Plodovi interpretativnog i pedagoškog iskustva

Centar za kulturu Novi Zagreb unazad nekoliko posljednjih godina postao je sinonim kvalitetnih društveno-kulturnih aktivnosti. Tako osim sada već tradicionalnih glazbenih zbivanja četvrtkom, u Galeriji Centra svoja djela redovito izlažu mladi, ali i već afirmirani likovni umjetnici, dok prostor koriste i različite kazališne skupine: od amaterskih do poluprofesionalnih. Svjedoci smo stambenog širenja, bolje rečeno “booma” tog dijela Zagreba, a sudeći prema zamislima i ambicijama u pogledu skorog obnavljanja i proširenja zgrade Centra za kulturu, koja se nalazi u Remetincu, čini se da će budući kao i sadašnji stanovnici u blizini vlastitog doma imati priliku redovito pratiti još više različitih, a prije svega vrijednih kulturnih programa. Više od svega raduje činjenica da je vodstvo Centra, na čelu s Brankom Mandićem, u tom smjeru otvoreno za svaki vid suradnje.

Koncerti koji se održavaju četvrtkom u Galeriji u skladu sa smještajnim kapacitetima za publiku orijentirani su na komornu glazbu, a možemo čuti glazbenike različitih stilskih usmjerenja: od klasike, preko etna sve do jazza. Treba reći da gotovo nema važnijeg zagrebačkog komornog sastava ili ansambla koji nije tamo nastupao, a nakon toga redovito ponovno nastupaju, što publici osigurava kvalitetne programe. Svoj premijerni nastup u Novom Zagrebu održao je 17. travnja i Kvartet flauta 4 Syrinx. Tu slovensko-hrvatsku kombinaciju čine Karolina Šantla-Zupan, Marina Novak, Špela Benčina i Darija Zokić. Kvartet je nastao još 2001., te ga čine glazbenice koje su aktivne kao pedagoginje na glazbenim akademijama (Šantl Zupan, Novak), ili kao orkestralne glazbenice (Benčina, Zokić) u Ljubljani i Zagrebu. Bogato interpretativno iskustvo, kombinirano sa stalnim usavršavanjem proizašlim iz aktivnog pedagoškog rada, gotovo da ne može činiti savršenije preduvjete za kreiranje jednog komornog ansambla.

Proširivanje spektra

Time su se vodile i ove četiri glazbenice, koje su u istom sastavu već šest godina, a svojevrsna kruna njihova dosadašnjeg rada je i nosač zvuka Monochromia, objavljen 2006. Iza njih su brojni nastupi u Sloveniji i Hrvatskoj, a čini se da je njihov svečani koncert održan 1. ožujka ove godine u maloj dvorani Lisinski bio dodatan poticaj da se koncertom u Novom Zagrebu predstave što većem broju zagrebačke publike, koja još ne zna dovoljno o njihovom vrijednom radu. Ta vrijednost proizlazi iz činjenice da se djela za ovakvu vrstu ansambla pišu već gotovo dvjesto godina, a broj je posebno porastao u dvadesetom stoljeću, što samo olakšava stvari samim izvođačima. Kada znamo da u Sloveniji i Hrvatskoj gotovo da nema ovakve vrste ansambla, osim sporadičnih skupljanja glazbenika za posebne prigode, misija Kvarteta 4 Syirnix itekako dobiva na važnosti i ozbiljnosti.

Same glazbenice itekako su svjesne toga, pa na svakom koncertu pripremaju neka nova djela, nove obrade ili pak pronalaze izgubljene dionice nekih djela, kao što je bio slučaj s Tri stavka za kvartet flauti Borisa Papandopula, izvedena na ožujskom koncertu. Isto tako, poseban naglasak glazbenice daju djelima hrvatskih i slovenskih autora, od kojih su neka i napisana za 4 Syrinx. Za nastup u Novom Zagrebu Kvartet je pripremio djela Bacha, Griega, Verdija, Lhotke i Berthomieua. Jedna od dobrih strana ansambla je i ta što glazbenice u svojim interpretacijama osim standardne flaute koriste piccolo i alt flautu, što proširuje zvukovni spektar sastava. Tu se osobito svrsishodnom pokazala alt flauta, koja često preuzima basovsku dionicu. Obrada Allegra iz Bachova Koncerta za 4 flaute BWV 1041 podvukla je taj potez na najbolji mogući način, jer je gusti polifoni slog triju relativno istih boja odlično nadopunjavala Marina Novak na tom instrumentu.

Zaokružen i topao zvuk

Već smo na samom početku uočili iznimnu izbalansiranost sastava, kao i finu protočnost u frazama. To se nastavilo i u četverostavačnoj Holberg suiti Edvarda Griega. Uočljivo je bilo i to da je u gotovo svakoj kompoziciji jedna od glazbenica preuzimala vodeću ulogu, što samo potvrđuje činjenicu o međusobnom uvažavanju glazbenica unutar sastava, ali i kvalitetu svake ponaosob. Homogenost u zvuku malo je bila narušena u obradi Verdijeve uvertire operi Nabucco zbog piccolo flaute, no promjene tempa i metra u stilskom pogledu Kvartet je interpretirao odlično. Osobito zanimljiva bila je interpretacija Male suite za 4 flaute Frana Lhotke. Skladba je to koja je neposredno prethodila remek djelu hrvatske glazbe, baletu Đavao u selu, a to se posebno čuje u motivima i zvuku koji je skladatelj iskoristio i u spomenutom baletu. Intonativne opasnosti koje proizlaze iz autorova korištenja malih sekundi i okljaštenih harmonija glazbenice su dobro svladale, a poneku nečistoću možemo čak i opravdati kao svojevrstan kolorit folklornog izraza kojim se skladatelj očito nadahnuo.

Za kraj programa glazbenice su ostavile još jedno djelo izvorno skladano za kvartet flauti, Mačke za 3 flaute i alt flautu Marca Berthomieua iz 1969. Skladba je posvećena jednom od najpoznatijih i najdugovječnijih kvarteta flauti Arcadie, a svojom zvukovnošću i temama djelo naginje prema filmskoj glazbi. Do samog kraja koncerta uživali smo u znalački zaokruženom i toplom zvuku sastava, koji je u svakom stilskom okruženju skladbi koje je izvodio pružio odlične interpretacije i na neki način pobio uvriježeno mišljenje o svojevrsnoj uskogrudnosti i ograničenosti zvuka takve vrste sastava.