Kutije
I.
Kutije.
Samo kutije.
I iza kutija –praznina.
Nema ništa
osim kutija
poredanih u spektre
poredanih u linije
poredanih u oktoedre
u nuklearnim elektranama
srca i razuma
gdje su preostali samo atomi i subatomske čestice,
poredane konfuzno i fluidno u kutije.
II.
Kutije koje se nose na šalovima,
Kutije koje se nose na kapama
Kutije u koje se sprema,
U koje se sprema sve što je nepotrebno
(puno je toga izglasano nepotrebnim)
Trebat će nam još više kutija.
III.
Hrapavi zvuk stiropora,
dok raspakiravamo kosti
jednog završenog života.
Plastični miris šalica,
i popis za kupnju
iz nekog prošlog vremena.
Samo prašina i paperje,
iz rupičastih jastuka
ostavili su trag
na dnu kutija, kofera i kante za smeće.
Luxemburg
Luxemburg.
Otići ću u Luxemburg.
Samo zato što je riječ “Luxemburg” tako divno ljubičaste boje.
Luxemburg.
Odlazim u Luxemburg.
Nemam pojma što ću tamo naći osim tako divno ljubičaste boje.
Luxemburg.
Otišla sam u Luxemburg.
Na kraju je sve ispalo isto kao i prije, sve osim tako divne ljubičaste boje.
I tako sve ostalo, i tako sve ostalo....
...pijemo pina colade na našem balkonu koji ima
pogled na ulicu
nakon toga ubijam komarce Uliksom ih razljepivši po krevetu
ti si zaspala pred televizorom mijenjajući kanale,
ja ću još uvijek u 4 ujutro visjeti na facebooku – mentalnoj ustanovi modernog doba u koju se odlazimo lječiti,
I tako sve ostalo, i tako sve ostalo...
Shopping – lista na zidu popunjava se proporcionalno kanti za smeće.
uvijek netko hoda bosih nogu po boravku
sinoć sam sanjala da mogu svirati samo pomišljajući na boje.
buđenje je bilo očajno.
I tako sve ostalo, i tako sve ostalo....
...konvencionalno, ne-konvencionalno, kvazi-intelektualno, skupo, jeftino, bezveze...
...kao naši razgovori za stolom, često, i lampama i stoljnjacima.
Kao svi, i o vremenu, O vremenu O, Vremenu!
I tako sve ostalo, i tako sve ostalo....
po ulicama i stolovima za kavu.
Moderno doba i budućnost već započinje
Moderno doba, i budućnost već započinje u našim prazninama,
Krutim, tako ulegnutim pod teretom sjajnih zvijezda ideala kojima prkosimo
Tako ustrajno i nesmotreno.
Moderno doba i budućnost već započinje,
u glavama nabijenim na kolac perfekcionizma,
!iracionalizma!,
!modernizma!,
!korupcionizma!,
!sranjizma!,
!dadaizma!,
!futurizma!,
!konceptualizma!,
!spiritizma!,
!misticizma!,
!djeta-izma!,
!anoreksizma!,
!bulimizma!,
!fashion-izma!,
!botox-izma!,
!novac-izma!,
kataklizma
svih kanona i zakona i pravila i kanona i modrozelenih spisa pravilnika
pisanih debelom rukom pričvršćenom kirurškim čavlima na ostatak metalne ključne kosti izrasle iz klice superiorno plastične biljke usađene
u zdjelu
ljudskoga
mozga.
Moderno doba !
u kojem budućnost već započinje
zabljesnuta
u daljini, i blizini,
naših koraka potrganih stvarnošću i posijanih duž puta rasipanih ljuski.