Noga filologa - Popišani profesor

Obično zamišljamo prošlost kao prostor, nešto kao groblje automobila; ali možda je više u pravu jedan meni važan pisac koji je – u proljeće 1940. – prošlost vidio kao silu, kao uraganski vjetar s dva istovremena učinka: prvo, on nas, žive, nosi vrtoglavom brzinom naprijed i – drugo, on uništava sve što iza nas ostaje. Za razliku od “Anđela povijesti”, kojeg je moj pisac zamislio s licem okrenutim unatrag, naša su lica okrenuta unaprijed; tek se s naporom i na sekundu uspijevamo osvrnuti, i dok razmišljamo o onome što smo tijekom te sekunde uspjeli nazrijeti, uragan nas svejednako nosi. Naprijed!

U takvoj je situaciji posao filologa, kao i svih ostalih historičarevih rođaka, dvostruko složen: iz onog letimično uočenog općeg uništenja iza naših leđa treba izvući nešto što prepoznajemo – što prepoznajemo kao važno – i (tu počinje filologija) moramo se oko te spašene, po nečemu fascinantne krhotine potruditi. Potruditi se da razumijemo nju, onaj djelić sebe u njoj zbog koje smo je izvukli, ono obilje nečeg drugog što nismo mi – što ne možemo zamisliti da bismo bili mi – a ipak je za krhotinu integralno, nezaobilazno.

Ako taj trud ne uložimo – ako ostanemo na samom izvlačenju fragmenata, ili na njihovom najjednostavnijem iskorištavanju – dobili smo suvenir, a ne ulomak prošlosti. Licitarsko srce i drvenu čaplju.

Dobrodošla migracija

Ovo mudrovanje zahtijeva ilustraciju. Ovaj je put nisam našao u antici, već u našoj najnovijoj prošlosti. Riječ je o profesoru Balthazaru.

Možda nema čovjeka odraslog u Hrvatskoj, a starijeg od dvadesetak godina, čije djetinjstvo ili mladost nije dotakao profesor Balthazar. Danas, u doba Cartoon Networka, Pixarovih kompjuterskih epopeja i japansko-korejske potrošne ili umjetničke anime, nekadašnja djeca – sada uz televizore pokraj svoje djece – imaju itekakva povoda razmišljati o Balthazarovoj drugosti, o njegovim nenasilnim sižeima i neagresivnom humoru, o nadrealističkoj scenografiji, o manje-je-više poetici, o sklonosti usisavačima i svemircima. Dapače, zahvaljujući migracijama filmova s formata koji traže ezoteričnu i profesionalnu tehnologiju poput magnetoskopa i kinoprojektora na “kućne” i demokratične videokasete i digitalne zapise, Balthazarovoj drugosti možemo svjedočiti u vlastitoj dnevnoj sobi, uvijek iznova, kada i koliko hoćemo; možemo tu drugost – a na to nas potiču i vlastita djeca, sklona (barem prema mom iskustvu) jedan te isti crtić gledati opet i opet – upravo filološki studirati. Sve što nam treba jest odgovarajuća videokaseta ili DVD.

Prvih petnaest epizoda Profesora Balthazara prošle se godine pojavilo u našim prodavaonicama na tri zasebno prodavana DVD-a (videokasete su postojale još i ranije); nosilac je autorskih prava Zagreb film d.o.o., distributer – a vjerojatno i proizvođač, to nije posve jasno navedeno – Issa Film Video d.o.o.

Gorka reinkarnacija

Sama je pojava ovog izdanja na domaćem tržištu na čast i diku, jer, recimo, ostali se, “umjetnički” i neserijalizirani hitovi Zagrebačke škole crtanog filma mogu, koliko je meni poznato, na DVD-u nabaviti samo iz inozemstva, preko Interneta. No, uza svu fascinantnost i vrijednost samoga sadržaja DVD-a – jednog od boljih komadića hrvatske kulturne povijesti – ova reinkarnacija Balthazara, ovo njegovo čupanje iz prošlosti, ostavlja gorak okus u ustima. Na pamet padaju ocjene u rasponu od “propuštena prilika” do “tezgarenje baštinom”. Ako slike prošlosti postoje samo ukoliko ih sadašnjost prepozna kao vlastite interese, u izdanju Issa Film Videa profesor Balthazar prepoznat je prvo i jedino kao novčani interes.

Da se razumijemo: u novčanom interesu, samom po sebi, nema ništa baš užasno loše; vidimo da je u našim uvjetima alternativa novčanom interesu – kao u slučaju izdavanja drugih crtića Zagrebačke škole – jednostavno ništa. Međutim, ono što meni smeta jest što novčani interes na DVD-ima s profesorom Balthazarom kao da pripada onoj najnižoj, take the money and run sorti.

Smrznuti profesor

Glavni je znak tog uzmi-novac-i-bježi pristupa banalan, toliko banalan da će u novinama izgledati neobično: DVD izdanje Profesora Balthazara ima – tehničke greške! I to takve da se vide, što bi se reklo, iz aviona.

Greške pripadaju trima vrstama. Dvije su tonske: ton je loše miksan – matrica s glazbom i zvučnim efektima nesrazmjerno nadglasava glas pripovjedača, toliko da se taj glas mjestimično ne čuje (ovaj prigovor vrijedi za sva tri nastavka DVD izdanja); ton je loše obrađen – na Balthazaru 3, igrom slučaja, upravo onom koji moj sin najradije gleda, špica epizode Vjetrovita priča zvuči kao da dolazi sa zgužvane magnetofonske trake. No, to se dvoje još da preživjeti. Ali treća je greška u tome što epizodama nedostaju krajevi! Na Balthazaru 3 svih se pet epizoda “zamrzne” u odjavnoj špici, posljednjem kadru ili čak dosta prije posljednjeg kadra. Pomislite, naravno, to je greška na jednom disku; odete u dućan i ljubazni vam prodavači daju drugi, a tamo – ista priča. Onda, u drugom dućanu, kupite drugi DVD – Balthazara 2, ne 3 – i ustanovite da isto, premda u nešto blažoj mjeri, vrijedi i za neke epizode ovdje! Uskličnik! Budući da imate ispravan, ako i ne posebno luksuzan DVD uređaj, morate zaključiti da su se greške dogodile u pripremi čitave naklade dva DVD izdanja – i da izdavač na to nije uopće reagirao, npr. povlačeći nakladu s tržišta (izdanja su se, podsjećam, pojavila 2004).

Dobro skrivena prošlost

Što se propuštenih prilika tiče – bilo kakve okolne informacije o nastanku Balthazarova serijala, o autorima, o Zagrebačkoj školi crtanog filma općenito na Balthazarovim su DVD-ima i dobro skrivene, i prezentirane upravo sramotno ne-filmično, ne-televizično, nereprezentativno, i, konačno, dobrim dijelom su izostavljene. Recimo, ne možete uopće ustanoviti koje je godine pojedina epizoda nastala (godine se, doduše, spominju u filmografijama trojice glavnih autora, ali tamo nema spomena da je riječ o crtićima iz serijala o profesoru Balthazaru). Recimo, fenomen Zagrebačke škole crtanog filma predstavljen je s nešto više od ekrana birokratski i nezanimljivo sastavljenog teksta – usto složenog slovima koja na mome, ne posebno luksuznom televizoru, izgledaju poput buhica. Recimo, do famoznih “Specijalnih dodataka” na DVD-ima morate se probiti preko nimalo intuitivnog (eufemizam za: loše napravljenog) korisničkog sučelja; osobno imam nešto iskustva s navigacijom na različitim digitalnim uređajima, ali svojski sam se nagnjavio da bih stigao... do ekrana za ekranom teksta. Ne samo uvod O profesoru Balthazaru (i, silom prilika, o Zagrebačkoj školi), čak i “biografije” Grgića, Kolara i Zaninovića izgledaju kao CV-i kakvi se predaju prilikom prijave na posao.

I ne možeš ne požaliti; prilika je bila više no privlačna. Serijal o Balthazaru nastajao je između 1967. i 1975. (na ova tri DVD-a objavljene epizode, većinom iz prve serije, uz dvije iz druge, nastale su 1967.-69. i 1972.); s jedne strane, nakon onoga što kritičari smatraju “kreativnim vrhuncem” Zagrebačke škole crtanog filma (i nakon kraja njezina “monopola” na crtani film u Jugoslaviji). S druge strane, Balthazar je vjerojatno najkomercijalniji projekt te škole, ili barem najkomercijalniji crtani projekt Zagreb filma. Nadalje, iz Balthazara upravo izbija duh zagrebačkih, hrvatskih, jugoslavenskih sedamdesetih – i to je prilika, dakako, istražiti i promisliti kakav je to uopće duh bio. Svjedoka ima napretek – gotovo su svi iz autorskog tima još živi, možda jedino s izuzetkom Zlatka Grgića, preminulog 1988. (koji je, ujedno, pred kraj života djelovao u umjetničkoj emigraciji u Kanadi); neki su i – u našim razmjerima – slavni, poput Zlatka Boureka. Kakav štof za dokumentarac!

Sila i lova

Usto, prostora je na tri DVD-a itekako bilo (program zauzima tek oko 45 minuta po DVD-u – iz čega slijedi, usput, da bi se ovakav sadržaj sva tri DVD-a mogao sažeti na jedan disk); reći ćete, nije bilo novca za snimanje dokumentarca (koji bi se mogao prodati i mimo DVD-a)? Onda se mogla napraviti barem knjižica uz DVD – kako samo tužno zjape one hvataljke u unutrašnjosti kutije DVD-a, kamo se, obično, umeću takve knjižice! Ni za to nije bilo novca? Ili, možda, nije bilo volje... snage... poštovanja prema publici... prema prošlosti...

Take the money and run. Zagreb film d.o.o. i Issa Film Video d.o.o. uzeli su novac i prodali mi remek-djelo u drek-pakovanju; DVD-e koje me sram poklanjati, recimo, našim prijateljima u Švedskoj ili Americi – ta kako ćeš poklanjati robu s greškom? Suvenir, a ne odlomak prošlosti; nešto što nije obnovljeno s brigom, interesom, ljubavlju – samo je prašina ovlaš obrisana da na brzaka zaradimo još koju paru. Naprijed!

A prošlost neka mrvi i ruši koliko hoće, što hoće, gdje hoće.