike; znaš na što mislim... pioniri na zapadu, karavane i tak slične... osvajanje DIVLJEG ZAPADA (koji je danaska još divljiji). E, ono ti je ispod nivoa HR-artista svih vrstista (!) morti i za te, kaj sam ja uvek sve gledal kroz OSOBNE OČALINE... konkurentno reknuto; kada smo se ko dečkići igrali kauboja i Indijanaca, uvik san bia Indoš! Ma nema veze što sam mrzio bljedolike, tiste sličice su zbilja čisti i naivni amaterizam”!

I sada ni baš važno što se velikan s kojim sam, kao i drugim dušama učas prešo na TI malko uvrijedio, i to je smireno zgotovljeno, bez ikakove velike frke. Pitao me na koncu spike mejl adresu, jer želi mi poslat par skeniranih fotka ovogodišnjih djela... (u formatima me je prešo duplo – dela 2x20 metrića!).

Antialkoholičarski pamfleti

Onda se nenadano javi Zig, onaj lički Srbin prezimena Zagorec, koji je s ekipom izviđača HR-vojske VLADAO Velebitom... kroz rupe i špilje zalazio neprijatelju iza leđa, obavljao najteže zadatke... i na kraju, pričao sam to već, ostao ko višak na cesti, a kada je RIKNUO LAVOVSKI jako, te alkoholiziran OŠO ĆA, tjednima se skupljala lova za dostojanstven sprovod u rodnoj mu ličkoj vukojebini! I, kaj je rekel Zig(?), koji je pored književno usađene mu profinjene štokavštine, u Agramu šprehal potpununo (staro)zagrebački. GLUPOSTI! Samo je govoril o Sevi & ševi! Jel imam film, fotostripove, FUKAT namjesto DUKAT(?) i tome sliknuto, a ja sam mu reknuo da je to već tak ofucana tema na koju ni vrapčeki više ne reagiraju... nu zalud; pitao me jesam li vidio onu fotku gdje tri mlada cigiša ukočeno poziraju, a onaj u sredini drži neki karton na kom piše... e tu sam ga prekinuo i reko mu kako sve znam, al on, iako MRTVI SVE ZNAJU (hvala Zorane Paveliću, dobro si to smislio a ja pokupio) ne zna da su na snimci Iračani, a ne Romačani! I prekinuo vezu, ne zbog teme nego zato što je sinko Janko (osjetio sam ga iza leđa) buljio u mene kakti vu nekog Marsijanca! Kako ne bi – nikada me nije vidio da telefoniram, uvijek sam njega žicao da mi nekog nazove, ni ne sjeća me se “normalnog” (oglušio sam kada je imao nešto više od godinu dana). Mislio valjda “veliša” (preraso me s 14 let): “Vidio sam ga sto put pijanog, desetak put sasvim šenutog, ali tako blesav još nije bio; gluh pa telefonira”! Ode sin na WC, kadli ponovno zvrcka aparat, no ne prilazim mu, neću da me dijete smatra čvrknutom pijandurom (makar ima dobrih razloga – još otkako me jednom, kada sam došao u vrtić pred njega, s pet godina teglil doma! Ha, artisti-alkoholisti, ste kad to napravili? Šibam vas i žive i mrtve!). Vrati se Janko u krevet, nanovo zvoni telefon, Moka juri k njemu i čudi se što ne prilazim... “Čekaj, ak me netko treba zvati će opet, Jani još ni začoril” – tiho velim kujici koja skuži stvar i vrati se na svoj ležaj pored Janka. E, sada radim već gemišt-pivo; miješam “pravo i krivo”... do sada sam bio na bezalkoholnoj kulki, a od sada u nju točim Ožujsko. Čekam i čekam, prelazim na čisto alk-pivce, no nema poziva. Odem do Kompmanna, zamolim ga da se uključi u Google Search, pa da potražimo tko je napisao, ako se tako zove, knjižicu Piti, piti!. Nađemo svakokovih gluposti, od antialkoholičarskih pamfleta do reklama za mlijeko; o knjizi nikaj, al evo nekaj tak bedakasto da moram tu priheftat:

“Piti ili ne piti, pitanje je sad… Poznati danski kraljevic nije imao ovakvih dilema, jer sve je u njegovo doba bilo pitanje casti. Cast je s vremenom dobila sporednu ulogu, a nama preostaje procijeniti koliko je to utjecalo na pojam dobre zabave…”

Seve & ševe na rajskom videu

Napokon zvoni! Tko je s druge strane žice s DRUGOGA SVIJETA? Moja i Martekova prva žena, koja je tijekom življenja mijenjala i ime i prezimena, pa kada sve zbrojim zvala se – Ljubica Jurjević Branka Jerman Martek! Ajoj, nisam valjda desetak godina bio na njenom grobu, sad bum nagrabusil! NE! Ne dira je to, kaže malograđanske gluposti... glavno da je se ponekad sjetim, da priznam koliko mi je značila u početku art karijere kada mi je bila i glavni model i tajnica, a bome i laborantica... je, je! tako sam mrzio u tamnoj komori razvijati filmove, da je taj meni najodvratniji posao preuzela ona. Kako je sada i u kome obličju živi gori u blizini BESKRAJNIH LIVADA, pije li i još uvijek čvakiše tablete, duva, fiksa se? Postavim joj mitraljeski rafal pitanja, na koja ona neobično trezveno i mirno odgovara. Uzela je figuru iz najboljih dana, s početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su je svi komparirali s Yoko Ono, kada je carovala u mojem zanatskom atelieru BLOW UP. Pije i pomalo duva, ali baš kao onda sve to čini razmjerno umjereno i niti malo nije nalik naotečenoj i drhtavoj alko-narkomanki! Pa i ona načme temu Seva & ševa, međutim sasvim drugačije nego Zig-Zag, bez voajerskih pitalica i smicalica! Žali što u ono CVJETNO “naše doba” nismo imali video kameru, jer, kakve bi mi filmiće snimili!!! Ova Seva i njena trivijalna ševa s tamo nekim hercegovačkim tajkunom toliko je nemaštovita, pa gore nitko osim Ziga, Đebe i sličnih je ne gleda, ma ni u najgorim bircuzima u rangu BLATA nema prođu. A u bivšoj Yugi prolazi posvuda, ter joj je muka od toga. Vidjela je poročilo koje mi je izmejlal novi mladi prijatelj Slovenac Tevz Logar, jedan od nekolicine studenata povijesti umjetnosti u čijoj ću selekciji, uz još par kreatista uskoro nastupiti u ljubljanskoj Galeriji ŠKUC-a. Reće mi Branka da toga nigdje nema (!)... najme kaj (?), u malom gradiću pored Ljubljane u jednom su kafiću prikazivali tu “porno-bijedu” i naplaćivali ULAZ, računato u našoj lovi 20 kuna!!! Slažem se s njenom konstatacijom i velim joj kako smo jednom snimali nešto fotoaparatom; i lejzbiške prizore i grupnjak i... svašta, a meni baš tada krepala fotokamera (!), a poklem mi se više nije dalo gubit vrijeme (za seks!) na slikavanje. Drugo je delat to s DV-jem... metneš na stativ uključiš i opičiš(!)... kazetica od 120 minuta... sasvim dosta da svršiš par puta!

Vjerničke molitve i svećenički grijesi

Odjednom nešto počme škriptuliti u slušalici i gubi se Brankin, dok namjesto njega ne počinjem sve jasnije raspoznavati grubi muški glas... pokojni moj učitelj vjeronauka u crkvi Sv. Petra! Održi mi prokleti pedofil (srećom nas dečke nije pipkal, samo curice!) pravu propovijed, goru nego onaj ludi senilni pop u Jutarnjaku !

“Stidi se Željko, sjećam te se dobro, već onda pred firmanje u te su ušli vrazi! S 12 godina si priznao da voliš pipkat tete, gospođe susjede, čak i baki si tražio noću ‘buhe' po pipici! Reko si mi da sa škvadrom drkaš u šupi! Napio si se pri otvaranju novog pogona firme gdje ti je radila mama! Dok su svi plesali ti si eksao iz svih čaša sa stola. Mama i teta su te jedva dovukle doma! Ševio si sestričnu kada je baka otišla na plac. Psovao ko kočijaš! Morao sam ti dati oprost! Se sjećaš koliko OČEnaša i ZDRAVIH Marija si morao izmoliti! A kriv si i za Brankinu lošu sudbu! Da vam geslo nije bilo, a ti si ga iniciro – ‘PITI ILI NE BITI', mogli ste danas biti višestruki djed i baka! Gade, ti si je uništio! Navukao na pijenje i teški blud. A i neke druge si ljude upropastio! Da mi sada dođeš u ispovjedaonicu, ne bi ti dao ko onda 3-4 sata molidbe, nego toliko dana”!

“Ej, pa časni moj velečasni, PITI ILI NE BITI u nje nije upalilo(!) pila je a NEMA JE! Veći je grijeh Vaše pipkanje curica ispod kiklica, nego kada se ona istodobno jebala s tri muškarca, iako poluživ papa misli da treba dat oprost djeci, jer su Vas i vama nalik đubrad zavađala... (čime to; zato što su mladi i lijepi a vi provodite CELIBAT... abnormalno stanje pogotovo u mlađim godinama). Jad i bijeda izvire iz svake Vaše riječi – “časni”... VELE. Ja se ničeg ne sramim, poštenije sam živio (i hvala NadDuhu o kome Vi pojma nemate, još živim) od deset spodoba Vama nalik! Stidim se jedino (i dobro prisjećam) onoga dana kada ste mi zadali stotinjak molitva, za tzv. grešne radnje, te činjenice da sam Vas poslušao. Ali ipak, hvala Vam! Potom mi je proradio kliker, i više me niste ni Vi ni CRKVA nikada vidjeli”.

A kaj velite na to, moj dušobrižniče, Vi nekada aktivni ustaša!

?????????? ?????? ???????? ????????? ?? ??????? ???????? ??? ????? ???????????? ?? ???????????? ????????????? ???????????? ???? ??????? ???? ?? ? ??????? ????????? ?????????? ?????? ? ?????.