Pogledom prema gore

Prošlo je tek mjesec i pol od kada je u Rijeci otvoren, kako ga reklamiraju, najveći trgovački centar u ovom (kojem?) dijelu Europe. Zbog nebodera koji niče kao sastavni dio trgovačkog raja i podzemno-nadzemne garaže, cijela ta građevina nosi naziv Tower centar, jer doista gdje god se namjestili u Rijeci vide se barem posljednja dva-tri reda lonac-plavih i sivih kocki stakla koji čine vanjsku fasadu. Osim što je i svakom laiku jasno da je prostor za gradnju te grdosije premalen, odnosno da je preblizu jednoj od najljepših stambenih četvrti Rijeke, pa su shodno tomu i sve prilazne ulice i šetališta zakrčeni automobilima, a sukladno tipskoj gradnji talijanske grupacije La Policentro S.p.A, specijalizirane za gradnju takvih trgovačkih lanaca, potpuno su ignorirane i specifičnosti toga grada na moru. Ponajprije one da se iz svakog kutka Rijeke vidi more. Osim iz Tower centra. I stambenih zgrada i kuća kojima je svojom monumentalnošću zauvijek zaklonio jedan od najljepših pogleda na Kvarner.

Iz Tower centra more se ne vidi jer su vrli projektanti zgradu zatvorili poput srednjovjekovne katedrale. Kako kupcima ni u kom slučaju ne bi palo na pamet da makar na sekundu skrenu pogled sa svetosti oltara ukrašenih blagajnama prema stvarnosti, ljepoti prirode, onoj kojom se inače jako ponosimo – morskoj. Za potpuni doživljaj uvlačenja u magiju kupnje (robe, sreće, zabave, glamura, kako se kome sviđa), tu su umjetno svjetlo i umjetan zrak. Jer miris mora ili plavetnilo mogli bi koju dušu odvući iz stada na pogrešan put – umjesto u red za utipkavanje pina prema – morskom žalu.

Ornamenti iz doba historizma i secesije

Samo nekoliko dana nakon otvaranja novog trgovačkog svetišta u izložbenom prostoru Državnog arhiva u Rijeci s mnogo manje pompe i nikakvom najavom otvorena je izložba Vegetabilni i zoomorfni ornamenti na riječkim fasadama, autorstvo koje potpisuje povjesničar umjetnosti Theodor de Canziani Jakšić. Pregledna je to izložba ornamentike kuća i palača nastalih najvećim dijelom u doba historicizma i secesije kojima grad Rijeka obiluje, najčešće zanemaruje (pa nerijetko reljefi i skulpture nepovratno nestaju rušenjem i vremenskim devastiranjem zgrade), a u svakom slučaju – slabo uči. Bez trunke nostalgičarskog zapomaganja “za boljim starim vremenima”, ipak je nemoguće ne zapitati se što se to dogodi ljudima da od npr. arhitektonskog i umjetničkog bisera poput riječke Komunalne ribarnice “napreduju” do kiča Tornja?

Izložba vegetabilnih i zoomorfnih ornamenata, premda joj to nije primarna namjena, upućuje upravo na to pitanje. Osim fotografija i opisa ornamenata, više od trideset izložbenih jedinica čine i originalni arhitektonski nacrti pripadajuće zgrade koji ne samo da pojašnjuju pojavu određenog ukrasa nego nužno upućuju na razotkrivanje tko je, kako i zašto doprinosio da se Rijeka razvije u lijep grad. Bili su to arhitekti Giacomo Zammattio, Carlo Conighi, Emilio Ambrosini, Giovanni Rubinich, Francesco Mattiassi, Ugo Pagan, Bruno Slocovich, umjetnici i zanatlije kipari Augusto Benvenutti, Vatroslav Donegani, Sebastiano Bonomi, Kauffungen, Fritsch, Völkel, Giovanni Zanolla, Giovanni Dorigo, Santo Barbieri, Viktor Bransa Wetter, Urbano Bottasso, te slikari Giovanni Fumi, Belgrava, Dalzzott, Šima, Debeus, Bertolo, Kramar, pa čak i slikarski konzorciji specijalizirani za dekorativno slikarstvo. Zahvaljujući njihovom zajedničkom radu i danas možemo živjeti, raditi ili tek promatrati lijepe građevine – ne samo slavnu Guvernerovu palaču, Prvu hrvatsku štedionicu, zgradu Luke Rijeka, hotel Continental, paviljone tržnice, željeznički kolodvor, Državni arhiv ili zgradu Šumarije, nego i kuću Milenić-Černiak, jednu od zgrada obitelji Whitehead, Dubravčić, Valentić, Bakarčić, Ružić, Sambalino-Ploech, Vilu Lado i Vilu Olga ili koju od tzv. UCF zgrada, preteče današnjih stambenih zadruga

Bilo da je riječ o konstruktivnim, bilo samo dekorativnim elementima, na riječkim su pročeljima ukrasi iz uglačane i plošne keramike, slikani i skulpturalni, te visokih, niskih i ulegnutih reljefa. Keramički – terracotta, uglačani i plošni ornamenti različitih su oblika i veličina, boja, glazura, te se apliciraju naknadno na za njih odabrano mjesto, najčešće ispod ili iznad prozora, dio pročelja ispod strehe ili u obliku kordonskog vijenca na pročelju zgrade. Slikani ornamenti rađeni su u al fresco, al secco tehnici ili mozaiku, a ima i primjera vitrajnog slikarstva. I ti ornamenti pojavljuju se oko vratnih i prozorskih otvora, ispod strešnih frizeva, ali ima primjera i cijelih zidnih kompozicija. Izrazito mnogo je, upravo iz razdoblja na koje se fokusirao autor, skulpturalnih ornamenta i reljefa koji se nalaze na kordonskim vijencima, lezenama i polustupovima, natprozornicima i podprozornicima, nadvratnicima, balustradama, frizevima, arhitravima. Izrađuju se iz umjetnog i pravog kamena, specijalnih cementnih masa, ali i različitih metala i limova. Najčešće su autorska djela ili manufakturno-zanatski izveden ornament, no ima i primjera niže estetske vrijednosti nastalih iz kalupa u velikim serijama. Pored fantastičkih antropo i zoomorfnih često vegetomorfnih motiva, te životinjskih i biljnih primjera, kao riječka posebnost ističe se vegetabilni, često florealni ukras i morski životinjski ornament.

Arkadijska egzotika umjesto tupila šopinga

Osobitu pozornost autori izložbe privukli su ornamentima s prikazima lokalne, autohtone jadranske i mediteranske flore i faune koja je u 19. i početkom 20. stoljeća bila svojevrsni hit. Kad je riječ o biljkama zastupljeni su izrazito list divljeg kestena, lovor, hrast, žir, šipak, vinova loza, ali i smokva, maslinu, palma, oleandar, bambus, agava, cvijeće perunike, ruže, ivančice, te voće. Zoomorfni motivi kreću se od različitih šumskih divljih životinja, ptica, riba pa do šišmiša. Nalazimo tako jelene, sove, zmije, guštere, risove, ovnove, kozoroge, lavove. Miješajući ih s ljudskim obličjima nastaju nova različita fantastična stvorenja poput krilatih lavova, zmajeva, himera, grifona. Morski svijet zanimljiva je posebnost koju je pored primjera delfina i morskih nemani, najlakše iščitati na riječkoj ribarnici, svojevrsnoj galeriji skulptura svakodnevne ponude – hobotnica, škarpina, morskih žaba, raža, ugora, rakova, lignji, škampi, jastoga, jakobskih kapica, vongola, glavoča, hlapova, morskih konjiće i zvijezdi…

Uslijed ne tako davne rekonstrukcije “Turske kuće” 1996., pored stiliziranih vegetabilnih ornamenata na keramici i posebno fasadnih zidnih slika, pozornost je privuklo i više od stotinu ornamenata arapskog pisma koji su Muhamed Ždralović i Mubera Maslić Ždralović preveli, a kaligraf Emir Halihodžić renovirao, ali što je, dakako, jedna sasvim druga začudna priča. Izložbu u organizaciji Državnog arhiva i riječkog Prirodoslovnog muzeja čine i umjetničke fotografije ornamenta Mirjane Lončar, te grafike inspirirane opatijskim ornamentarijem Melinde Kostelac. Kako u pratećem tekstu zaključuje sam autor, “svijet riječke arhitektonske ornamentacije čaroban je svijet nekih drugih predjela arkadijske egzotike”. I doista, ostaje nam zato tek preporučiti da se umjesto buljenja u još jednu seriju salda i sconta u trgovačkoj bogomolji otiđe pogledati ono što nam zbog glava pognutih od briga danomice izmiče pred očima. Ako ništa drugo, manje kvari oči, štedi novac, ali i obrazuje i zabavno je.