Preoblikovanje Quingpua

Svi putevi danas vode u Peking. Ili Šangaj. Odnosno, tako se barem čini iz razgovora s arhitektima iz cijelog svijeta. Gotovo svaki arhitekt danas radi u Kini ili pokušava tamo dobiti projekt. Velike tvrtke, mlade tvrtke, Amerikanci, Evropljani, Japanci – svi oni imaju kineske vize u svojim putovnicama. Jednako tako kineski arhitekti putuju za L. A., New York, London i Berlin kako bi se upoznali s novim arhitektonskim kretanjima.

Kineska predgrađa

Proteklih su desetljeća nemilosrdni pritisak rasta stanovništva, osiromašenje resursa, kao i uništavanje okoliša doveli u pitanje funkcioniranje suvremenog grada. Arhitekti su pak optimisti po prirodi profesije, te graditi znači imati viziju budućnosti. Kineski urbanisti i arhitekti su danas prvenstveno usmjereni prema novom urbanom razvoju potaknutim velikim ekonomskim procvatom kojeg Kina trenutno doživljava. Četrdeset kilometara sjeverozapadno od centra Šangaja, nalazi se predgrađe Qingpu koji izgleda zapušteno u odnosu na glamurozni centar Šangaja kojim dominiraju nepregledni tornjevi. Šangaj je od početka devedesetih krenuo putem visokogradnje i urbano-razvojnih zona čime se nastojalo privući high-tech kompanije.

Qingpu je, pak, s druge strane poznat po svojim prirodnim ljepotama (vodeni kanali) koje se koriste za transport već stoljećima. Qingpu je pak nedavno dobio veliki priljev stranog kapitala putem multinacionalnih kompanija kao što su Dupont, Honeywell i Hitachi, s tvornicama lake industrije, i sad je urbano tkivo spremno za “injekciju” arhitektonskog modernizma.

Za razliku od prosječnih kineskih predgrađa, koje odlikuju bezvrijedne zgrade čije su fasade obložene bijelim pločicama te utilitarne kuće od cementa, Qingpu se ističe zahvaljujući svojim prirodnim ljepotama, blizini urbanoj jezgri kineskog najbogatijeg grada kao i njegovom gradonačelniku Jiwei Sunu.

Sve je započelo 2002., kad je Sun, koji je bio predsjednik komiteta za gradnju Luwana – središnjeg distrikta Šangaja, promoviran da radi za Qingpu distrikt. Gradonačelnik Sun je osmislio razvoj Qingpua kroz sustainable menadžment s obzirom na to da statistike predviđaju rast grada s 250.000 stanovnika na pola milijuna stanovnika do 2020. godine. “Qingpu je nekad bio udaljeno predgrađe, a danas je važan satelitski grad” – kaže Sun.

Osim što je poznat po svojim plovnim kanalima, Qingpu – područje od 7,298 četvornih milja koji tlocrtom podsjeća na oblik leptira, još donedavno je bio dom za mnoge državne tvornice koje proizvode sve – od soje do cementa. No tranzicija Kine prema marketinški orijentiranoj ekonomiji uvjetovala je prestanak rada mnogih tvornica. U međuvremenu su ostali dijelova Šangaja koji nisu počivali isključivo na državnoj ekonomiji, doživjeli veliki procvat.

Budući da je zaostajao u razvoju za drugim predgrađima, Qingpu može učiti iz pogrešaka u prethodnom urbanom planiranju, kaže Sun. “U centralnom Šangaju urbani razvoj se zbio jako brzo. Urbanisti su odbacili mnoge stvari, rušeći stare zgrade s povijesnom vrijednošću a da pritom nisu pridavali estetsko značenje arhitekturi” – nastavlja Sun.

S obzirom na to da je izgledno da će se stanovništvo Šangaja udvostručiti, gradonačelnik Sun zapravo treba stvoriti novi grad, koji je vlada nazvala Qingpu Novi Grad. Oko 22 četvorne milje zemlje predviđeno je za tvornice multinacionalnih kompanija. Nadalje je predviđeno oko 10,8 milijuna četvornih stopa za gradnju novih rezidencija. Sun također želi uljepšati povijesni Qingpu, područje usitnjeno plovnim kanalima i knick-knack trgovinama, angažirajući međunarodne arhitekte da dizajniraju nove hotele i trgovine.

Sačuvati prirodne kanale

Bitan cilj koji je ostvaren unutar nove gradnje i revitalizacije je da je “prirodni oblik zemljišta očuvan”, kaže Sun. “Želimo očuvati i zadržati netaknutim sve kanale.” U planu urbanog razvoja distrikta je i sustav gradskog transporta na plovnim kanalima – poput Venecije, i to za potrebe lokalnog stanovništva i turista. Arhitektonsko-urbanistički razvoj Qingpua se razlikuje od ostalih kineskih gradova, jer je uspio privući međunarodne arhitekte da grade javne zgrade, i to škole, vladine urede, crkve i vrtiće, te time postao simbol grada koji poklanja iznimnu pažnju i važnost sferi javnog života.

Distrikt zapravo nema posebna financijska sredstva za angažiranje arhitekata na javnim projektima (iako se procjenjuje da troši više od 610 milijuna američkih dolara), no Sun je uspio privući međunarodne arhitekte davajući im određenu umjetničku slobodu što je potonjima omogućilo alternativna rješenja za dizajn i urbano planiranje. Arhitekti koje je Sun angažirao uključuju imena poput: Jacques Ferrier (Francuska), Sancho-Madridejos (Španjolska) i Kunyan Deng (Tajvan).

Jedan od arhitekata koji je preuzeo glavnu ulogu u urbanom razvoju Qingpu je Qingyun Ma, koji ima vlastitu tvrtku u Šangaju (MADA s.p.a.m). Iako se specijalizirao i usavršavao u Americi, Ma kaže: “Nakon što sam se vratio u Kinu prestao sam biti modernist te otkrio privlačnost povijesti i povijesnih vrijednosti”.

Ma je uspio dobiti nekoliko projekata u Qingpu poput Qiao Zi Wan, ili most u zaljevu Bending koji je smješten na ovalnom komadu zemljišta okruženom kanalima. Trenutačno je to napuštena rezidencijalna četvrt, no zemljište je raščišćeno kako bi se oslobodio prostor za trgovačku četvrt s pješačkom zonom. Četvrt je smještena pokraj parka i hrama sagrađenog za vrijeme Qing dinastije (17.-18.stoljeće), a izazov je bio da se “uvede nešto novo u povijesni ambijent”, kaže Ma.

Sljedeći Maov inovativni projekt je otok Thumb, gradski centar koji plovi na jezeru. Oslobođen odgovornosti da se bavi poviješću ovdje, Ma je dizajnirao strukturu koja se sastoji od 2 zgrade koje se protežu i spuštaju kao dva staklom obložena brežuljka. Krov kompleksa, koji podsjeća na dva kotrljajuća brežuljka služiti će kao javni park. Stojeći na vrhu napola završenog kluba, Ma kaže: “ Volio bih da ljudi ovdje prakticiraju tai-chi.”

Uključiti povijesni kontekst

Američki arhitekt Benjamin Wood, iz tvrtke Wood+Zapata, bio je privučen Qingpuom jer je, kako kaže, dobio “zeleno svijetlo” od australskog investitora –tvrtke SPG da kreira svoju vlastitu viziju rezidencijalne četvrti – ali bez ulaznih vrata. Upravo završivši high-profile projekt u središnjem Šangaju koji je nazvan Xintiandi, Wood je prebacio svoj fokus na Qingpu kako bi sagradio kuće, vile i apartmane s urbanom jezgrom od nekoliko starih farmerskih kuća koje su pretvorene u kulturni centar. “Ovo je način preobrazbe urbane tipologije i to na primjeru vernakularnoga grada na vodi s čistim modernističkim linijama” – kaže Wood.

Zaista, veći dio gradnje Qingpua danas uključuje ono što već postoji, tj. povijesni kontekst. Španjolska projektantska tvrtka Sancho-Madridejos dobila je narudžbu da izradi kršćansku crkvu, što je rijetkost u Kini, i to u futurističkom stilu s oštrim linijama. Skoro dovršeni javni vrtić kineskog arhitekta Yichun Liu, koji obuhvaća 15 blokovskih učionica od kojih je svaka s dvorištem, tradicionalni element kineske kuće izveden je na netradicionalan način, no opet oslanjajući se na tradicionalne elemente.

Općenito, većina je kineskih gradova preuzela auru New Yorka u smislu vertikalne ekspanzije dok istovremeno poprimaju zastrašujući “mastodontski” izgled koji negira kontekst povijesti i njegova naslijeđa. Njihova urbana jezgra se rapidno mijenja a da se pritom gube prepoznatljive strukture konteksta ili bilo kakve asocijacije na prošlost. Time identifikacija istih gradova postaje gotovo nemoguća, kao što je u slučaju Hong Konga koji je prije prepoznatljiv po svojim crvenim brodovima na poznatim turističkim razglednicama nego po svojim gigantskim neboderima.

I dok urbanisti ostvaruju svoju viziju potpuno, gradeći u drugim dijelovima Kine, arhitekti koji grade u Qingpu stavljeni su pod stroge kriterije konteksta. Većina projekata je ipak još u embrionalnoj fazi te treba tek vidjeti što će biti sa Qingpuom. Iako su ceste popločene i škole sagrađene, novi centar Qingpu se doima kao prazna ljuska, jer je samo nekoliko zgrada potpuno dovršeno. Arhitekt Ma smatra da je najveća promjena u Qingpu nematerijalna, to jest da nije fizička. “Riječ je o psihološkoj promjeni. Dizajneri i arhitekti su počeli razmišljati kako dobiti projekt ovdje. Proces gradnje je tek započeo”.

Međunarodna revolucija je počela, no umjesto političke forme ona je ovaj put uzela formu ekonomske, trgovinske i profesionalne razmjene – fluid stopljenih ideja i kultura koje već utječu na sve nas. Ili nam je možda draža riječ –globalizacija?!