Kadgod sam u novome gradu, s obzirom na to da sam gej, najprije idem u potragu za gej četvrti. Bilo da je riječ o njurjorškom Greenwich Villageu, Castru u San Franciscu ili čikaškom Boystownu, gej četvrt ima trgovine, kafiće i klubove koji odgovaraju mojem načinu života. No, već se puna dva dana poslovno nalazim ovdje u Molineu i, neka mi Bog pomogao, nigdje ne mogu pronaći molinsku gej četvrt.
Jednostavno ne kužim. Vozio sam se kroz cijeli grad, ali nisam imao sreće. Gdje su gej barovi, trgovine s klasičnim odjevnim predmetima, lezbijske knjižare? Kunem se, kao da
Prvo sam se zaustavio u poslovnom središtu grada, koji sam odmah prekrstio u Sakatgrad. Nema vegan restorana, nema trgovina s mirisnim svijećama – ne toliko koliko pojedinačnih ružičastih, naopačke okrenutih trokuta1 u prozoru. Samo lanci fast food restorana, trgovine auto dijelovima i trgovine Kmart. Ne može biti više straight nego što jest.
Uvjeren da sam nešto propustio, detaljno sam pretražio područje poslovnoga gradskog središta, no ovoga puta s mojim gaydarom izokrenutim za nekoliko stupnjeva. I ponovo, nada, ništa. Na sekundu mi se učinilo da sam vidio rainbow flag2, no to je bio samo natpis u prozoru trgovine bojama. Došlo je vrijeme za drastične mjere. Ušao sam u trgovinu Ray’s Feed & Farm i pitao postoje li ovdje u blizini komisione trgovine, saloni za masažu ili holističke trgovine s hranom za kućne ljubimce. Ti me farmeri pogledaše kao da sam balansirao s Buickom na kurcu. Nakon nekoliko trenutaka neugodne tišine jedan se tip u šilterici marke John Deere nakašljao i uputio me u antikvarijat Bridgewood. Zahvalio sam im na pomoći i brzo izašao iz trgovine. Nadam se da mi nikad neće trebati stočna hrana i potrepštine za farmu, jer ne vjerujem da se uskoro želim vratiti onamo.
Nakon svih tih napora i antikvarijat Bridgewood pokazao se kao pravi promašaj. Imali su samo stare časopise i alat za zanatlije. Nisu imali stolce za njihanje, ni japanske ekrane ni prevlake od satinirane tkanine sa živim uzorcima. Što je još gore, sve mušterije bile su skupina sjedokosih starih baka. Gdje su uredno odjeveni gej profesionalci koji pokušavaju pronaći savršen, jedinstveni tepih za svoju sunčanu dnevnu sobu? Gdje su sjajni, cool tipovi koji kupuju ekstravagantne kuhinjske stolove iz ranih šezdesetih? Morali bi biti negdje u Molineu, ali gdje?
Napokon sam shvatio gdje trebam tražiti: po lokalnim koledžima. To je uvijek pouzdano leglo gejeva. Umarširao sam direktno do ulaza u studentsku uniju koledža Black Hawk i upitao gdje bih mogao pronaći tzv. Friends of Dorothy, odnosno gej i queer osobe. Odgovor koji sam dobio bilo je zurenje u prazno. Sljedećih 250 osoba kojima sam prišao ponudile su mi manje-više isti odgovor.
Još neću odustati. Znam da negdje u Molineu postoji gej četvrt. Mora postojati. Mislim, to je grad s više od 40 tisuća ljudi, za ime Božje. Deset posto od te brojke iznosi četiri tisuće ljudi. To je prokleto velik broj gej osoba koje treba skrivati i lišiti vlastitih četvrti.
Jutros, dok sam napuštao svoj hotel, dobio sam savjet od recepcionara. Kazao je kako se večeras na rubu grada održava show transvestita. Haleluja! Ondje bih trebao pronaći svoju škvadru, ako uspijem doći do tamo. Ako samo upamtim put prema trkaćoj stazi na kojoj se održava, sigurno ću uspjeti. Držite mi palčeve.
S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich
Biljješke:
1 ružičasti trokut - simbol u obliku obrnutog trokuta ružičaste boje koji je usvojila gej kultura u sjećanje na sve homoseksualce koje su ubili nacisti. Simbolom su se koristili nacisti kako bi u logorima razlikovali muške zatvorenike homoseksualce, a lezbijke su nosile crni trokut. (op. prev)
2 rainbow flag - zastava u duginim bojama, simbol lezbijskog i gej pokreta. (op.prev.)