Claudia Kuhland  

Pop ikona radikalne ruske subkulture

tema broja

U svojoj domovini Rusiji 29-godišnja pjesnikinja Alina Vituhnovskaja godinama je već junakinja subkulture. Sustav je progoni i izopćuje. Na avangardnoj književnoj sceni ona je crna ikona.

Već kao dijete pokušala se suprotstaviti društvenom pritisku prilagodbe. Još se i danas – nakon 18 mjeseci provedenih u zatvoru Butyrka i pod prismotrom tajne službe – bori protiv sivog kolektivizma Putinova režima. Njezino je oružje riječ, njezina je strategija samostilizacija. Njezini su tekstovi nalik na verbalno mahnitanje. U neobuzdanim eksplozijama prazni svoju mržnju prema ljudskoj ropskoj naravi. Zlo je nesloboda, sve izvan mene je zlo. Ono što mene sili biti čovjekom, živjeti i umrijeti, jest zlo. S gađenjem reagira na pokušaje mirenja sa stvarnošću. Svijet opisuje kao perfidni koncentracijski logor iz kojega se ne može pobjeći. Za nju postoji samo jedan izlaz: vizija razaranja. Njezin je nihilizam potpomognut fantazijama svemoći. Moji bi tekstovi morali razviti totalitarni učinak. Televizija bi smjela prikazati samo ono što ja smatram ispravnim.

Unatoč njezinoj popularnosti, knjige Aline Vituhnovskaje u Rusiji su tiskane u vrlo malim nakladama. Njemačka izdavačka kuća DuMont objavila je pod naslovom Schwarze Ikone (Crna ikona) zbirku njezinih tekstova – dnevničkih zapisa iz zatvora, proze i lirike.

Crna ikona najbezobzirnija je snimka suvremenih duševnih stanja. Svojim pjesmama Alina Vituhnovskaja pokušava “desakralizirati” jezik, prokazati tračeve o demokraciji i pravednosti. Služi se klišejima, citatima iz klasične ruske književnosti, brojalicama, izrazima preuzetim iz birokratskog jezika, te ih lomi kako bi ih iznova sastavila. Zato je prevoditeljima vrlo teško prenijeti njezinu liriku i prozu. Premda stranom čitatelju nije shvatljiva svaka aluzija, posreduje mu se gesta protugrađanskog protivljenja.

Dok se u Njemačkoj provokacija cijeni ponajprije kao estetska kategorija, u Rusiji ona ima egzistencijalnu važnosti. Alina Vituhnovskaja okreće se protiv kulture svakidašnjice obilježene Putinovim režimom, protiv jednoobraznosti, sitnih duša i ravnodušnosti. Piše protiv prijetvornosti svijeta i nada se totalitarnom učinku. Nikada nisam imala želju izraziti sebe kroz književnost. Uvijek sam željela samo utjecati na druge.

U članku o talačkoj drami u Moskvi, objavljenom u Frankfurter Allgemeine Zeitungu, Alina Vituhnovskaja otvoreno se divi estetskoj kakvoći terorizma. Ne dijelim humanističku sliku svijeta. U mojoj predodžbi junaštva čak i teroristi-kamikaze mogu biti junaci. Njezino verbalno-terorističko obrušavanje pogađa živac mladeži koja više nema iluzija. Ruska je mladež posve nepolitična. Mlade koji se zanimaju za politiku, zaslijepile su jeftine marionete tajne službe. Osim nacional-boljševika, sve su političke stranke isprazne i infantilne. Zato želim oko sebe okupiti mlade ljude iz tih stranaka i utemeljiti nešto između stranke i sljedbe.

Rođena 1973., Alina je odrasla u obitelji umjetnika. Kada je imala 21 godinu istraživala je za novinski članak moskovsku narko-scenu i pritom privukla pozornost tajne službe. Kad je odbila izdati svoje izvore, optužili su je za trgovinu drogom. Osuđena je na temelju namještenih dokaza i lažnih svjedočenja. Provela je ukupno godinu i pol u zloglasnome moskovskom zatvoru Butyrka, u kojem zatvorenici žive u uvjetima koje su promatrači UN-a službeno ocijenili kao mučenje. Vrijeme svojega zatočeništva shvatila sam kao konceptualnu akciju, kao performans, ističe danas Alina Vituhnovksaja gledajući unatrag. Bila je to savršena prigoda da se postane junak, upravo dar. Prijetnja da će me osam godina držati u zatvoru činila mi se neusporedivo bezopasnijom od užasa mojega nutarnjeg života. Mislila sam: zašto bi ti ništavni agenti tajne službe postali autori mojega života? Radije sam sama priredila spektakl.

S njemačkoga prevela Sanja Demšić.

Pod naslovom Popikone der radikalen russischen Subkultur objavljeno na www.wdr.de/tv/kulturweltspiegel/