Precrtano

naslov

najskuplje isklesana

slova

su po nadgrobnim pločama

idu po lev*, lev i pedeset svako

cijena varira

prema agenciji

ili na kakve naletiš

izdubljuju ti ime

ne udubljuju se više

to je dovoljno

da te upozna Ona

svjedočanstvo da te je bilo

jer ti na kraju ono ostaje

zato su i pjesnici

nekrofili

(*lev – bugarska valuta)

pod crtom

još pri

posvećivanju

ritual i krsni list

sam poželjela

da sam ja napisala tu knjigu

sadržaj me se također dojmio

jasnoćom iskaza

sama realizacija

poredak i neke duhovite fraze

dugo sam tražila svoje ime

na koricama

ali umjesto njega krupnim je slovima urezano

autore smo zakopali pod crtom

okupljanje ožalošćenih

17.00 sati na 7. stranici

precrtano

pokidana i razbacana

na podu odjeća i knjige

listovi dnevnika

uz spavaćice

sve nešto nedostaje

kako god da ih složiš

namještaš uređuješ

otpočetka oni su lišeni

i koliko god da ih popravljaš

ostat će nepopravljeni

osim toga su i hiroviti

nedosljedni

neoprezni

vrte se tamo-vamo

preskaču redove

paranoično živčane

od zapare se guše

i tebe će umiješati

za badava

zar takve stihove pišem?

hod

kad sam ogrebala

obje noge

uspjela sam se spotaknuti na ravnom

kad sam izbrisala folder

jednim dodirom

i jednom riječju

i jednom šutnjom

nikada neće biti isto

a uvijek će se netko naći

tko će upitati za smisao

što ima s ispitima

jesi našla posao

što ima s muškarcima

ja se osmjehujem glupavo

jer znam nema ništa

ništa nema – kažem

dajem petama vjetra

i gacam po lokvi

s obje noge

oglas

traže se tekstovi

prednost imaju pjesnikinje

s velikim talentima

i porukom intimnog

karaktera

ili dok jedna ruka

drži olovku

druga da ne zna

kako to radi

znakovi

dok zamjenjujemo

latinicu ćirilicom

mijenjamo identitete

podešavamo se prema programu

vremenskoj prognozi žiriju

i drugim neizbježnim situacijama

na majmunicu smo prešli

ne bismo li se razumjeli

regresirali smo restartirali

sad čekamo bananu

da nastavimo

vegetirati

označavati se

kako već znamo

i izvoditi

naše majmunarije

Prijevod: Ksenija Marković

Kamelija Spasova rođena je 24. travnja 1982. u Sofiji. Na sofijskom Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski završila je Bugarsku filologiju, a tamo je i magistrirala na Katedri za teoriju književnosti. Suosnivačica je art grupe Usta, koja nastoji vizualizirati, nazivati i izgovarati umjetnost mladih autora. Tijekom 2005. radila je kao urednica u časopisima Knjige danas, Trag, Altera,alteraAkademika, Književne novine, kao i u zbornicima za kritiku i humanistiku. Godine 2004. osvaja Nagradu prof. Veselsa za znanstveno djelovanje u području filolologije. Osvojila je i nekoliko nagrada na nacionalnim natječajima za poeziju: nagrade Nikole Vapcarova, (Bansko, 2004), Penjo Penjev (Dimitrovgrad, 2005) i Veselin Hančev (Stara Zagora, 2006). U koautorstvu s Marijom Kalinovom osvaja prvu nagradu na IV. nacionalnom natjecanju za esejistiku Cvetan Stojanov (2007). Trenutačno radi kao urednica u Književnim novinama i doktorantica na Katedri za teoriju književnosti na sofijskom Sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Autorica je zbirke poezije Parcela No.17.