Poučna glazbena šetnja

Ove je godine međunarodni festival Druga godba u ljubljanske Križanke privukao više publike nego prošle godine. Naime, prošlogodišnje izdanje, zbog izuzetno niskih temperatura, nije bilo baš uspješno. Posjećenost je bila skoro prepolovljena, što se neugodno odrazilo na financijski proračun organizatora. Zato su se ove godine prepustili “komercijaliziranom valu”, pa su već u pretprodaji prodali više ulaznica nego prošle godine za vrijeme festivala. Tako organizacija ovog izuzetnog glazbenog projekta nije više pod znakom pitanja, a formula za to je ubaciti sastav koji je već svjetski prepoznatljiv i uspješan u svojim etno istraživanjima.

Kao prvi takav bend nastupila je slavna francusko-švicarsko-argentinska grupa Gotan Project. Naravno, Križanke su bile i više nego rasprodane. Zanimanje je bilo toliko, da je red pred Križankama bio bez kraja. Ali, nije to bilo samo radi karata – one su bile rasprodane još u pretprodaji. Bila je to publika, koja se strpljivo i polako pomicala prema ulazu, na kojem su svakog pregledavali i oduzimali nam plastične boce s vodom. Naime, organizatori nisu dozvoljavali da se unosi bilo koje piće u auditorij Križanki, kao ni bilo kakvi audio-vizualni aparati.

Izazovni ritmovi tanga

S tim su nas previše zadržavali, tako da smo mnogi zakasnili na veći dio prvog koncerta te večeri, na kojem je nastupio slovenski kvartet Godalika. Inače nastupaju kao klasični gudački kvartet, no ovaj put su se prilagodili konceptu festivala, koji nikako nije komorni. Tako su pored dviju violina, viole i violončela kao gosti nastupili kontrabasist Nino de Gleria (inače autor većine njihovih kompozicija), koji je za ovu priliku zasvirao na električnoj bas gitari, odličan harmonikaš i pijanist Drago Ivanuša na elektronskim klavijaturama, a za još viši volumen i ritamske naglaske pobrinuo se bubnjar Aleš Rendel. Nisu nedostajali niti vokali, koji su dolazili iz grla  Neže Trobec Teropšič i Borisa Benka (iz dueta Silence – njegovoj hipnotičkoj glazbi i  čudesnom glasu smo se divili i u Pandurovoj predstavi Tesla Electric Company na Brijunima).

Slijedila je malo duža pauza, kako i priliči globalnim zvijezdama kao što je trio Gotan Project. Ostatak večeri nastavljen je u izazovnim ritmovima tanga. I to kakvog! Kada se sjedine Francuz Philippe Cohen Solal, Argentinac Eduardo Makaroff i Švicarac Christoph H. Müller dobije se elektronski tango u dub produkciji s didžeovskim i reperskim dodacima – i slijedi zanimljiva glazbeno-vizualna avantura. Naime, na njihovim nastupima je vizualni element koncerta ravnopravan slušnom. U pozadini su imali veliku bijelu podlogu na kojoj su se projicirali videospotovi i razni drugi svjetlosni i scenski efekti. Osim spomenute trojke, Gotan Project je u Križanke doveo i goste iz Argentine: ženski gudački kvartet, pijanista, bandeonista i ženski vokal. Ponekad su vizualni elementi djelovali tako kao da se sva scena nalazi na pješčanoj plaži s palmama, a ženski gudački kvartet koji je tog trenutka svirao u Križankama oslikavao se svojom sjenom na platnu. Takav je bio vizualni efekt, a zapravo je bila riječ o kompjuterskoj animaciji. Prvoklasan audiovizualni spektakl! Ovaj trio zna kako najsuvremenijim glazbenim i video pristupom približiti klasični i novi tango generaciji nove elektronike, duba, hiphopa, tehnofrika, ovisnicima rave partya – i pritom ih očarati. Jedino je nedostajalo malo više prostora u Križankama, pa da zabava bude potpuna.

Sjetna oceanska svirka

Slična navala u Križanke bila je i treće večeri, kada je najavljena akustično-vokalna glazba. Nastupila je jedna od najvećih zvijezdi portugalskog fada – Mariza. Prije nje je nastupila slovenska grupa Astorpia, čije ime je izvučeno iz imena Astora Piazzole. Nije riječ samo o reinterpretaciji starog argentinskog tanga, što je radio već i Piazzola, nego smo mogli čuti različita poigravanja ritmom tanga, kao u skladbi Ibarska milonga koju je komponirao Miloš Simić (violinist u Slovenskoj filharmoniji i vođa slovenske grupe Ethnodelia). Na duhovit način se poigrao ritmom tanga te ga ubacio u balkansku pozadinu. Da je ova kombinacija uspješna, potvrdila je i publika, koja je zavrištala čim je začula balkanski melos. Kratak i efikasan nastup je upotpunila i pjevačica Vesna Zornik (iz slovenske grupe Katalena), a scenski je nastup obogaćen prezentacijom tanga u izvođenju iskusnog plesnog para.

Nakon uspješnog uvodnog koncerta te večeri, slijedio je i nastup sâme Marize. Za neupućene – fado je sjetna oceanska svirka, šumeći blues o ljudskim sudbinama natopljenim osjećajem žalosti, ljutnje, patnje, čežnje, ljubomore i naravno, ljubavi i sreće. Iako klasični fado nalaže pjevanje u tamnoj odjeći uz pratnju akustične gitare i basa, u njemu se može naći i živahnih plesnih ritmova. Mariza je pripremila vrhunski koncert, spretno se snalazila u interpretacijama različitih stilova fada, plesno i živahno u veselijim ritmovima, a u najžalosnijim napjevima, koji prevladavaju u njenoj izvedbi, stisne glas do šapta i tišine. Ugodno smo bili iznenađeni takvim dramatičnim izvođenjem, kojeg je još naglašavalo izabrano osvijetljenje. A i Mariza je bila iznenađena našim zanimanjem za njenu glazbu, iako nas većina ne razumije portugalski. Mariza se zahvalila s čak tri bisa. U drugom izlaženju na bis nam je “poklonila” (kako se sama izrazila) pjesmu bez uključenog mikrofona uz pratnju dviju akustičnih gitara. Bio je to intimni nokturno samo za nas u auditoriju. Takvo “disanje fada”, kako sama kaže, uvlačilo nam se pod kožu, a da nas je Mariza potpuno osvojila govore njeni u trenutku rasprodani CD-i, koji su se prodavali u predvorju Križanki.

Upoznavanje kultura drugih naroda

I naravno, Druga godba ne bi bila to što je, već 23 godine, kad ne bi imala afričku večer. Njen je gost ovaj put bio Nuru Kane, senegalski pjevač i gitarist, koji se ubraja među najsamostalnije i specifične autore afričke svirke. Kane obično nastupa s peteročlanom grupom Bayefall Gnawa koju čine muzičari iz Alžira, Maroka, Senegala i Francuske, ali zbog kašnjenja s vizama alžirskih članova, suvereno su nastupili i bez njih, kao kvartet. Već njihova porijekla naznačuju kako je riječ o glazbi, koja spaja narodnu tradiciju saharske i podsaharske Afrike. Svojevrsnu afro-arapsku glazbu stvaraju na ozvučenim tradicionalnim žičanim instrumentima i udaraljkama (kalabaš, đembe), te je kombiniraju s ritmovima bluesa i reggaea. Tako smo čuli izuzetno dinamičnu glazbu, koja na momente zvuči rokerski, a na momente meditativno. Rezultat ovog koncertnog suočavanja publiku je digao na noge i završilo se s masovnim plesnim poskakivanjem i oponašanjem izvođača na sceni.

Sljedeći izvođač te večeri je bio Andy Palacio sa sedmeročlanim bendom The Garifuna Collective iz Belizea. Prvi put je u Sloveniju stigao netko iz te male države (nekadašnji Britanski Honduras). To je jedina srednjoamerička država u kojoj je službeni jezik engleski. A to je bit i smisao ovog međunarodnog festivala – omogućiti nam susret i upoznavanje kultura drugih naroda. Palacio nam je uz pomoć svog benda i  dva gosta vokala približio kulturu naroda Garifuna. Na sceni su bile tri generacije glazbenika, pripadnika porobljenih Zapadnoafrikanaca, koji su se naseljavanjem na obale Belizea, Hondurasa, Gvatemale i Nikaragve, povezivali s domorocima (Indijancima) i tako preživjeli kao manjinski narod već tristo godina. Njihovu glazbu potcrtava tvrda ritamska podloga bubnjeva i drugih lokalnih udaraljki uz pratnju zvukova na gitari i muškog pjevanja. Među nastupajućima je bio i najstariji živi izvođač garifune, 78-godišnji Paul Nabor. Sitan starčić se pojavio nekoliko puta na sceni, obučen u odijelo sa velikim šeširom i zapjevao nazalnim vokalom s Palaciom. Uzvici oduševljenja i odobravanja iz publike su šarmantnog starčića opustili, pa je u nekoliko navrata došao na scenu te uz specifično pjevanje kroz nos i zaplesao.

Raznolikost tajlandske glazbe

U popratnom programu su se premijerno na Drugoj godbi predstavili i Tajlanđani, Chulalong University Ensemble.To je bio prvi nastup neke tajlandske grupe u Sloveniji. Riječ je o sastavu kojeg su na Sveučilištu u Bangkoku, u okviru Odjela za tajlandsku glazbu, zajednički osnovali profesori i njihovi nadareni studenti. Cilj im je međunarodnoj publici predstavljati bogatsvo raznolikosti tajlandske narodne i klasične glazbe. Program je napravljen vrlo promišljeno, kroz radionice i koncerte. Njihov je nastup bio čak besplatan, a nastupili su na otvorenom, u prostorima Slovenskog etnografskog muzeja. To je bio pravi edukativni nastup – usput su nas učili kako i koje instrumente koriste, kako se žene dok plešu najviše koncentriraju na pokret rukama, posebno dlanova i prstiju, kojima izvode elegantne kretnje. Njihov nastup ne bi bio potpun kada ne bi i praktično podučili svoje učenike, pa je tako nas desetak iz publike pozvano da odsviramo dvije skladbe na njihovim instrumentima. Vrlo zanimljivo i poučno iskustvo. Tim nastupom započinje bogata i raznolika serija glazbenih susreta između Tajlanda i Slovenije.

Ovo je većina koncerata ovogodišnje Druge godbe, koji su se uglavnom događali u Križankama. Ponuda je, usprkos smanjenom proračunu, bila na zavidnom nivou i za to treba organizatorima biti zahvalan. Ovakav program svakako opravdava njihov cilj predstavljanja manje poznatih, geografsko udaljenih kultura i tradicija.