Pozitivno u najširem smislu riječi

Djelomično zahvaljujući opsadnom stanju koje je zavladalo Zagrebom u povodu Bushevog posjeta, a djelomično nekim drugim okolnostima na koje najčešće ne možemo utjecati, dogodilo mi se da propustim koncert grupe ST!illness koji se održao 5. travnja u Močvari, iako sam svakako željela uživo čuti bend koji me, na vlastito čuđenje, oduševio s, kako se to lijepo kaže, nosača zvuka. No, sretnim slučajem (u prijevodu: prijevoz, što je manji problem, i vozač, odnosno, vozačica, kojemu/joj nije problem provesti čitavu večer bez ijedne kapi alkohola, što jest malo teže pronaći. Dakle, hvala, Ana!), pružila nam se prilika posjetiti ne toliko udaljene Križevce.

A ondje se još jednom pokazalo da je ponekad gotovo sve u dobrom tajmingu. Naime, koncert je bio i obilježavanje trećeg rođendana križevačkog web-portala krizevci.info, što uvijek, manje ili više, samo pridonosi dobroj atmosferi. A rođendan je proslavljen veselo, uz odličan koncert. Za koji jesmo znali da će biti dobar, ali, valjda kao neka kozmička protuteža svim onim neugodnim iznenađenjima i razočaranjima, postoje i one situacije koje su još bolje nego što ste se nadali da će biti. Upravo je takav bio ovaj koncert.

Mješavina stilova

Promovirajući svoj prvi album Sve što znam o životu je... odabrao Đelo Hadžiselimović, ST!illness su odsvirali svoju mješavinu stilova (hip- hopa, reggea, junglea, duba, drum’n’bassa, gitara itd., itd.) u čije se opisivanje detaljnije ne bih ni pokušala upuštati. No, koju svakako treba poslušati, upravo zato što ovakvi opisi teško da mogu dočarati ono što sviraju ST!illness. I, što nije nevažno, kako to sviraju. Žestoko, nabrijano, veselo, iskreno, energično, pozitivno u najširem smislu riječi. Jer i jest smisao koncerata, odnosno svirke uživo, upravo u tome da vam nešto poznato zvuči još bolje nego s nekog “nosača zvuka”. Svirajući redom pjesme sa spomenutog albuma, koje se kreću u rasponu od naglašeno angažiranih do onih koje možda bolje opisuju izrazi poput više emotivnih i osobnih, dečki su poprilično podigli atmosferu kod većeg dijela publike koja je ugodno popunila klub, pa su se i nekoliko minuta nakon odsviranog bisa ipak još jednom popeli na binu i onom dijelu publike kojemu se nakon tako nečeg nikako nije odmah odlazilo priuštili nagradu za njihovo strpljenje i/ili upornost – otprilike petnaest (odličnih!) minuta, recimo to tako, “bubnjarskog” sessiona. Odličan dodatak i završetak svirke koja me samo potaknula da ih što prije čujem ponovno a preporučam i drugima da ih poslušaju, ako ništa drugo, s CD-a.

A kada negdje pročitate da ST!illness spominju uz TBF, nemojte pomisliti da to opisuje pokušaj kopije splitskog benda, nego samo da to ni približno ne opisuje glazbu koju sviraju ST!illness, jer se može govoriti eventualno o nekoj zajedničkoj početnoj odrednici, poput grada iz kojega ste. Pa ni to u ovom slučaju ne bi bilo sasvim precizno, jer je tek jedan član ST!illnessa iz Splita, točnije pjevač Yuri. Koji je zajedno s ostatkom ekipe u pjesmama kao što su Egoskopija, Vatra je đava ili legenda o trubadurima ili Banana Split itekako pronašao originalan izraz. Tekstovi pjesama su duhoviti, brzi, ponekad dojmljivo jednostavni, ponekad nekako više ispunjeni prkosom, nekad i gorčinom zbog stvari koje nas okružuju, onda emotivni zbog nekih drugih stvari, a uvijek stvarno uvjerljivi, onako kako su to neke rečenice u kojima se “nađete” kad ih čujete, iako to sami možda niste tako artikulirali. Ukratko, jako dobro.

Močvara u Križevcima

To se isto bez imalo sumnje može reći za ovaj koncert, koji je i dokaz da udruga K.V.A.R.K. nije baš sasvim slučajno odabrala upravo ovaj bend za proslavu rođendana. Svakako treba dodati da se u Klubu kulture koji vode redovito organiziraju i održavaju ne samo odlični koncerti, nego i razna druga događanja, radionice, filmske večeri, slušaonice... Imajući na umu da je danas u Hrvatskoj ne samo mnogo profitabilnije, nego i mnogo “lakše prolazi”, voditi obični kafić ili noćni klub s pevaljkama i/ili navodnim “zabavnjacima” nego klub koji promovira urbanu kulturu, uključujući i glazbu koju bismo takvom okarakterizirali, križevačkoj udruzi definitivno treba uputiti čestitke (i dobre želje “u daljnjem radu”). Naime, treba li isticati, i oni u tom radu nailaze na neke poteškoće, od kojih je jedna, recimo, nedavno u javnosti iznesen zahtjev da se udruzi trajno oduzme prostor Kluba kulture, i to nakon što je ugovor sklopljen s Gradom Križevcima produljen do 2008. godine, između ostaloga i zato što je nizozemska udruga koja je sufinancirala uređenja tog prostora za uvjet svoje donacije postavila i trajanje tog ugovora. Zvuči li vam to nekako poznato? Ako ne, prisjetite se da se i u priopćenju udruge koja vodi Močvaru kao jedan od razloga zbog kojih su odlučili (samo)zatvoriti taj klub ističe činjenica da je ne teško, nego gotovo nemoguće osmisliti i realizirati ikakav ozbiljniji program ako ne možete planirati dugoročno.