2.6.2005.

Gloria Bazocchi  

Pop-alkemija

tema broja

Mark Ryden, sa svojom plodnom karijerom umjetnika i ilustratora, nedavno je banuo u svijet umjetnosti te konačno u njega uveo nove i potrebne neopop-figure kojima se već više od 10 godina bave mnogi europski i američki umjetnici. Mark Ryden, rođen 1963. u Oregonu a odrastao u Južnoj Kaliforniji, počeo je privlačiti pozornost raznolike publike, od ljubitelja glazbe do čitatelja pop-magazina, ilustrirajući naslovnice popularnih magazina i ploče bendova kao što su Red Hot Chili Peppers, The Butthole Surfers, te Michaela Jacksona (napravio je omot slavnog albuma Dangerous), sve dok devedesetih nije dopro do umjetničke publike koja je nedvojbeno presudila o njegovu uspjehu.

Rydenove slike izazivaju déj? vu kod svih koji ih gledaju. Riječ je zapravo o snažnoj analogiji između nadrealnog dječjeg univerzuma koji on prikazuje i ilustracija iz pedesetih (za djecu i odrasle), i nije teško pronaći jasne aluzije na američku neopop-kulturu, od estetike nacionalnog popularnog slikara Keanea do modernih holivudskih ikona kao što su Leonardo Di Caprio (koji je nezasitni skupljač Rydenovih djela) i Christina Ricci ili protagonisti uspješnih TV-serija kao što su Buffy i Teletubbies. Ostali važni umjetnički i kulturalni utjecaji koji svjesno prodiru u Rydenovo djelo, koje se ponekad pretvara u pravo veličanje povijesti, uključuju noviju psihodeličnu umjetnost Neona Parka, fantastički bečki realizam i na neki način djelo Ernsta Fuchsa, klasične francuske autore kao što su David i Ingres, čiju je Odalisku Mark Ryden preuzeo u svojemu djelu Snow White. Obdaren apsolutnom slobodom i tim nevinim ponašanjem tipičnim za Alicu u Zemlji čudesa gdje je sigurno jedino to da se sve može dogoditi, Mark Ryden prikazuje oniričku pop-raznolikost, punu alkemijskih, religijskih simbola i povijesnih likova (Abraham Lincoln, pukovnik Sander i Isus često se pojavljuju na njegovim slikama).

S druge strane, to nepredvidljivo, naoko besmisleno slaganje elemenata, odgovara upravo viziji svijeta kao divnog i čudesnog mjesta na kojemu pitanja koja nam postavlja život proizlaze upravo iz tog nepotpunog i nelogičnog supostojanja stvari.

Također, u njegovim slikama možemo pronaći neke od njegovih osobnih opsesija, kao što su odresci mesa kojima je Ryden posvetio ciklus od trinaest velikih slika pod naslovom Meat Loaf, te beskonačno mnogo infantilnih i fantastičnih stvorenja koja čini se jako voli: igračke, plišani medvjedići, biljke i cvijeće, Bunnies and Bees (što je i naslov njegovih posljednjih serija slika koje je naslikao kako bi “ilustrirao BOŽANSKU ISTINU prema svetim načelima ZNANOSTI I DUŠE”) – sve te slike imaju istu magičnu moć koja im omogućuje govoriti. To uopće ne iznenađuje s obzirom na to da tim prizorima tog slikovitog univerzuma gotovo uvijek dominiraju velike dječje oči, veliko svjetlo koje obasjava svijet koji pulsira sa zvukom svirale, s kojim ta bića žive u nepomućenoj i nesvjesnoj empatiji.

Čini se da je ispred slike Marka Rydena moguće shvatiti da su djeca gospodari odraslih: njihova savršena usklađenost s univerzumom čini ih superiornim, bližim božanskom svijetu. Nije riječ o tome da Ryden razotkriva kako je pod snažnim utjecajem pogleda na svijet svojega sina Jaspera. On govori o tajanstvenoj čarobnoj majmunici (ušla je u moju dnevnu sobu u gluho doba noći kada je sve tiho. Ona je ta koja je učinila gotovo sve, ja sam se zadovoljio time da joj pomažem), pokušava nas uvjeriti da je njegova umjetnost nastala čudom, pod utjecajem natprirodne sile.

No, nije nam nepoznat njegov interes za alkemijsku znanost i čîni, i u vezi s tim moglo bi biti zanimljivo znati da Ryden kaže kako ima tajni recept za uljene boje kojima slika a koji je navodno naslijedio od drevnih majstora i čini se da ima transcendentna svojstva.

S engleskoga prevela Sanja Kovačević.

Pod naslovom Matrk Ryden’s Pop Alchemy objavljeno u časopisu Cyberzone na internetskoj stranici www.markryden.com/reviews/index.html