Bojan Koštić  

Povratak Satana

Ivica Čuljak, rođen 4. lipnja 1960., već krajem 70-ih godina dolazi na underground pank scenu kao član sastava Pogreb X. Nakon preuzimanja svog besmrtnog naziva Satan Panonski, kroz 80-e godine javlja se kao glasnik avetni, pjesnik anarhije, kaosa i smrti. Malo tko može pobiti činjenicu da je upravo Satan svojim likom i djelom postavio jednu novu pankersku paradigmu.

Poetika tjeskobe Pokušamo li opisati poetiku Satanovih tekstova, nailazimo na problem već pri odabiru prikladnih atributa: kažemo li da je Satan bio beskompromisan, zvučat ćemo mlako; kažemo li da je Satanova lirika “čudna” ili “bizarna”, gubimo iz vida onaj morbidni i jezivoproročki aspekt njegovih pjesama; kažemo li da je Satanovo djelo glas pobune i bunta, opet se nalazimo u problemu jer tako Satana svrstavamo u jednu ladicu, u jednu cijelu generaciju pobunjenih i buntovnih pankera, a Satan nije bio samo to. Nikako. U svakom slučaju, ne smijemo se zadovoljiti trivijalnim izrazima i frazama, već se moramo preseliti na rubni dio jezika i posegnuti za ekstremnim riječima. Možda to i najbolje opisuje Ivicu Čuljka – stvarao je jedan ekstreman (ili ekstremistički?) opus, vodio je ekstreman život (od njegovih legendarnih scenskih nastupa, boravka u umobolnici pa do rata), a tako je i umro: u svojoj 32. godini života poginuo je na vinkovačkoj fronti, u raljama rata.

Satan danas Točno 21 godinu kasnije, na datum Kečerove smrti 27. siječnja 2013., No profit records objavio je kompilaciju Oči u magli – Tribute to Satan Panonski dostupnu za besplatan download na web stranici izdavača. Na albumu je sudjelovalo 14 različitih izvođača koji su svojim obradama Satanovih pjesama odali počast jednom od najvećih pank pjesnika i performera na hrvatskom tlu.

Osim što kompilacija pruža presjek Satanovih albuma (Ljuljamo ljubljeni ljubičasti ljulj, Nuklearne olimpijske igre i Kako je panker branio Hrvatsku), također donosi i presjek aktualnih underground bendova na našim prostorima. Na kompilaciji sudjeluju i slovenski metalci Bleeding Fist, koji su se svojom obradom Satanove Hard Blood Shock možda produkcijski najviše približili izvornom zvuku, krvavom i sirovom. Njima se lako može pridružiti i žestoki E.N.D. sa svojom obradom pjesme Advokat, gdje gitare, ako se ne varam sedmožičane, zvuče kao da su štimane žiletom i upravo režu uši.

Treba spomenuti i nekoliko eksperimentalnih donacija ovom albumu. Instrumentalni band Zayn je svojim zanimljivim obradama zaokružio album snimivši intro (Slavica) i outro. Nadalje, Hesus Attor koji se, kako sami navode, odlikuje dadaističkim pristupom glazbi, obradio je pjesmu Odreži, nareži, zareži koja zaista zvuči bizarno i žestoko, veselo i oštro u isto vrijeme. The Karmakumulator je svojim eksperimentalnim/noise pristupom napravio zaista originalnu obradu pjesme Tiho/Bajka, koja zvuči više kao neki jezivi skit i savršeno se uklapa u album.

Od pankerskih snaga svoj su doprinos dali bjelovarski Petar Punk s legendarnom Satanovom pjesmom Iza zida (Čujem kako dijete plače tamo negdje iza zida. Zašto plače, što li mu je? ‘Ko li njemu nerve kida?), a najzrelije možda zvuče Pogreb X (što ne bi trebalo čuditi) svojom obradom pjesme DM s albuma Nuklearne olimpijske igre.

Ono što me veseli jest prisutnost stone bendova na kompilaciji. Tako možemo pronaći obradu pjesme Pogledaj mama krv benda Stonebride, koja je definitivno jedna od onih koja iskače iz kompilacije. Duboko, žestoko i jednostavno moćno – Stonebride definitvno zaslužuje pozornost. Na stone strani su se našli i zagrebački Cojones, koji produkcijski nisu zvučali kako bismo možda očekivali, ali pjesma Croatia uvelike pridonosi dinamici i zanimljivosti ove kompilacije.

Širenje prema drugim žanrovima Naime, ako pažljivo brojimo, vidimo da sam izostavio pet izvođača. Naravno, namjerno, jer smatram da oni zaslužuju posebnu pozornost. Prvo, to je Nina Romić, mlada kantautorica koja je snimila obradu Dječakove pjesme. Njen akustični intermezzo gotovo da presijeca album i funkcionira na čudan način: lagano prebiranje po veselim durovima; Ninin glas i Satanov tekst stvaraju zanimljivu simbiozu. Za svaku je pohvalu što se i jedna ovakva obrada našla na albumu.

Uz Ninu Romić, možda najzanimljiva obrada je ona od hrvatskih reggae predvodnika Brain Holidays Sound Sistem, koji su snimili pjesmu Oči u magli. Lagani dub ritam, duboke i mračne bas dionice i trube čine ovu obradu veoma infernalnom i satanskopanonskom, što se na prvo slušanje čini veoma neuobičajenim. Reggae, a mračno. Opet, za svaku pohvalu.

Pjesma Dragi sine moj u obradi Frakture mozga na svim razinama zvuči čvrsto i zrelo, a vokal daje jednu individualnu nijansu pjesmi. Taj zajebantski bend je s punim pravom na vrhu zagrebačke pank scene i, ako nije preodvažno reći, vjerojatno i regionalne.

Mladi koprivnički hardcore bend S.N.O.B. obradio je pjesmu Trpi kurvo koja je aranžmanski i produkcijski možda najuspjelija na cijeloj kompilaciji. Upravo svaki instrument zvuči izvrsno – od čvrstog basa, žestoko distorziranih gitara do bijesnog, urlajućeg vokala i snažnog bubnja. S.N.O.B. je inače za svoj album Earn your spine (dostupan na web stranicama RockLive udruge) pokupio mnoge odlične kritike kako domaćih, tako i inozemnih portala. Nije pretenciozno reći da oni donose  svjež glas na hrvatskoj hardcore i metal sceni.

Posljednji bend koji bih naveo, u stilu “šećer na kraju” je She loves Pablo. To je bend koji je svojim posljednjim albumom Burn and levitate pokupio najveći udio groovea na ovim prostorima. Čvrsti i beskompromisni stoner rock u svom najboljem izdanju i sukladno tome, njihova obrada Satanove Kad kletva hoće je jedna od najboljih koje ove kompilacija posjeduje.

Uz sve navedeno, nije teško zaključiti da Satan i danas funkcionira. I to ne u strogo pankerskim okvirima, nego pruža mogućnosti za širenje prema ostalim žanrovima. Dakle, iako ovih 14 bendova donosi širok spektar stilova, vjerno su prenijeli onu srž i mračnu poetiku Satanovih pjesama. Ako bih već morao dati neku ocjenu albumu, što nerado činim, dao bih mu izvrstan, bez previše razmišljanja.

Nova pank paradigma Par dana nakon objavljivanja albuma, održana je promocija istog u KSET-u. Veselio sam se promociji jer dugo nisam bio na nekom dobrom pank koncertu. Najavljeni su Petar Pank kao bend koji će svirati na promociji. U KSET-u možda dvadesetak pankera za koje sam mogao reći na prvi pogled da su – pankeri. Javio mi se onaj isti, čudan osjećaj kada sam prvi put čuo bendove kao što su Nula, Grob, Atentat ili Satan Panonski. Možda naivno od mene, ali s tim osjećajem se javila i želja da vidim ono što sam kao osnovno i srednjoškolac viđao na pank koncertima: razbijene flaše, tuča, krv i pogo. Neka me bilo tko nazove nerealnim, ali mislim da je to sasvim izvjesno za očekivati od koncerta koji odaje počast jednom od najvećih hrvatskih pankera i ekscentrika. Da iskoristim onaj bapski argument: “tako je to bilo u moje vrijeme”. Međutim, ništa od toga. Najviše pank na promociji je bilo upravo ono razvodnjeno KSET-ovsko pivo. Uz to, unutra se ne smije pušiti. Mislim, pank koncert bez dima je kao pornić na radiju. Jednostavno ne ide.

Uglavnom, kako se kaže, nije ni pank što je nekad bio. Iako je Petar Punk bio zadužen za svirku i atmosferu, moram priznati da te “atmosfere” nije bilo. Možda je samo bio takav dan. Kad sam izašao van da zapalim cigaretu, kraj mene su stajale tri pankerice, vjerojatno srednjoškolke. Slušao sam što pričaju: onda ti je on meni na fejs napisao ovo, ja njemu ono, a ona glupača meni ovo... I tako dalje. O tome ja pričam: to nije pank. Sreo sam ispred KSET-a gitaristu i glavnog pjevača benda S.N.O.B. koji mi je samo pijano odmahivao glavom: “Ovo nije pank, ovo nije pank... “

Sve me to navelo da pomislim kako se, eto, i danas stvara jedna nova pankerska paradigma, dvadesetak godina nakon Satana, još dok ni njega nismo uspjeli probaviti i razumjeti u pravom smislu. Uvijek ću pamtiti što mi je jednom kao osnovnoškolcu rekao gitarist sada više nepostojećeg hardcore pank benda Stench: “Pank je stanje uma”. U redu, možda i jest, ali kvragu, ako sam u KSET-u vidio dvije irokeze!

Razmišljao sam o tom novom panku kad sam nakon promocije izlazio iz KSET-a. Na izlazu sam sreo jednog svog starog prijatelja, inače izvrsnog studenta prava, ali prije svega zadrtog pankera i obožavatelja Satana Panonskog. Kad sam njega upitao što misli o mojoj novoj teoriji, samo je povukao dim i ljuto mi odbrusio u Satanovom stilu: “Jebem li ti majku, ne pričaj mi pred spavanje bajku o nekom novom panku!”