10.3.2005.

Katarina Peović Vuković  

Programerska poezija

Tijekom posljednjih desetljeća stvorena je zavidna količina kompjutorski generiranih djela. Od programa koji su sastavljali jednostavne anagrame, do čitavih pjesama i priča koje su stvarane kolaboracijom čovjeka i stroja – unosa podataka i strojne modulacije. Iako su različita književna djela nastajala uz pomoć kompjutora, kao i generirana kompjutorskim programima, neki od najzanimljivijih (iako ne i najpoznatijih) eksperimenata su književna djela pisana jezikom kompjutora.

Programerska poezija ostvaruje proročanstva Katherine Hayles koja u studiji How We Became Posthuman tvrdi kako umjetničke poruke nisu više namijenjene samo čovjeku već čitavom komunikacijskom polju. Ne samo da književnost na kompjutorskim jezicima zrcali bliskost čovjeka i stroja nego ona predstavlja odraz onoga što će Sherry Turkle nazvati kao ja slikom kompjutora. Književnost više nije namijenjena samo ljudima nego i osamostaljenom računalnom elementu koji razumijeva, ako ne estetsku dimenziju poruke, onda naredbenu.

Nije riječ o tehnološkom determinizmu koji svaku književnost pohranjenu u digitalnom mediju proglašava strojnom (zastupajući, kako tvrdi Espen Aarseth, ideološku poziciju) – ova kompjutorska djela, osim što nose neki smisao, daju kompjutoru određene naredbe. Riječ je o književnosti koja čini vidljivim složene računalne mehanizme koji su čovjeku nedostižni i u konačnici nespoznatljivi.

Programiranje kao stvaranje književnih djela

Kada je riječ o poeziji na nekom od kompjutorskih jezika, ključan dio programiranja odnosi se na komentare. Krajnje pojednostavljeno, tehnologija pisanja kompjutorskog koda sadrži i komentiranje koda. Programerski metatekstualni komentari uvijek se nalaze u zagradama kako ne bi interferirali s ostalim kodom. (Simboli zagrada služe kao svojevrsni neutralizatori – ono što je pisano unutar zagrada nema učinka na program.)

Te meta-tekstualne marginalije kodnu sintaksu čine jasnijom (programeru, kod nekog budućeg čitanja ili nekom budućem programeru koji će raditi s istim kodom). Komentari su svojevrstan kontekst složenom jeziku i programu na kojem često radi više od jednog čovjeka. (Ova je praksa nužna u grupnom radu, koji zahtjeva tumačenje koda.) Neki teoretičari komentare dovode u vezu sa srednjovjekovnim iluminacijama, a ova paralela osvjetljava sekundarnu funkciju prakse komentiranja. Poput srednjovjekovnih iluminacija, kodni komentar – uza praktičnu – u nekim slučajevima ima i estetičku funkciju.

Tu funkciju koda posebno zagovara Donald Knuth, jedan od najpoznatijih popularizatora preglednog i strukturiranog programiranja i komentiranja, ali i estetičke dimenzije koda. Autor djela Književno programiranje u predgovoru svoje studije tumači: Programiranje je najbolje shvatiti kao proces stvaranja književnih djela, namijenjena čitanju. Književnost programerskog žanra izvode strojevi, ali to nije njezina osnovna svrha. Kompjutorski programi koji su istinski lijepi, korisni i isplativi, moraju biti i čitljivi.

Knuth je pokušao sastaviti i još čitljiviji kodni jezik WEB (što nije jedini pokušaj sastavljanja takva jezika). WEB je programeru trebao omogućiti individualno strukturiranje koda, odnosno šablone koja mu najviše odgovara. Knuth je svoj postupak argumentirao suprotstavljanjem tradicionalnom hijerarhijskom poretku koda, smatrajući pri tom kako je nehijerarhijski poredak struje svijesti lakši za pisanje i čitanje. Knuthovi argumenti nevjerojatno podsjećaju na argumente zagovaratelja hipertekstualne književnosti, koji su u svojim usporedbama linearnih i nelinearnih književnih djela također slavili decentraliziranost, nelinarnost i dehijerarhiziranost.

Perl poezija

Programerska poezija balansira između bliskog i stranog, zadanog i inovativnog. Poezija na kompjutorskim jezicima od obične se poezije najjasnije razlikuje u sferi pravila koja određuju oblik pjesme (pravila kompjutorskog jezika), a na neki način i mehanizme za mjerenje uspješnosti. Ako pjesma bez greške izvršava naredbe – uspješna je. Ipak, pjesma na računalnom jeziku ne treba nužno proizvesti neki učinak: u nekim slučajevima ona tek imitira programske naredbe, pretvarajući se da je riječ o kompjutorskom programu.

Programski jezici poput C-a, COBOL-a i Perla smatraju se pogodnijima za pisanje poezije od drugih. Perl je jedan od popularnijih, uglavnom zbog varijabilnosti sintakse, koja omogućava da se više stvari kaže na više načina. Perl ima vokabular od 250 riječi, a tumači ovog jezika objašnjavaju kako je riječ o jeziku koji je prije interpretirajući nego kompilirajući.

Prvim Perl haikuom se smatra Još jedan Perl haker Larryja Walla nastao 1990. pod utjecajem istoimenog programa za generiranje potpisa. Pjesma u originalu glasi:

print STDOUT q

Just another Perl hacker,

unless $spring

Poetika Perl pjesama, bez obzira na njihov oblik, određena je svojevrsnom imperativnošću koja proizlazi iz karakterističnog vokabulara. Naredbe kompjutoru uvijek su kombinacija metajezika kodnih znakova i laiku razumljivih imperativa kao što su: spavaj, radi, piši, i sl.

Postoje dva tipa Perl pjesama: one koje proizvode i one koje ne proizvode neki učinak. Nekorisne Perl pjesme imaju dva osnovna vizualna oblika: prvi više-manje sličan običnoj pjesmi slobodnog stiha, izgrađen na funkcijama i operacijama koje su odabrane kako bi stvorile određeni ugođaj ili sliku; i drugi oblik koji pokušava biti što više stihovan – poput mješavine riječi koja koristi Perl riječi, jednostavno ih kombinirajući. Prvi tip pjesama slobodnije je linearne organizacije, a nazivaju ih pjesmama s ključnom riječi. Pjesme nastaju oko jedne ili više Perl riječi koje nose i neko značenje.

Oda mojem doktoratu

Samo je nekoliko primjera korisne Perl poezije, jer ju je, naravno, teže napisati. Takve su Craig Countermanove Oda mojem doktoratu i vrijeme za zabavu. U vremenu za zabavu, Counterman upošljava Perl mehanizam uređivanja dokumenata. Vrijeme za zabavu stvara dokument nazvan vesela čestitka koji generira jednu liniju pjesme.

Oda mojem doktoratu pisana je tako da skriva nečitljive znakove koda kako bi pjesma postala razumljivija. Većina kodnih znakova usmjerena je na krajnje desni dio ekrana. Uz to, ovaj je raspored poznavaocima Perla skrenuo pažnju s onoga što će pjesma/program učiniti. Riječi kao pisati, učiti, spavati čine se prirodne u pjesmi posvećenoj radostima završavanja znanstvenog rada.

Učinak ove pjesme je generiranje posljednje strofe koja se pojavljuje kao rezultat programerskog koda koji je skriven u pjesmi. Strofa glasi:

I’ll be here a while

Thesis

Thesis

Thesis

Now I am a Ph.D.

Kako je vrlo teško, a neki tvrde i nemoguće, prevesti Perl pjesmu, pokušat ćemo objasniti njezine mehanizme. (Jasno je kako čitanje programerske poezije zahtijeva dvostruko prevođenje – osim što je engleski osnova svih programerskih jezika, programersku poeziju je u potpunosti moguće shvatiti jedino ako razumijete programerski jezik u kojem je napisana.)

Osim estetičke dimenzije, Oda mojem doktoratu ima tehnološku dimenziju koja komunicira s kompjutorom utječući na izvršavanje određene naredbe, tj. samostalnog generiranja citirane strofe. Naredbe za tu akciju ispisane su u pjesmi. U jednom stihu Ode pojavljuju se redom: znak dolara ($), riječ done, znak jednakosti (=), jednostruki navodnici (‘) i kratica Ph.D. Zadnji (negenerirani) stih Ode glasi: Now I am $done’ – što je ujedno i naredba za generiranje dijela posljednje strofe: Now I am a Ph.D. Ovaj mehanizam u osnovi je i ostalih generiranih riječi u posljednjoj strofi, koje su na sličan način rezultat djelovanja teksta i kodnih naredbi.

Fantomska vesela kuća strica Buddyja

Postojali su pokušaji stvaranja specifičnih programskih jezika za pisanje književnih djela. Jedan takav je i HyperTalk – skriptni jezik programa HyperCard, koji se koristi za pisanje hipertekstova, a sintaksom je blizak Pascalu. Kod HyperTalka programeru je na raspolaganju prilično raskošan vokabular (u odnosu na druge programe). Prednost tog jezika je i varijabilnost skripti, koje mogu biti oblikovane na više načina kako proizvele različite učinke. Slično Perlu, prednost HyperTalka je bliskost s engleskim jezikom što omogućuje razvoj poetske funkcije skripti.

Programerska poezija na HyperTalku dio je jednog od najpoznatijih hipertekstualnih djela Fantomska vesela kuća strica Buddyja Johna McDaida. Riječ je o multimedijskom radu koji se sastoji od fotografija, pisama, audio i video materijala, kao i HyperCardovih stogova. HyperCardovi stogovi dio su istoimenog programa koje tekst organiziraju hipertekstualno. Jedan od najzanimljivijih stogova u Fantomskoj veseloj kući je ona pod nazivom Porno vraćanje koju je Stuart Moulthrop nazvao sondom u mrak prigušenih glasova HyperTalkovog utalitarnog rječnika:

on mouse Up

Global thermoNuclearWar

put the script of me into tightOrbit

put tightOrbit into eventHorizon

put empty into first line of eventHorizon

put empty into last line of eventHorizon

put eventHorizon after line thermoNuclearWar of tightOrbit

set the script of me to tightOrbit

put thermoNuclearWar + 10 into thermoNuclearWar

click at the clickLoc

end mouseUp