Prelijevanje susjedstva

Rat i poraće na prostoru bivše Jugoslavije izrazito su zanimljivi (sudeći prema dosad prevedenim djelima) piscima susjedne Mađarske. Sandor Majoros, dobitnik godišnje nagrade za roman Umrijeti kod Vukovara, bio je potresen situacijom u kojoj nije izabirao samo literarnu temu nego i životni put u progonstvo iz rodne Vojvodine. Oko središnjeg simbola od samog početka ratnog sukoba, Vukovara, gradi prozu punu simboličkih vertikala koje su duboko oslonjene na Uliksa (mitološkog i literarnog). Peter Zilahy za svoj rječnik pojmova Od abecede do žirafe inspiriran je onime što većina vidi kao poraće dok je za Srbiju rat, a pripada NATO-ovim bombardiranjima i studentskim nemirima. Nasuprot Majoroseve ozbiljnosti, Zilahy je pisac koji na sve teme pokušava gledati s dozom humora i opuštenosti, pa zbivanja o kojima se odlučuje pisati postaju pitanje svih drugih samo ne onih koji u njihovu kreiranju sudjeluju. Svojevrsna zapanjujuća lakoća postojanja i viđenja, koju je možda moguće shvatiti kao putovanje u susjedstvo u kojem se događa akcija dok je doma tako obično, prepoznatljivo, svakidašnje i dosadno. To je žal za ljetovanjem jer je nezgodno ljetovati u ratu, ali neki provodi uvijek su mogući dok “susjedu crkava krava”. Ma kako bile različite, knjige su to kroz koje mađarski književnici govore o osobnom iskustvu i inkorporiranosti u ono što može biti susjedstvo ili domovina, govore o povijesti koja je s njima i u njima podjednako mijenjala granice da senzibilizaciju te teme itekako mogu proširiti u literaturi.

L?szló Darvasi na sredini je čitljivosti i osjećajnosti između spomenute dvojice autora. Ciničan i poetičan, on rat vidi kao košmarno stanje duha i zbivanja, stanje u kojem je teško prepoznati čovjeka jer se njegove mogućnosti preobrazbe i njegova lica u vremenu tako često transformiraju da ih on kao nova, drukčija ili puninom dorađena “vuče” iz priče u priču. U tom smislu njegovo je djelo zbirka priča koje bi lako bilo pretvoriti u romanesknu cjelinu ili scenarij, zbirka slika i nemira kojim dominiraju žene i nesreća koja ih sustiže, junakinje čudnih imena (Milenka Carica i treća joj kći Petruša, Pamela Krv, č. s. Veronika Schwarz, Patra Xandra, Rozalija Fugger-Schmidt, Melinda Pipo, Barbara Berlin, Zaira Arbanasi, Ljubiša Babusov, Baba Franciška, Eva Dubrovnik, Emilija Kastya, Ana-Marija Mohács) kojima uvijek raste barem jedno anđeosko krilo, bez obzira gdje obitavale, pa bio to i bordel, svratište na granici gdje “duše i tijela mijenjali su vlasnike u tim zadimljenim i ljudskim zadahom ispunjenim prostorijama”. Ponekad kao da su “ispali” iz stripa radeći svoje čudesne “povijesne” poslove, primjerice Patra Xandra, bez nogu, u drvenim tačkama domaće izrade možda “broji zateturale i opljačkane stope svoje subraće”. Lik iz jedne priče u drugoj je nečije sjećanje, predak, potomak ili pak lice na etiketi vina; posvemašnje prepletanje koje je uvijek tamna strana svijeta. Darvasijev svijet prostor je i vrijeme nemira, košmara, svijet jedne jedine strane – pogrešne.

Često pišući u prvom licu, autor se predstavlja raznim, redovito simboličnim imenima (Bog Dan, Rada Hand, Gott, Wolf, Saša Grab – u značenju Grob, Bobar, Mihail Dobri i sl.), često iz prvog lica jednine prelazeći u treće lice i tako podcrtavajući shizofreniju stanja koje stalno mijenja oblike ali ne i rezultat.

Darvasi piše košmarne priče o ljudima koji su “znali da za rođenje legende nije potrebna glad – potreban je grijeh”, piše kroz govor simbola i jezikom konstruiranim za taj govor. Njegov balkanski travnati glazbenik mutan je čovjek mutnih poslova, čistokrvni izbjeglice ljudi “koji djeluju na nebo”, uvijek gladni, ljudi koje neki drugi “uvijek istovare na pola puta”, glas unutrašnje slobode ali i nemira je Radio Gilbratar, a posebno je kompleksan pojam jakulevskih iskapanja. Kopač ili iskopina, čovjek uvijek nosi nešto sudbonosno, ali rijetko uzvišeno jer prečesto zaboravlja “da je sudbina zadatak u kojem smo mi samo jednadžba, odnosno radnju ne rješavamo mi sami, samo je pretrpimo”. Zato je, prema Darvasiju, rat rezultat zaborava. Njegovo prozno djelo Nabaviti ženu pobuna je protiv tog zaborava.