Razgovor s novinarom i suosnivačem autonomnih novina Diagonal iz Madrida
Španjolska već gotovo dvije godine prolazi kroz intenzivno razdoblje mobilizacije građana protiv vlastite političke klase i mjera štednje koju nameće Europska unija. Sve veći broj ljudi na ulicama zahtijeva direktnu demokraciju, pravedni socijalni sustav i drugačiju ekonomiju. Igor Bezinović, Vjekoslav Gašparović i Emil Jurcan razgovarali su s Gonzalom Gárateom, novinarom i suosnivačem autonomnih novina Diagonal iz Madrida te članom kolektiva socijalnog centra Patio Maravillas o samoorganizaciji građana, pokretu 15M i ulozi medija u tome. Razgovor je vođen 26. veljače u redakciji Diagonala u madridskom kvartu Lavapiés.
Erupcija autonomnih medija
- Sloboda medija je trenutno u Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, na najnižem stupnju do sada, većina medija radikalno podržava vlast pa se i mi, kao članovi različitih inicijativa, konstantno susrećemo s problemom kako probiti vladajuću hegemoniju koja se nameće upravo pomoću kontrole nad medijima. Kakvo je tvoje iskustvo u suočavanju s tim problemima, radeći u novinama Diagonal u ovim burnim vremenima u Španjolskoj?
Moje iskustvo u novinama Diagonal datira još prije trenutne mobilizacije u Španjolskoj. Započeli smo s tim novinama prije osam godina kao nastavak prethodnog projekta zvanog Molotov, fanzina koji je nastao još krajem osamdesetih. Došli smo do faze u kojoj je dio ljudi iz Molotova započeo raspravu s ljudima s novinarskog fakulteta u Madridu oko toga što bi se moglo promijeniti u novinama. Glavni zaključak je bio da su Molotov novine koju rade i prate ljudi iz društvenog pokreta, a to znači da ih je čitao uzak krug ljudi. Tada smo shvatili da bi trebalo pokrenuti novine koje bi također progovarale iz pozicije društvenog pokreta, to je nešto što nazivamo poziciono novinarstvo (situated journalism), ali kojima bismo pokušali doprijeti do ljudi izvan samog pokreta. Nešto što volimo naglasiti kada pričamo o Diagonalu je da nikada nismo željeli progovarati u nečije ime, ne mislimo da smo mi oni koji daju glas ljudima bez glasa, to bi bilo dosta paternalistički. Smatramo da svatko ima svoj glas i da bi mediji trebali raditi na tome da se ti glasovi čuju. S tim željama smo počeli izdavati Diagonal. Bilo je to doba velike mobilizacije protiv rata u Iraku pa je tlo bilo plodno za razvoj novina, kao što je i danas.
Kako trenutni događaji u Španjolskoj utječu na Diagonal?
Nešto što doživljavamo u posljednjih godinu i pol, od kada je 15M pokret izbio na trgu Puerta del Sol, 15. svibnja 2011. godine, erupcija je autonomnih medija: novina, televizija, radija, različitih samoorganiziranih projekata kojih je svakim danom sve više. S jedne strane su u ovim trenutcima krize projekti poput Diagonala puno važniji pa sve više ljudi čuje za nas. Ali očito, s druge strane, upravo zbog krize ljudi imaju sve manje para za kupovinu novina. Diagonal prikupi najviše novca preko pretplata koje su 50 eura godišnje i koje ljudi plaćaju unaprijed. Istovremeno imate sve više novih projekata unutar pokreta pa se počinje stvarati neka vrsta konkurencije između autonomnih medija. Na primjer, pokret kvartovskih plenuma u Madridu je pokrenuo svoje novine Madrid15M koje su jako zanimljive, pišu o raspravama s kvartovskih plenuma, o akcijama u kvartovima poput sprječavanja deložacije ljudi iz stanova ili skvotiranja socijalnih centara. To su neke vrste informacija koje su drugačije i komplementarne s novinama Diagonal pa bismo mogli reći da nema potrebe za ikakvom konkurencijom, ali ako netko potroši pare na novine Diagonal, nema za Madrid15M, i obratno. Tako da prolazimo kroz proljeće razvoja autonomnih medija, ali čini mi se da ćemo doći do određene granice unutar svakog projekta i tada ćemo morati vidjeti zajedno kako dalje.
Kako je Diagonal organiziran? U kojoj nakladi izlazite?
Tiraža nam je 15 000 kopija koje distribuiramo po Španjolskoj svaka dva tjedna. Imamo 5 300 pretplatnika, ostalo se distribuira po kioscima i po alternativnim mjestima, socijalnim centrima, knjižarama, trgovinama... U Madridu imamo između 150 i 200 takvih mjesta.
Protestna ikonografija
Same novine imaju administraciju, u kojoj je jedna osoba zadužena za distribuciju, jedna za pretplatu. Imamo osobu zaduženu za uređivanje web stranice na kojoj dnevno objavljujemo vijesti. Zaposlena je još jedna osoba koja je zadužena za društvene mreže i jedna koja se bavi reklamama. U redakciji su dva fotografa, jedan dizajner i tri osobe koje pretežno rade novinarski posao. Očito da tri novinara ne mogu napisati cijele novine, tako da se mi koji radimo tu zapravo više bavimo koordinacijom ljudi koji podržavaju projekt i surađuju s novinama. Veći dio novina, možda 70%, razvijen je i napisan od strane suradnika za koje, nažalost, nemamo financijska sredstva.
Imate lijepi logo.
Mislimo ga promijeniti jer dosta asocira na anarhističku zastavu, što nije ništa loše, ali neki ljudi koji ne znaju za novine dobiju prvi dojam preko logoa pa si misle “a to je neka anarhistička stvar, ne zanima nas”. Mislim, čitatelji koji su zainteresirani za te teme će pročitati članke i imati svoje mišljenje o njima neovisno o logou, ali neki ljudi padaju na prvi dojam.
U subotu (23. veljače 2013.) smo bili na protestu i jedna od stvari koje smo opazili je da zapravo i nema puno zastava s klasičnom ikonografijom, poput anarhističke ili komunističke.
Mislite? Ali vidjeli ste zastave republike. Bilo ih je nevjerojatno puno, nikad do sad ih nisam vidio toliko. Na neki način ta zastava predstavlja poprilično staru ikonografiju, a s druge strane broj ljudi koji zahtijeva republiku u Španjolskoj ubrzano raste. Inače je, u posljednjih petnaestak godina, republikanstvo bilo nešto što se povezivalo sa starijim ljudima, ali u posljednje dvije godine tu ideju prihvaćaju mlađe generacije. To je velika promjena.
Da li je to isto povezano s erupcijom pokreta 15M?
Da, povezano je, ali glavna veza je zapravo revolt protiv kraljevske obitelji zbog korupcijskih afera koje je okružuju. Naravno, kada pričamo o španjolskoj monarhiji ne možemo ne istaknuti da je kralj postavljen direktno od strane Franca. Mnogi ljudi u Španjolskoj ni danas ne razumiju kako se to zapravo dogodilo.
Dvije tranzicije i zahtjev za republikom
Moja generacija je rođena nakon tog perioda, kojeg nazivamo “tranzicijom” između diktature i demokracije, ali naši roditelji su bili politički aktivni u to doba i govore nam da se tada jednostavno nije moglo zahtijevati više jer je pritisak bio nevjerojatan - fašističke grupe su bile na ulicama, velike tenzije oko štrajkova po zemlji, polemike oko legalizacije komunističke stranke i sindikata... Zbog tog razloga neki ljudi tvrde da od početka 15M-a prolazimo kroz “drugu tranziciju”, da sada zahtijevamo promjene koje nismo uspjeli zahtijevati u prvoj tranziciji prije trideset godina. Jedan od tih zahtjeva zasigurno je republika.
Koja je još bitna razlika između prve i druge tranzicije osim pitanja republike?
Još jedna velika tema u Španjolskoj je izborni sustav koji je osmišljen u prvoj tranziciji na način da snažno podupire dvostranaštvo. Do nedavno su gotovo sve glasove dobivale dvije najveće stranke - PP (Narodna stranka) i PSOE (Socijalistička stranka). To je nešto što se počelo ozbiljno urušavati, postotak glasova ovih dviju stranaka je pao sa 70% na 40% i izgleda da će nastaviti padati. Međutim, takva politička situacija zahtijeva promjenu ustava kako bi se omogućio drugačiji sustav koji ne bi bio dvostranački, a te promjene definitivno ne odgovaraju ovim strankama. Dakle dvostranačje i monarhija, dva temelja prve tranzicije, danas potpuno gube svoju legitimnost i zbog toga se stvari radikalno mijenjaju.
Da li je promjena ustava trenutno jedan od zahtjeva u Španjolskoj?
Ne zahtijeva se toliko promjena ustava koliko pokretanje konstitutivnog procesa. Istovremeno se taj proces doživljava kao nešto što se ne odvija samo u parlamentu nego je to pretežno kulturna promjena, što znači da se način gledanja na politiku u potpunosti mijenja.
Direktno informiranje
Koliko su te promjene uspjele utjecati na hegemoniju mainstream medija? Da li sada informacija prodire direktno do ljudi?
Direktno informiranje je sigurno nešto što se ostvarilo korištenjem društvenih mreža. Moglo bi se reći da je hegemonija mainstream medija počela pucati. Ali tek je počela! Na primjer, imali smo demonstracije u subotu i četrdeset ljudi je uhapšeno. Ljudi su se odmah informirali o tome jer imaju prijatelja ili pouzdan izvor koji je bio na licu mjesta i taj izvor im je javio da je policija bila potpuno luda i da nije bilo razloga za hapšenjem ljudi. Tako da je ljudima bilo odmah jasno da je policija privodila ljude samo da bi sljedeći dan na vijestima mogli nastaviti s kriminalizacijom pokreta. Mediji nisu željeli pokazati tisuće i tisuće građana na ulicama. Zbog toga se sve više osoba oslanja na vlastite izvore, a ne na službene medije.
Ali skoro svaki tjedan na tisuće ljudi izlazi na ulice u Španjolskoj. To je realnost koja se ne može tek tako zanemariti.
Naravno da ne mogu u potpunosti marginalizirati tu činjenicu. Ali, na primjer, kada je pokret počeo 2011. godine, španjolski mediji nisu uopće obraćali pažnju na njega. Prva fotografija prepunog trga Puerta del Sol nije publicirana u Španjolskoj, izašla je na naslovnici jebenog Wall Street Journala! Mi smo u Diagonalu par dana prije 15. svibnja imali nekoliko članaka o različitim grupama koje su se bavile organiziranjem skupa - organizacije mladih, ljudi koji se bave internet pravima, ljudi koji su zahtijevali promjenu izbornog zakona... Pokušali smo opisati političke subjekte koji su započeli priču jer je očito da se 15M organizirao nekoliko mjeseci unaprijed, nije pao s neba. Bez obzira na to, ni jedan mainstream medij nije imao nikakav interes baviti se time