Pratitelj pratitelja ili Povratak Pynchona

Federalni istražni biro (skraćeno FBI-a) tijekom 50-ih i 60-ih godina, pratio je i istraživao živote mnogih ljudi u Americi pokušavajući otkriti da li ti ljudi na bilo koji način sprovode antiameričku djelatnost.

Jedan od tih praćenih ljudi bio je i Thomas Pynchon, kontroverzni američki pisac koji je poznat po svojoj tajanstvenosti. Naime, nakon svog prvog romana, pod nazivom V. (1963), Pynchon se povukao iz javnog života i nitko točno ne zna gdje živi. Njegova djela se i dalje normalno publiciraju, ali autoru se više ne može ući u trag. Na koricama publiciranih knjiga Pynchon svoju tajanstvenost objašnjava time kako ne želi da njegov život odvlači pažnju od njegovih radova.

Tek nedavno otkriveni dokumenti FBI-a o praćenju Pynchona dovode u vezu razlog njegova povlačenja iz javnosti…Izgleda da je Pynchon shvatio da je praćen i jednostavno se odlučio sakriti…

Izgleda da tu neželjenu stvarnost, “stvarnost” koju mu je FBI nametnuo, Pynchon obilato koristi u svoja dva romana The Crying of Lot 49 (1966) i Gravity’s Rainbow (1973), koji su prepuni elemenata zavjere, tajnih društava, paranoje i sl.

Bacivši samo letimičan pogled na već navedene dokumente FBI-ja, koji se odnose na praćenje slavnog pisca, shvaćamo da su, kao što je već uobičajeno za tu vrstu dokumenata, stranice i stranice prepune uobičajenih Pynchonovih aktivnosti – kao što su: npr. gdje je Pynchon u određeno vrijeme bio, s kim se susreo, kada je išao u trgovinu, kada je išao u kino i sl. Kažemo, stranice i stranice su prepune takvih podataka a tek par stranica odnosi se na Pynchonovo književno stvaralaštvo…

Među tim stranicama otkrivamo pravu dragocjenost za književne sladokusce, dragocjenost koju u nekoliko rečenica prenosimo i ovdje…

Ovo su izvadci iz izvornih dokumenata FBI-ja koji su nedavno objelodanjeni u američkom tisku…

 “14. lipnja 1958. Strogo povjerljivo…

Navodno za potrebe studija književnosti, danas u 14.00 sati, Pynchon je iz sveučilišne knjižnice na Cornellu posudio sljedeće knjige francuskog romanopisca Alaina Robbe-Grilleta:

Gume, u izvorniku Les Gommes, žanr: beletristika, u Francuskoj tiskan 1953.

Promatrač, u izvorniku Le Voyeur, žanr: beletristika, u Francuskoj tiskan 1955.

Ljubomora, u izvorniku La Jalousie, žanr: beletristika, u Francuskoj tiskan 1957.

U leksikonu o stranim piscima stoji, navodim, da je kritika Robbe-Grilleta proglasila vođom i teoretičarom novog romana.

To “vođom” treba posebno ispitati. Možda se radi o teškom ljevičaru i komunisti? Pomno pročitati romane. Doznati tko je Pynchona uputio na Robbe-Grilleta?!!”

 Malo dalje stoji nadnevak od iste godine, donosimo kratku bilješku:

“Nesuvisle brbljarije… Knjige francuskog autora ne mogu se uhvatiti ni za glavu ni za rep! No, Pynchon ih iz nekog razloga pročitava, očito je nešto našao u njima, čak ih je produžio da bi ih mogao što duže čitati… I dalje istraživati tu vezu…”

 Jedan od zadnjih nadnevaka tih neslavnih dokumenata o praćenju Pynchona datira iz 1965 godine. Te godine agenti FBI-a već dvije pune godine pokušavaju ući u trag Pynchonu, ali bezuspješno…FBI-a pokušava «likovati» kroz jedno od svojih zadnjih «otkrića» o «bizarnom piscu» kako su ga na nekoliko mjesta u dokumentima nazvali agenti koji su ga pratili…

 “28. prosinac 1965. Strogo povjerljivo…

Napokon! Upornost se isplatila… Napokon je pronađena veza…

Pynchon je nedavno u časopisu Esquire objavio priču pod sljedećim naslovom:

The World (This One) The Flesch (Mrs Oedipa Maas), and the Testament of Pierce Invertary. Obratite pažnju na ime glavne junakinje iz priče… Oedipa…

Roman Robbe-Grilleta Gume, koji je Pynchon čitao 1958., donosi nam sljedeći sadržaj:

U gradu koji po brojnim kanalima i bulevarima podsjeća na Amsterdam navodno je ubijen ugledni profesor Dupont. Iz glavnog grada policijska centrala šalje posebnog agenta Wallasa da na licu mjesta istraži slučaj. Pošto Wallas uzalud pokušava ući u trag Dupontovim ubojicama, on točno dvadeset četiri sata nakon dolaska u grad odlazi u Dupontovu kuću vjerujući da će se ubojica vratiti na mjesto zločina. Suočen s nepoznatim posjetiteljem, Wallas puca i ubija neznanca. Zapravo ubija Duponta koji ranije nije bio ubijen, nego se sada vratio kući po neke dokumente… Iz raznih aluzija u toku romana razaznajemo da je Wallas zapravo ubio svog oca…

U jednom trenutku Wallas odlazi u knjižaru da kupi gumu za brisanje – po tome i naslov romana. Tražeći određenu gumicu, Wallas se ne može sjetiti imena tvrtke ali zna da su u sredini slova di što odgovara francuskom Oe-di-pe…

Ponovo dolazimo do te riječi koja je dakle strategijski već davno prije upotrijebljena ali od stranog autora s drugog kontinenta, riječ koja ne bi ostala primijećena da je sada nije ponovo javno upotrijebio Pynchon u svojoj priči. Što nam to govori?

Kategorički tvrdim – kroz svoju priču Pynchon na stari kontinent vraća tajni kôd koji je dobio od Robbe-Grilleta! Nadalje čvrsto vjerujem da je Pynchonov književni rad tajni kôd kojim se povjerljivi američki podaci iznose iz države… Sav njegov rad je tajna poruka za Europu i šire… Sada to treba samo dokazati i spriječiti… Ponavljam… Spriječiti!”

 Ne samo da Pynchonu nije ništa dokazano niti je njegov rad sprječavan, osim već navedenih naslova Pynchon je objavio i zbirku priča Slow Learner (1984) te romane Vineland (1990) i Mason & Dixon (1997), nego je i nedavno sama američka javnost oštro osudila pretjeranu “revnost” koju je FBI iskazao pri praćenju Pynchona i ne samo njega…

 Ironija sudbine je u tome da ono što nisu uočili književni teoretičari, dovode u vezu ljudi koji nisu ni znali koje su dragocjene podatke otkrili i koliko su time zadužili teoriju književnosti. Možda se ovdje radi o čistoj slučajnosti... No, možemo pretpostaviti da je Robbe-Grillet svojim romanima stvarno utjecao na Pynchonov rad… No, isto tako, ostavimo da se time dalje bave oni koji i jesu zaduženi za to, već navedeni teoretičari književnosti, i tko zna, možda u svemu tome otkriju još neku dublju vezu… Tko zna?

 Nas možda više veseli jedna druga, izuzetno draga vijest…

 Naime, sada kada je sve objelodanjeno, kada je otkriven pravi razlog Pynchonova povlačenja iz javnosti, šuška se da bi se on iz dugogodišnjeg izbivanja, iz dugogodišnje izolacije mogao vratiti normalnom životu…

 

 Iskreno se nadamo se da će biti tako…

 I što reći za kraj, nego…

 (OE – DI - PE…)