Pranje relikvija u Vatikanu

Torinsko platno nepažnjom oprano s crvenom majicom

VATIKAN – Torinsko platno, drevni komad tkanine za koji se vjeruje da sadrži lik Isusa Krista, a koji mnogi svećenici i pobožni ljudi smatraju jednim od najsvetijih relikata kršćanske vjere, nehotice je obojeno laganom nijansom ružičaste boje nakon što je oprano zajedno s crvenom majicom, izvori su izvijestili u utorak.

Sveti antikvitet koji neki drže istom onom odjećom u kojoj je pokopan Isus Krist, pronađen je 1354. Iako je tijekom stoljeća pretrpio oksidaciju i bio oštećen u požaru, ovo je prvi put da je platno oštećeno u nezgodi za vrijeme pranja.

“To što je platno dobilo nježnu ružičastu nijansu ni na koji način ne umanjuje njegovu svetost”, rekao je vatikanski glasnogovornik, kardinal Giovanni Lajolo tijekom novinske konferencije na kojoj je bilo riječ o duhovnim posljedicama bojenja platna. “Ono je i dalje svevremenski simbol patnje nevinih.”

Vatikan je naglasio da se ništa neobično nije dogodilo platnu tijekom početnih priprema za njegovo redovito mjesečno pranje u Rimu. Po običaju, treće nedjelje u mjesecu taj relikt od neprocjenjive vrijednosti koji se čuva u kraljevskoj kapeli katedrale Sv. Ivana Krstitelja u Torinu u Italiji, izvađen je iz svoje hermetički zatvorene škrinje od neprobojnog stakla te naguran u blagoslovljenu papinsku vreću za prljavo rublje, nakon čega je uz pratnju Švicarske garde prenesen u Vatikan bez ikakvih incidenata.

Prema Lajoli, do štete je došlo zbog toga što papa Benedikt XVI., na kome je tada bio red da opere vatikansko rublje, nije primijetio da je potpuno nova žarko crvena majica Hanes Beefy, koja pripada kardinalu Angelu Sodanu, stavljena u blagoslovljenu mašinu za pranje rublja, svetu perilicu Whirlpool.

Papa je zatim počeo ubacivati hrpu bijelog rublja, uključujući i Torinsko platno, shvativši što se dogodilo tek kada se vratio da izvadi sveti artefakt, koji se uvijek suši na žici.

“Njegovu je Svetost omelo ribanje tvrdokorne mrlje od Kristove krvi iz mitre kardinala Nicore”, rekao je Lajolo. “Ne kažem da je to njegova pogreška. Papa je i dalje nepogrešiv. Moramo imati na umu da je sve ovo dio velikog Božjeg plana.” “Tko smo mi da dovodimo u pitanje ili odbacujemo putove na koje Gospod djeluje preko našeg rublja?”, nastavio je Lajolo.

Crkveni su dužnosnici izjavili da mrljanje platna nije ni na koji način posljedica nemara Vatikana. Istraga tog slučaja pokazala je da je deterdžent za pranje rublja propisno blagoslovljen prije korištenja te da sveti omekšivač vode koji je ugrađen prošlog ljeta savršeno funkcionira.

“Ne smijemo si dopustiti da padnemo u očaj. Kao grješnici, svi imamo mane i moramo tražiti oprost samo u Bogu”, rekao je Lajolo, koji je kasnije natuknuo da je šteta koja je nanesena platnu vrlo vjerojatno Božji odgovor na grijehe svijeta, naročito homoseksualnost. “Kao što nas Krist uči, neka onaj koji nikad nije previše uštirkao, stisnuo ili rasparao svoju odjeću baci prvi kamen.”

Iako je promjena boje Torinskog platna šokirala brojne katolike, ovo nije prvi put da je sveti relikt oštećen. Godine 1983. nekoliko je dijelova Isusova Križa namočeno vodom nakon što su korišteni kao podmetači tijekom rođendanskog slavlja pape Ivana Pavla II., a 1572. zglob Sv. Olafa slučajno je bačen s tanjurom polupojedenih pilećih krilaca.

Od incidenta s Kristovim posmrtnim platnom, Vatikan istražuje moguće načine da tkanini vrati prvobitnu boju.

“Ne bismo željeli upotrebljavati nagrizajuća sredstva za čišćenje iz straha da ne obojimp sveto platno u bezbožnu svijetlo narančastu boju”, rekao je Lajolo. “I dalje ćemo u Bogu tražiti sveto vodstvo u vezi s čistoćom i krepošću korištenja izbjeljivača koji čuva boje.”

Nastavnikov smisao za humor očituje se u testovima s višestrukim odgovorima

UNIONTOWN, Pennsylvania – Većina pedagoga smatra testove s višestrukim odgovorima mogućnošću za ubacivanje točnog među tri ili četiri druga vjerojatna odgovora. No, to nije slučaj kod nastavnika iz srednje škole Toma Campbella (47), koji učenicima prvog razreda već 11 godina predaje povijest, a popularnim se testovima koristi ne samo kako bi podučavao nego i kako bi razveselio učenike svojim neobičnim smislom za humor.

“Što je Veliko Buđenje?” glasi jedno od pitanja iz Campbellova najnovijeg testa. “a) Kava i pecivo, b) Naziv za večernji radio program, c) Daj, mama! Pusti me da spavam još samo pet minuta!, ili d) Dramatična duhovna obnova u angloameričkoj povijesti?”

“Točan odgovor je D”, kaže Campbell susprežući cinični smiješak. “A ponudili ste im opciju kava i pecivo. Kužite?”

Premda je to teško zamisliti, ta duša razreda nije oduvijek sastavljala ispite na tako zabavan način. Campbell tvrdi da je tek 2001., kada je napunio 40 godina, počeo osjećati kako ga guše standardni strogi testovi te je odlučio krenuti manje konvencionalnim putom.

“Nikada neću zaboraviti onaj prvi šaljivi odgovor”, rekao je Campbell. “Pitanje je glasilo ‘Rekonstrukcija se najbolje može opisati kao…’ Odlučio sam ponuditi kao jedan od odgovora, mislim da je to bio odgovor C, ‘ono što se nikad neće dogoditi našem urušenom školskom gledalištu’. Cijeli sam se dan brinuo hoće li djeca pomisliti da je to neprikladno, ali čim sam začuo hihotanje u dnu učionice, znao sam da imam dara za takve stvari.”

Zbog šaljivih odgovora poput tog, netko bi mogao pomisliti da je gospodin Campbell duhovit i u svakodnevnoj interakciji s drugim ljudima ili da ga se u svijetu izvan testova smatra šaljivdžijom. No, sudeći prema izjavama njegovih prijatelja, kolega profesora i članova zbora u kojem pjeva vikendom, to ne može biti dalje od istine.

“Tom je tih čovjek”, rekla je učiteljica matematike iz škole Uniontown Gale Halfhill. “Većinom se drži za sebe. Ponekad ga vidim kako razgovara s drugim učiteljima u zbornici, ali ne sjećam se da je ikad rekao išta duhovito.”

Campbell spremno priznaje da su se njegovo suzdržano vladanje i krajnja sramežljivost neznatno promijenili od doba djetinjstva. Ta plahost, međutim, odmah nestaje kada Campbell sjedne i počne sastavljati svoje testove s višestrukim odgovorima, proces koji opisuje kao oslobađajući i jedini trenutak u kojem ima dovoljno samopouzdanja da dopusti svojoj pravoj osobnosti da zablista u punom sjaju.

“Trebali biste riješiti neki od mojih testova da biste shvatili moj smisao za humor”, rekao je Campbell, koji smatra da je tijekom svoje učiteljske karijere zbio više od 5000 šala od kojih su sve bile dio nekog testa. “Prije oko četiri godine učinio sam pogrešku rekavši jednom od drugih učitelja da sam ponudio Billyja Crystala kao mogući odgovor. On to i nije baš shvatio, ponajviše zato što ljudi jednostavno ne razumiju da i ja mogu biti poprilično nagao i lud, tako reći.”

“Sama pomisao na to da bi Billy Crystal mogao biti jedan od ljudi koji su jahali s Paulom Revereom (slavnim tekličem iz doba Američke revolucije, op. ur.) zaista je smiješna”, Campbell nastavlja. “Vidite, on se rodio u 20. stoljeću, tako da je, osim ako ne može putovati kroz vrijeme, krajnje nemoguće da je uopće sreo Paula Reverea, a kamoli da ga je pratio na njegovu epskom putovanju.”

Kako sam Campbell kaže, “djeca u mom razredu počela su očekivati ne samo da će nešto naučiti, nego i da će se dobro nasmijati”.

Još je jedan odgovor iz testa koji je Campbell sastavio jednako skandalozan. “U kojem se vremenskom periodu odigrao Građanski rat? a) 1861.-1865., b) 1862.-1867., c) 1863.-1868. d) Spustite svoje olovke i zapjevajte ‘Sretan rođendan, Jimmy’.”

“Nema ništa loše u tome da se ponekad malo zabavite”, kaže Campbell.

No, samo zato što njegovi tekstovi obično sadrže oko 45 šaljivih odgovora, ne znači da je Campbellu potrebno manje vremena da ih sastavi. Upravo suprotno. Campbell tvrdi da provodi od dva do deset sati sastavljajući, prepravljajući i pumpajući svoje testove, pazeći na to da svaki šaljivi odgovor na neki način poveže s pitanjem. To je žrtva koju je iskusni pedagog spreman podnijeti.

“Mogao bih se i opustiti i postaviti učenicima osam do deset tema za pisanje eseja”, kaže Campbell. “Ali smatram kako bih time samo učinio medvjeđu uslugu svojim učenicima.” Campbell nadalje dodaje: “Osim toga, u testove s višestrukim odgovorima mogu ubaciti više šala.”

Zasad njegovi učenici cijene uloženi trud. “Svi vole satove profesora Campbella”, tvrdi 14-godišnja Tara Stern, koja ove godine redovito dobiva visoke ocjene iz povijesti, unatoč tome što i nije “baš neki učenik”. “Njegovi luckasti odgovori omogućuju nam da lakše prepoznamo točne.”

S engleskoga prevela Maja Klarić