Preživljavanje na otoku na kojem se gleda televizija i rađaju djeca

BUFFALO GROVE , ILLINOIS – Članovi obitelji Holsapple, za koje se dugo strahovalo da su nestali ili da su duševno mrtvi, u ponedjeljak su pronađeni živi u predgrađu Chicaga, gdje su u neprijateljskoj sredini pokušavali preživjeti više od osam godina.

Peteročlani klan spasitelji su otkrili nakon što je avion za izviđanje opazio neoprezno zapaljenu signalnu vatru koju je obitelj napravila u roštilju. Možete zamisliti kako sam se iznenadio kada sam, usred ničega, ugledao plamen, kazao je pilot Tony Riggs. Preletio sam još jednom i bio šokiran kada sam ondje dolje ugledao prava ljudska bića. Sjećam se da sam se pitao tko bi mogao živjeti na takvome mjestu. Ne mogu ni zamisliti da su ondje uspjeli preživjeti toliko dugo.

Bill Holsapple, 41, supruga Meredith, 39, i sin Jay nestali su u lipnju 1993., dva mjeseca nakon Jayeva rođenja, kada je ta tročlana obitelj napustila svoj stan u Chicagu i otišla u nepoznatome pravcu. O njima se ništa nije znalo sve do ponedjeljka, kada su pronađeni u pustom predgrađu poznatijem kao Buffalo Grove, zajedno s dva nova člana obitelji, Kimberly (4) i Jordanom (2).

Kako bi se zaštitili od elementarnih nepogoda, Holsappleovi su sagradili hangar u teksaškom stilu, s tri spavaonice i prednjim dijelom od cigle, a bočnim stranama od bijeloga aluminija. Tijekom godina provedenih na parceli od 0,6 rala, Holsappleovi su bili suočeni s mnogim tegobama, uključujući curenje septičkih jama, česte navale mrava i opasnosti da će se na drugoj strani ceste sagraditi industrijski park.

Holsappleovi su bili u vrlo lošem stanju kada smo ih pronašli kako beživotno leže na vrtnoj garnituri, rekla je medicinska sestra hitne pomoći Mary Gills. Želuci su im bili naduti zbog dugogodišnjeg konzumiranja sode i fast fooda, i svi su patili od ozbiljne kulturne pothranjenosti.

Nakon što je pronađena, obitelj je odjurila natrag u civilizaciju. Pokušaji ponovne asimilacije Holsappleovih u velegradski način života – izlet u čikaški Art Institute i večera u lijepom peruanskom restoranu – prihvaćeni su uz otpor. Kada smo stigli u Muzej, obitelj se jako uzrujala, kazao je psiholog dr. Allan Green. Jay je modernu umjetnost neprestano nazivao neobičnom, a Meredith je rekla: “Da smo htjeli gledati umjetnost mogli smo jednostavno otići u trgovinu Deck The Walls u sklopu shopping centra”.

Green je strahovao da obitelj nije spremna na ponovno uključenje u urbani život, s obzirom na to da u predgrađu skoro cijelo desetljeće nije imala gotovo nikakvih ili nikakvih kulturnih stimulansa. Oprezno ćemo ih uvesti u to, možda s pretencioznim filmom poput Biti John Malkovich, kazao je Green. Tada se Kimberly počela tužiti da joj nedostaje “Ashley” te da se želi vratiti kući. Najprije sam pomislio da smo jednoga člana obitelji ostavili u predgrađu, ali zatim je rekla da joj je Ashley prijateljica. Bio sam šokiran doznavši da u predgrađu stanuju cijela plemena, ljudi koji ondje žive cijeli život.

 Nakon što su 1993. stigli u Buffalo Grove , Holsappleovi su se sprijateljili s mjesnim stanovništvom, tzv. ljudima iz predgrađa, i ubrzo potpuno preuzeli njihov način života, od načina odijevanja do hrane koju jedu. Meredith Holsapple podrobno je opisala naselja u predgrađu nazvana sub-divison, u kojima je naglasak stavljen na održavanje travnjaka, gledanje sporta na TV-u, rađanje djece, slušanje glazbe na top-listama i skupljanja prepariranih životinja.

 Prema antropologu dr. Arthuru Coxu sa Sveučilišta Illinois-Chicago, Holsappleovi su bili prisiljeni “prihvatiti običaje domaćeg stanovništva” kako bi preživjeli u takvom emocionalnom, kulturnom i duševno sterilnom mjestu. Poput mnogih drugih koji su se našli na pustom otoku, obitelj Holsapple promatrala je domaću populaciju kako bi naučila tehnike prilagođavanja i preživljavanja, rekao je Cox. Kolikogod šokantno bilo, čovjek se naposljetku aklimatizira i otupi na restorane s različitim sadržajima, kino multiplexe i trgovine prehrambenim namirnicama koje su goleme poput robnih kuća.

 Svijet je pun neobičnih, izoliranih kultura, no američka predgrađa su jedinstvena, jer ondje praktički nema kulture, kazao je Greene. Čak i Eskimi, koji žive u najneplodnijim, najudaljenijim arktičkim krajevima, njeguju umjetnost od kitovih kostiju i imaju tradiciju pripovijedanja lijepih priča. Neobično kod ovih stanovnika predgrađa jest da, za razliku od Eskima i drugih izoliranih skupina, žive veoma blizu mjesta koja vrve umjetnošću, životom i vitalnošću. Pa ipak, oni sve to na neki način isključuju. Ne znamo što je razlog tomu, no ne vjerujem da bi itko želio provesti onoliko vremena u predgrađu koliko je potrebno da se otkrije razlog.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich