Kulturna
kako se ohrabriti
slučajno kao turisti u potrazi za domaćim
kao domaće u potrazi za turistima
uznemirujuća potreba za autohtonim
autohtona potreba za uznemirujućim
i kraj sve one divne svjetske književnosti
odlučuješ se za domaće
kao kad očekuješ okus kraševih napolitanki
a okusiš mađarske
ohrabrenje
ne znači da ćeš propisat
pisanje ne znači da ćeš se ohrabrit
stara hrče uz Nabuka na televiziji
Nabuko hrče uz staru na televiziji
jer misli da će od tog biti kulturna
da se esencija kulture uvlači kroz njene
začepljene uspavane pore
ne možeš spavati kraj toga
to ne može spavati kraj tebe
paralizacija sna
čitaš novine koje lagano postaju jučerašnje
novine te čitaju i postaješ jučerašnja
večernjakova kratka priča
ko što ih stara nije ni prelistala
a ni one nju
ne želim biti takva priča
a ti ne pišeš
ne pišeš se
ne pišeš me
samo prave stvari te čitaju
i poklekneš pred njima
koljena ti krvare
dok na engleski prevode
filipa latinovića
turistima za plažu
shvati da bez pisanja ne možeš
propisati
kao što ćeš se utopiti
ako umjesto pučine
ugledaš poluotok
Čitava
sam se uspjela vratiti u grad na deset ćuprija
pompoznih ćuprija
u vlaku me nitko nije uspio opljačkat
i bubrezi su mi na mjestu
u prvi kupe u polnoć stigle četiri cvrkutave pičkice
čiji mobiteli vrijede više nego njihovi životi
(dakle, životi, a ne pokoji organ koji bi se dao upotrijebiti)
svrbila me i glušila vrućina
pa je nanjušen kupe koji je samo mene čekao
da se u miru družim s malo votke
banuo korejanac, pedeset godina
ne, ja nemam ni osamnaest ni devetnaest
svejedno sam se uspješno ogrebala za pivo
štoviše, dva, češka
na engleskom glavno-da-se-razumijemo
kako je:
a) odvratno i neprirodno bit peder
b) super visok standard u koreji
c) u potrazi za ženom
bjelkinjom
da mu rađa djecu i da bude kod kuće
al ne smije biti ni ruskinja ni ukrajinka
one se brzo rastanu
poljakinje su emancipirane
kaže
Čista
oda sredstvima
za čišćenje
mi smo osigurani
zaboravljenim i zanemarenim
jugoslavenskim sredstvima
za čišćenje
na svakom piše
novo
i na starijima od mene
ne možemo toliko zaprljat
koliko možemo nakupovat
ima i novih neotvorenih
sindrom drugog svjetskog rata
im je u genima
ultraretro pakiranja
sapuni i šamponi
od kojih te hvata
nostalgija i osip
jedan takav otrov ulijevam
u kadu
gore piše
ugodan miris
možda smo se samo pronježnili
pa ti šmirgla nosnice
miomiris teške kemijske
industrije
kada postaje snježno bijela
zbirka antiknih kemikalija
se smanjila
za jednu jedinu
bocu
Benzinska
je bogom dano mjesto
jer:
ima
a) piva
b) hrane
c)kave
d) WC!
i gume možeš napumpat
na biciklu
benzinska je kao dvolitrica piva
(na kraju dana)
kao juhica iz vrećice
(kad umireš od mamurluka)
kao knjižara u koju se uđeš ugrijati
(usred zime)
kao naočale iz deema
(kad oćoraviš)
kao rakija
(kad ti ponestane paste za zube)
kao osmjeh krezube konobarice
(kad ti sve lađe potonu)
Zagrebačka
Zagreb je bio kao ugodan dan
prije pogubljenja
kad pogled odolijeva gravitaciji
fasade su nekada mogle biti
krasne i osunčane
odraz u ogledalu te drugačije promatrao
masnim prištem
umjesto trećeg oka
u prethodnom životu
kada se upisivao faks
kada su se rastapala ne samo tijela
nego i životi
nije imao naočale
nesiguran i uplašen
taj odraz
Zagreb je bio kao usporen film
s prekrasnim izmanipuliranim kadrovima
u kojem se ništa ne događa
nadljudske snage koristiš
da izdržiš do kraja
i da ga pospremiš
u moždanu stanicu
zaboravljenih filmova
u službi podsvijesti
umjesto semafora gledaš nebo
pročelja sanjaju o bojama
lego kockica
dok mravi računaju ispijene kave
topla i hladna mlijeka
čaše vode
ugrađene nokte
i cijenu ljetovanja
na nekom tuđem moru
(ulice koje prizivaju
androidna sjećanja
na androidne pokrete
i putanje
na mehanički ritam
simuliran i destiliran
u utjehu bivanja )
sve je stalo
hvata te grč
čekaš potonuće
kao i Venecija
strpljivo i uzaludno
Tematska
ili scenska
pomrčina mjeseca
na jednom krovu
što gledati
koju stranu
Mátyás templom i
Széchenyi könyvtár
nedostižno osvijetljene
ili mjesec
jedva vidljiv
zvijezde kojih nema beskonačno
netko ih je prorijedio
svjetla grada su ih ubila
a ti ulijevaš pivo u sebe
ne daš se dirati i ujedaš
znajući da nikada nisi tako voljela
niti nećeš
ne želiš si niti dozvoliti
niti pokušati
do očaja i natrag
kulise školske romantike
a večeri su dovoljno svježe
da bi se stisnula uz neko toplo tijelo
tako golonoga
ali, ne i ne
zeleni se mrak u tami
ispod tvojih nogu
i buka se uplašila mraka